WOLFHEART, Zagreb, Vintage Industrial Bar, 02.05.2024. - galerija
Wolfheart je još jedan uspješni bend iza čije kreativnosti i zvuka stoji glazbeni velemajstor Tuomas Saukkonen. Njegove prijašnje bendove (Before The Dawn, Black Sun Aeon, Dawn Of Solace) karakterizira melankolični i istovremeno žestoki zvuk te je s njima kroz godine skupio bazu vjernih pratitelja. Ljudi su potpuno zaraženi njegovim atmosferičnim idejama i pjesmama, a u tome Wolfheart nije iznimka. SinoÄ se u Vintageu okupio dio ljudi prožeti tom hladnom čarolijom i svi smo zajedno bili dio intimnog, žestokog i specifičnog koncertnog iskustva.
Nakon dana roštiljanja i kaosa za praznik rada, jučerašnji dan bio sam nešto usporen i lijen što me naravno nije ni u jednoj sekundi spriječilo u odlasku na dugo iščekivanu svirku. Tuomasa pratim veÄ godinama i nikako da uhvatim jedan od njegovih projekata u live izdanju, sve do jučer. Vintage je na prvu djelovao poput moje glave, malo usporen ali u velikom uzbuÄenju no kako je najavljeno vrijeme početka svirke dolazilo sve bliže tako smo se svi razbudili i bili spremni na hladni val teškog zvuka.
Bez velikih dramskih efekata na pozornicu se popela impozantna finska četvorka. Svojim držanjem i stavom zrače vikinškom ozbiljnošÄu dok ton gitara i bubnjeva to još dodatno naglašava. Osim toga, prva stvar koja se primijeti kod Wolfhearta i njihovog zvuka je predivan ton gitare koji nadglasuje bubnjeve i bas te nas vodi kroz hladna zimska polja i šume sjevera. Putovanje je to koji je toliko specifično za bendove iz Finske, a rekao bih da je ovakav spoj melankoličnosti, žestine i glazbene avanture zaštitni Tuomasov znak. Svega čega se čovjek dotakne zrači tom odreÄenom skandinavskom mističnosti koja preplavi sva tvoja osjetila. Poseban je to zvuk i doživljaj koji uživo poprima još jednu novu dimenziju. Uhvatio sam se više puta kako se tijelo nesvjesno kreÄe u tom psihodeličnom ritmu, a kako su se pjesme nizale tako je sve veÄi broj ljudi pao pod tu zimsku čaroliju. Iako dvorana nije bila popunjena koliko (po meni) bend zaslužuje, okupljeni ljudi su pljeskali, vikali, mahali glavama i bendu pružili uistinu toplu dobrodošlicu u Hrvatsku.
Spoj grmljavine bubnjeva i vokala te mirnih melodija nalikuje na oluju i mir koji slijedi nakon nje. Tom efektu pridodala je i dobra rasvjeta koja bi nas uvukla u srce te hladne, skandinavske oluje samo da bi nas trenutak kasnije primirila u kakvoj drvenoj kolibi usred šume. Wolfheart svojom glazbom dočarava upravo takve prizore te bih rekao (onako umjetnički) kako glazba ne priča samo priču veÄ slika sliku, a mi kao publika postajemo dio te slike i tog iskustva.
Iskustvo je to bilo posebno i intimno, ali prekratko. Nakon jedva više od sat vremena uživanja i vrhunske atmosfere, čaroliji je došao kraj i glava se vratila u stvarnost. Racionalni dio mene bio je zahvalan što večer završava u normalnom vremenu no osjeÄaj ostaje kako je čarolija mogla i trebala potrajati nešto duže, pogotovo uzevši u obzir kako je Wolfheart svirao bez predgrupe. No, sveukupni dojam ostaje iznimno pozitivan i magičan. Glazba koju Wolfheart svira možda neÄe biti najpopularnija i privuÄi velike mase ljudi no fanovima to nije ni bitno. Dapače, ovakva melodična i žestoka svirka do punog izražaja dolazi u manjim, intimnijim prostorima pred odanom publikom koja razumije značenje svake note i zato hvala Wolfheart i hvala Tuomas na predivnoj glazbi i vrhunskom iskustvu. Do skorašnjeg viÄenja.
