WOLFHEART, Zagreb, Vintage Industrial Bar, 02.05.2024. - galerija
Wolfheart je još jedan uspješni bend iza Äije kreativnosti i zvuka stoji glazbeni velemajstor Tuomas Saukkonen. Njegove prijašnje bendove (Before The Dawn, Black Sun Aeon, Dawn Of Solace) karakterizira melankoliÄni i istovremeno žestoki zvuk te je s njima kroz godine skupio bazu vjernih pratitelja. Ljudi su potpuno zaraženi njegovim atmosferiÄnim idejama i pjesmama, a u tome Wolfheart nije iznimka. Sinoć se u Vintageu okupio dio ljudi prožeti tom hladnom Äarolijom i svi smo zajedno bili dio intimnog, žestokog i specifiÄnog koncertnog iskustva.
Nakon dana roštiljanja i kaosa za praznik rada, juÄerašnji dan bio sam nešto usporen i lijen što me naravno nije ni u jednoj sekundi sprijeÄilo u odlasku na dugo išÄekivanu svirku. Tuomasa pratim već godinama i nikako da uhvatim jedan od njegovih projekata u live izdanju, sve do juÄer. Vintage je na prvu djelovao poput moje glave, malo usporen ali u velikom uzbuÄ‘enju no kako je najavljeno vrijeme poÄetka svirke dolazilo sve bliže tako smo se svi razbudili i bili spremni na hladni val teškog zvuka.
Bez velikih dramskih efekata na pozornicu se popela impozantna finska Äetvorka. Svojim držanjem i stavom zraÄe vikinškom ozbiljnošÄ‡u dok ton gitara i bubnjeva to još dodatno naglašava. Osim toga, prva stvar koja se primijeti kod Wolfhearta i njihovog zvuka je predivan ton gitare koji nadglasuje bubnjeve i bas te nas vodi kroz hladna zimska polja i šume sjevera. Putovanje je to koji je toliko specifiÄno za bendove iz Finske, a rekao bih da je ovakav spoj melankoliÄnosti, žestine i glazbene avanture zaštitni Tuomasov znak. Svega Äega se Äovjek dotakne zraÄi tom odreÄ‘enom skandinavskom mistiÄnosti koja preplavi sva tvoja osjetila. Poseban je to zvuk i doživljaj koji uživo poprima još jednu novu dimenziju. Uhvatio sam se više puta kako se tijelo nesvjesno kreće u tom psihodeliÄnom ritmu, a kako su se pjesme nizale tako je sve veći broj ljudi pao pod tu zimsku Äaroliju. Iako dvorana nije bila popunjena koliko (po meni) bend zaslužuje, okupljeni ljudi su pljeskali, vikali, mahali glavama i bendu pružili uistinu toplu dobrodošlicu u Hrvatsku.
Spoj grmljavine bubnjeva i vokala te mirnih melodija nalikuje na oluju i mir koji slijedi nakon nje. Tom efektu pridodala je i dobra rasvjeta koja bi nas uvukla u srce te hladne, skandinavske oluje samo da bi nas trenutak kasnije primirila u kakvoj drvenoj kolibi usred šume. Wolfheart svojom glazbom doÄarava upravo takve prizore te bih rekao (onako umjetniÄki) kako glazba ne priÄa samo priÄu već slika sliku, a mi kao publika postajemo dio te slike i tog iskustva.
Iskustvo je to bilo posebno i intimno, ali prekratko. Nakon jedva više od sat vremena uživanja i vrhunske atmosfere, Äaroliji je došao kraj i glava se vratila u stvarnost. Racionalni dio mene bio je zahvalan što veÄer završava u normalnom vremenu no osjećaj ostaje kako je Äarolija mogla i trebala potrajati nešto duže, pogotovo uzevši u obzir kako je Wolfheart svirao bez predgrupe. No, sveukupni dojam ostaje iznimno pozitivan i magiÄan. Glazba koju Wolfheart svira možda neće biti najpopularnija i privući velike mase ljudi no fanovima to nije ni bitno. DapaÄe, ovakva melodiÄna i žestoka svirka do punog izražaja dolazi u manjim, intimnijim prostorima pred odanom publikom koja razumije znaÄenje svake note i zato hvala Wolfheart i hvala Tuomas na predivnoj glazbi i vrhunskom iskustvu. Do skorašnjeg viÄ‘enja.
