Lijep pozdrav svim članovima benda u ime redakcije našeg portala. Za početak, osvrnut ćemo se na događaje koji su obilježili 2020. Ova, izuzetno specifična godina, donijela je mnogo ograničenja na glazbenoj sceni. Ipak, iz Cold Snap tabora dobili smo novi spot (kratki film) koji objedinjuje dvije pjesme ''Black Diamond'' i ''Serenity''. Kako je proteklo snimanje spota?
Pozdrav svim čitateljima Peruna iz kišne i tmurne Rijeke! Da, ova godina je u najmanju ruku zanimljiva. Puno promjena u načinu kako bendovi funkcioniraju, neke na bolje, neke na gore.
Snimanje spota je proteklo super, ovo nam je već peta (ili šesta?) suradnja sa Tinom i Ivanom Majnarić, tako da tu ni nema nekog praznog hoda. Super se kužimo, i mi smo svaki puta super zadovoljni i sa procesom, i sa finalnim proizvodom.
Vrlo rano u u procesu, još i prije nego smo imali gotove mastere pjesama, smo odlučili da želimo snimiti dupli spot, odnosno dva spota koji prate jedan narativ, i izdati ih svakog za sebe. Ali kada nam je Tin poslao finale, i kada smo vidjeli oba videa kao cjelinu, vrlo brzo je pala odluka da ih izdamo spojene, u obliku kratkog filma. Malo drugačije od norme. Retrospektivno gledano, neka ''part 2'' varijanta bi bila dosta dosadna i standardna, tako da smo mi super zadovoljni sa tom odlukom!
Iskra Jirsak i Jan su nevjerojatno odglumili sve scene, bilo je čak i pomalo jezivo (na najbolji mogući način) u momentima kada bi se ufurali u scenu toliko da nebi ni registrirali kada Tin kaže ''rez!''. Bilo je nekoliko trenutaka gdje je nas desetak koji mo bili na setu samo gledalo to sve sa vilicama do poda. Genijalci!
Samo snimanje smo odradili u dva dana u lipnju ove godine, a kao lokaciju smo odabrali Pogon Jedinstvo (hvala Packu i ekipi na tome!)
Tematika navedenih pjesama izuzetno je zanimljiva te je u glavnom fokusu priča o emotivnom neuspjehu, posljedicama vlastite sebičnosti i nametnutoj mržnji prema onima koje volimo. Kroz video isprepliće se agresivna ljubav između Jana i Iskre. Možete li nam malo detaljnije opisati značenje i poruke koje želite ovim uratkom prenijeti svojoj publici?
Priča iza ove dvije pjesme je priča o tome kako nas nažalost nekada vlastiti nedostaci dovedu do toga da se ljubav između dvije osobe pretvori u toksičan odnos koji samim time promijeni i osobnost partnera. Jedino rješenje je nekada katarza u obliku razlaska i osobni rast i otpuštanje emocija.
Još je jedan događaj bitan za 2020. koja će ostati upamćena po otkazivanju turneja, festivala i većine glazbenih evenata. Krajem kolovoza uspjeli ste organizirati ''social distancing'' metal koncert u Varaždinu nakon kojeg smo imali priliku vidjeti i live spot za ''Serenity''. Je li bilo problema s organizacijom koncerta? Kakvi su dojmovi nakon održanog koncerta?
Organizaciji koncerta u Varaždinu smo pristupili maksimalno profesionalno i pridržavali smo se svih mjera, smjernica i pravila, tako da je sve proteklo bez ikakvih drama s te strane. A sam koncert je bio izvrstan, prekrasan je osjećaj stati na stage nakon skoro godinu dana! Mi smo prvenstveno live bend i nama je mjesto na pozornici, a to i naša publika vrlo dobro zna - ekipa je bila nabrijana i zagrijana i nakon prvih par pjesama su stolice počele letjeti na sve strane i nastao je raspašoj.
Atmosfera je bila odlična i mi smo super zadovoljni i sretni što se sve skupa uopće održalo. Naravno, koncert bez predgrupa nije pravi koncert, a u tome su nam pomogli izvrsni mladi bend Zenoth iz Rijeke, moderni Core System iz Čakovca i svima dobro poznati Pale Origins iz Zagreba - svi su redom ubili i bilo ih je baš gušt gledati. Posebno bih spomenuo Attitudes to Human Extinction iz Koprivnice, koju su u zadnji čas nažalost morali otkazati nastup ali su svejedno došli na koncert i radili kaos u prvom redu.
Večer za pamćenje!
Poznati ste kao bend kojem su live nastupi i kontakt s publikom iznimno bitni. Možete li izdvojiti neki nastup ili turneju koji su vam ostali u najljepšem sjećanju? Imate li kakvih planova za, nadajmo se bogato, koncertno proljeće 2021.?
Ja sam, kao i drugi gitarist Dorian, u bendu tek od 2016.-e godine, tako da ne mogu govoriti za turneje koje je bend imao prije nas, ali meni je osobno najdraži run bio prošlo ljeto kada smo bili na touru sa Monstrosityem i tjedan dana kasnije sa Jinjerom u Njemačkoj i Austriji.
Na Monstrosity touru smo se vozili ko gospoda u tourbusu, prešli pola kontinenta i upoznali hrpu divnih ljudi s kojima smo i dalje u kontatku, što na profesionalnom nivou, što na osobnom. Jako lijepo iskustvo.
Tjedan dana nakon što smo se vratili sa te turneje, sjeli smo u kombi i krenuli za Trier (Njemačka) gdje smo odsvirali prvi koncert sa Jinjerom. Isto kao i na Monstrosity touru, upoznali hrpu super ekipe, svirali rasprodane koncerte i super se zabavljali! Jinjer su super ljudi za henganje, bez ikakvog ''rockstar'' stava. Najbolji (i najgori) dio tog toura je bio kada smo iz Austrije išli u Šibenik svirati na Regius Festivalu i dan kasnije se opet vozili skroz do Češke gdje smo nastupili na odličnom Fajtfest-u. I tamo smo upoznali super ekipe, izdvojio bih dečke iz meksičkog benda Lethal Creation s kojima smo se kvalitetno družili u backstageu, Comeback Kid kojima smo posudili pojačalo nakon što je njihovo crklo, i Maty-ja iz Gutalaxa, kojeg znamo od prije i na kojeg uvijek nekako nabasamo na svakom češkom festivalu na kojem smo svirali u zadnjih nekoliko godina.
Planova za 2021. imamo, ali još ne najavljujemo ništa na velika zvona. Sve u svoje vrijeme.
Cold Snap je uskoro punoljetan. Što se promijenilo od 2003. i prvih kreativnih ideja do 2020.? Što vas je inspiriralo na samim početcima i dalo vam prvotni poticaj da potražite svoje mjesto pod hrvatskim metal glazbenim nebom? Koliko se promijenio pristup stvaranju glazbe? Što vas inspirira i dan danas da se bavite ovim poslom?
Pošto sam u Cold Snapu od 2016.-e, ne mogu dati neki osvrt na modus operandi benda u 2003.-oj, pošto sam tada krenuo u prvi osnovne. Jedino znam sa sigurnošću da je CS tada bio puno ''klasičniji'' format benda nego što je danas - klasičniji u smislu da se par metalaca nađe u garaži i jammaju, napišu pjesmu, snime demo sa diktafonom i tako.
Danas je situacija drugačija pošto ne živimo u blizini jedni drugih - Dorian i ja smo u Rijeci, Zoki i Robi su u Zagrebu a Jan je u Varaždinu. Pjesme pišemo uglavnom Dorian i ja kod mene, i to na način da odmah sve snimamo i aranžiramo u neki okvirni demo koji šaljemo ostatku na evaluaciju. Ostatak svoje dijelove snimi doma i to ukalupimo u finalnu pjesmu koju onda preslušavamo i vrtimo mjesecima prije nego odlučimo da li je gotova ili ne. Probe su nam jako rijetko stvaralačke prirode, na njima se uglavnom nalazimo da planski i metodično pripremimo i uježbavamo novi materijal.
Same pjesme su zbog toga dosta drugačije od starih - uglavnom i prije prvog odsviranog tona znamo kakav mood i atmosferu želimo i kakav emotivni response želimo izazvati kod slušaoca - i sve ostalo podređujemo tome. To ima svojih prednosti i mana naravno, ali nama takav način rada jako dobro odgovara i mi smo jako zadovoljni kako nove pjesme zvuče!
Čuli smo u nekoliko navrata da su nove stvari ''ozbiljnije'' od starih - i iako mislim da to nije prava riječ za to, svakako se mogu složiti da su direktnije, zrelije i više catchy od nekih starih!
Koju vrstu glazbe i koje bendove slušaju članovi benda? Imate li glazbenih ''uzora''?
Uh, na ovu temu bi se dale pisati knjige! Glazbeni ukus unutar benda je dosta šarolik, kako to obično i bude slučaj.
Ova godina ima neki poseban mood pa se kod mene često zavrte Vildhjarta, Fall of Efrafa, His Hero is Gone, Architects, Dissection, Wormrot, Lingua Ignota, Dying Fetus, Thrice, Gallows, Deftones, Every Time I Die, Metallica, Idles, Primitive Man, Sylosis, Cursed, Converge, Pasi, Tragedy, Birds in Row, Norma Jean, Propagandhi, Counterparts, At The Gates, Magrudergrind... i još gro drugih. Uglavnom rijetko kada sam u tišini gdje ništa ne svira.
Od zanimljivih novih domaćih izdanja sam dosta slušao Love is a Death of Heart od karlovačkih Path of Cestoda, izvrstan screamo/hardcore/posthardcore album, Dračon i Čempresima od benda Otajstvo Strija, odličan atmosferični black metal bend o kojem se ne zna ništa (osim da su vjerojatno Istrijani!) i Propast od zagrebačkog benda Namet, death metal pank mašina koja melje sve pred sobom. Sva tri albuma topla preporuka od mene.
Zadnji album ''All Our Sins'' objavljen je 2018. Kakve su bile reakcije publike i općenito feedback na taj uradak?
All Our Sins je malo specifičan album. Nastajao je u nekakvom tranzicijskom periodu za bend, usred odlaska starih članova i dolaska novih. To se najviše osjeti u samim pjesmama - pošto smo mi novi (u tom periodu Dorian Pavlović, Dario Sambol, Dario Berg i ja) svi došli iz različitih glazbenih i stilskih pozadina - vrlo lako se može čuti koje pjesme su nastajale sa starim članovima a koje sa novim. Te starije pjesme smo mi naravno malo preuredili ali kada smo se uhvatili pisanja potpuno novog materijala, našli smo neku zajedničku žicu i uhvatili se toga. Prvi puta nam je nešto posebno kliknulo kada smo pisali Witness of Your Sickness, nakon nje su stvari poput Distance, Nothing i Fallen Angles doslovno izletile iz nas.
Publika je album prihvatila odlično, izašle su i super recenzije u raznim metal publikacijama i pjesama s tog albuma smo se pošteno nasvirali na turnejama i koncertima u dvije godine nakon izlaska.
Što možemo dalje očekivati? Jesu li nove pjesme uvod u moguće novo izdanje? Možete li nam dati koji hint kada bismo ga mogli dočekati i kakva nas tematika očekuje?
Trenutno smo u fazi pisanja i usavršavanja novih pjesama, i sljedeće godine će sigurno biti nešto, ali sve ćemo najaviti u svoje vrijeme.
Često inspiraciju za svoje tekstove crpite iz surove hrvatske stvarnosti. Nažalost, problemi, korupcija, diverzija s bitnih stvari na potpuno irelevantne vijesti i događaje dio je naše svakodnevice. Ima li nam spasa? Koje su glavne poruke koje svojom glazbom pokušavate prenijeti na širu publiku?
Ovo je tema o kojoj ljudi pišu knjige tako da je možda nezahvalno pokušati odgovoriti na nju u nekoliko rečenica. Činjenica je da smo okruženi dosta zatrovanim ''mindsetom'' i da je nekada teško očuvati vlastiti integritet i nadu u bolju sutra. Mi svojim pjesmama zapravo ne nudimo rješenje per se, više upiremo prstom u probleme. Mislimo da je nekada to dovoljno ipak jer ljudi često smatraju da moraju imati i rješenje u istom trenutku kada identificiraju problem a nekada je zapravo dovoljno samo uprijeti prstom u problem i pokušati skrenuti pažnju čim većem broju ljudi na isti.
Svi smo u istom loncu i nema smisla bježati od problema već se pokušati s njima suočiti svakodnevno na koji god način je to moguće. Čak i ako je to samo konstantnim upiranjem prstom u njih i opetovanim pokušajima razgovora o njima. To je po nama jedini način kako možemo pokušati riješiti probleme, konstantnim razgovorom i razmišljanjem o stvarima koje nas muče kao društvo. Ne treba odmahivati rukom i zatvarati oči.
Ponekad se čini da situacija nije sjajna ni s hrvatskim metal festivalima i događanjima. Koji su po Vama ključni razlozi koji dovode do gašenja pojedinih manifestacija? Može li se što učiniti po tom pitanju i omogućiti populariziranje postojećih festivala? Koje su razlike između nastupa na našim festivalima i nastupa ''vani''?
Mislim da su razlozi za gašenje pojedinih manifestacija svakojaki. Teško je izreći jednu generalnu tvrdnju za sve manifestacije ali neki od najčešćih razloga bi po nama bili: nedovoljno razrađena financijska konstrukcija manifestacije, nedostatak logističkog kadra, loša promocija, nedovoljna potpora okoline (gradske vlasti) da nabrojimo neke. Jedini recept za populariziranje postojećih manifestacija je kontinuitet. Niti jedan veliki festival nije postao velik preko noći, svi su oni godinama ulagali u svoj rast i razvoj tako da je jedini način. Predanost, kontinuitet i konstanti razvoj da sljedeće izdanje bude malo veće i bolje organizirano i zanimljivije čim široj publici.
Razlika između nastupa na domaćim festivalima i vani je najviše u tom organizacijskom dijelu. To nije nikakvo nepoštivanje spram naših domaćih organizatora jer svi rade najbolje s onim što im je na raspolaganju tako da je ova usporedba možda i malo nezahvalna. Mi srećom nismo baš picajzlice tako da uvijek uvažavamo situaciju u kojoj se nalazimo i s jednakim guštom sviramo i doma i ''vani''. Publika je recimo ista, uvijek su na festivalima ljudi gladni dobre glazbe i zabave. Taj dio onda najviše ovisi o bandu ne o organizatoru, je li band sposoban odraditi nastup koji će zainteresirati publiku za njih. Nama zasada to ide sasvim dobro čini nam se. Jedina osjetna razlika je u platežnoj moći određene publike ali to nije nešto zbog čega bi se žalili. Mi ćemo uvijek dati 100% od sebe na nastupu bez obzira na sve ostalo, to je nešto što prije svega radimo iz ljubavi i želimo ljudima dati tih sat vremena uživanja tako da su svi ovi ostali faktori zapravo manje bitni.
Gdje vidite Cold Snap za deset godina i koje su Vam najveće profesionalne želje?
Za deset godina ćemo biti noisegrind bend. Šalu na stranu, nemam nikakav pametan odgovor na ovo pitanje, vrijeme će pokazati.
Neke profesionalne želje? Raditi sve što smo radili do sada - stvarati glazbu koju volimo, svirati koncerte i turneje i sve ostale zabavne stvari koje idu s tim - ali sve pojačati na 11!
Želim Vam sve najbolje u budućem radu i neka Vam se ostvare svi planovi i želje. Hvala na razgovoru!
