VOJKO V, BABY LASAGNA, NIPPLEPEOPLE - Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila, 16.08.2024. - galerija
Na Tvrđavi sv. Mihovila noćas se održao trojni koncert – Vojko V, Baby Lasagna i Nipplepeople dijelili su pozornicu preko dva i pol sata, zbog čega su krenuli s nastupom nešto ranije nego što su inače počinjali koncerti, kako bi se svi stigli izredati do razumnog sata, naročito s obzirom na demografiju publike. Naime, iako Tvrđava ima kapacitet od 1077 stajaćih mjesta, noćas je bilo gotovo 1500 ljudi, od čega su dobar dio činila djeca vrtićke dobi. Stvar je u tome što Tvrđava ima politiku besplatnih karata za sve mlađe od sedam godina, što inače ne dolazi do izražaja zbog bendova koji gostuju na Tvrđavi, a koji nisu naročito interesantni tom uzrastu. Sada pak nitko nije znao koliko će točno djece biti, jer ona ne ulaze u tu brojku od 1077. Nije teško shvatiti od kud toliko zanimanje za koncert, jer se ipak radi o Baby Lasagni koji je stvorio gotovo neviđeni hype oko sebe, a i Vojko V je vrlo popularan među djecom. Nedavno je čak izdao i edukativnu slikovnicu u kojoj je preinačio pjesmu Ne Može u neku vrstu bontona i smjernica za zdrav život.
Upravo je Vojko otvorio večer, a djeca su pohrlila u parter. Prikladno, započeo je s gore spomenutom verzijom Ne Može, da bi onda nastavio i s originalnom izvedbom. Uz svoje najveće hitove kao što je Zovi Čovika, Moja Lipa, Kako To, Ceca u Parizu, Mamacita itd., odlično je skinuo i Ti si mi u mislima od Dine Dvornika, uz naravno nešto promijenjen tekst, a osvrnuo se i na svoje razdoblje u Dječacima s jednom „dječjom“ pjesmom, kako ju je nazvao, odnosno Lovrinac. U izvedbi ove pjesme najviše se približio Miši Kovaču, puštajući da publika otpjeva gotovo svaki drugi stih. Nije tu dakako bilo ničega isforsiranog, svi su jednostavno znali tekst i Lovrinca i brojnih drugih pjesama jer Vojko štanca hit za hitom već duže vremena. Svi su fantastično reagirali na svaki Vojkov mig, a često nije trebao reći ni riječ jer je publika prirodno pratila Vojkovu nepresušnu energiju od prve do zadnje minute. Pjesme su prelazile iz jedne u drugu poput DJ miksa, pa publika nije stizala ni ispratiti pljeskom njihove završetke. Umjesto toga je halabukom za vrijeme pjesama pokazivala oduševljenje Vojkom.
Komunikacija s publikom bila je odlična, a njegova neposrednost došla je do izražaja kad je trebao otpjevati pjesmu Ganga i Rera, koju inače pjeva s Pekijem, te je stoga angažirao nekog nasumičnog iz publike. Najsretnija je bila djevojka od kojih 13-14 godina, „prvi ženski Peki“, koja se uspela na pozornicu i rekla da mora samo proguglati tekst. I kad se činilo da od toga neće biti ništa, krenula je repati, skakati uokolo kao prekaljeni reper, kao netko tko iza sebe ima već stotine nastupa. Njen stav i energiju prepoznala je i publika koja je nastup popratila s ushićenjem. Tko zna, možda smo svjedočili prvom nastupu buduće glazbenice. Nije to bio jedini put da se publika penjala na pozornicu. Vojko je na zadnju pjesmu, kad se zaorio Darudeov Sandstorm, pozvao čak 15-ero ljudi da se rasplešu na bini. I tako je Vojkov nastup nekoliko desetaka mališana koji su veselo skakali
Teško je u tekstu prenijeti atmosferu koju je Vojko stvorio, ali možete zamisliti da je na Baby Lasagni bio velik zadatak, što je i sam rekao kad je stupio na pozornicu. Naravno, nije njemu nova stvar nastupati pred publikom, već on ima mnogo koncerata iza sebe u sklopu heavy metal benda Manntre, no ipak je nešto posve drugo biti pod svjetlima reflektorima kao Baby Lasagna, persona kojom je Marko Purišić osvojio nevjerojatno drugo mjesto na Eurosongu. Takav uspjeh nije se dogodio od osamostaljenja Hrvatske, pa je sasvim jasno otkud toliko fame oko njegove pojave.
I iako za sebe Marko kaže da je introvertan, to se na pozornici ni najmanje ne primjećuje. Ako sam ranije rekao da Vojko pršti energijom, ne znam kako bih riječima uobličio energiju Baby Lasagne. Reći ću samo da ga je bilo teško uopće uhvatiti u kadar koliko se kretao amo-tamo. On i njegov tročlani bend imali su pravi metalni izgled – sjenila, izbrijane glave, odjeća, žestoke gitare, ali glazbu koju su svirali teško je ukalupiti u jedan žanr. No isto tako koliko ih teško bilo žanrovski odrediti, toliko ih je zahtjevno međusobno razdijeliti. To su vrlo žive, zabavne pjesme, a kada ih izvode tako energični glazbenici, one zvuče fantastično, ali ipak sam dojma da većina zvuči razmjerno slično.
Publika je u nekom trenu zavapila za Rim Tim Tagi Dim, na što je simpatični Lasagna odgovorio neka još malo pričekaju jer ako je odmah odsvira, svi će mu pobjeći. Upravo zbog ovakvih spontanih izjava mi se Marko čini kao vrlo prizeman lik za kojeg se nadam da neće ostati one-hit wonder. Isto tako se nadam da će stići napraviti još pjesama do velikog koncerta na Šalati jer je večeras svirao jedva pola sata. U prilog mu ne ide što su to sve redom vrlo brze pjesme koje je teško rastegnuti.
Kako god bilo, kulminacija večeri uslijedila je kad je uslijedio tehno uvod Rim Tim Tagi Dima. Publika je bila u potpunom deliriju, a moglo se čuti i djecu u parteru kako vrište u apsolutnom oduševljenju. U jednom trenutku sam se počeo pitati koliko je čvrsta pozornica jer se počela tresti zbog silnih ljudi koji su stupali u ritmu pjesme. Bilo je nevjerojatno gledati kako su svi sinkronizirani, kako plešu na taktove Rim Tim Tagi Dim, kako pjevaju uglas.
Ali kao i sve druge dobre stvari, pjesma je završila, a s njome i nastup Baby Lasagne. Na pozornicu se oko 22:30 uspeo maskirani dvojac, Nipplepeople. Tek sam tu osvijestio koliko je zapravo neobičan, moglo bi se reći i nepovezan line-up. Neki bi na to odgovorili da je tu večer za svakoga bilo po nešto, što ne bi bila laž. U svakom slučaju, dok su Vojko i Baby Lasagna kod djece kotirali dobro, isto se ne bi moglo reći za Nipplepeople. Roditelji su s djecom počeli odlaziti isprva polako, da bi kasnije nastupio pravi egzodus. Do kraja koncerta je praktički sva publika stala u parter.
To nije bila krivica Nipplepeopla jer su oni odsvirali odlično, nego više spajanja nespojivih izvođača. No Nipplepeople se s gubitkom publike nosio dobro, valjda i sami svjesni da je takav ishod bio moguć. Stoga je cijeli nastup izgledao kao jedan afterparty, elegantan i zavodljiv. Mračni elektronički zvukovi izmiješani sa jekom pjevačice odbijali su se Tvrđavom, a publika koja je ostala cijenila je sve što im je Nipplepeople servirao, među čim su se našli i najveći hitovi Frka i Sutra. Odlični su bili i sampleovi, pa se moglo čuti od Justicevog Genesisa do Meutea. Na kraju su čak i besplatno dijelili svoje majice najsretnijima u parteru, što su objasnili riječima da su oni vjerojatno jedini bend na svijetu koji se ne želi obogatiti.
Zaključno treba reći da je bila to jedna nevjerojatna večer, u kojoj su dva i pol sata svirali izvođači koje inače vjerojatno ne bi mogli zamisliti zajedno na pozornici. Na pitanje je li to funkcioniralo treba ostaviti svakom pojedinačno da odgovori, no osobno mogu reći da je bila odlična atmosfera i jednako toliko dobra glazba. Zaista se moglo pronaći za svakoga ponešto, iako mi se čini da je u svemu tome Nipplepeople ni kriv ni dužan izvisio. Ovo je u neku ruku i bila generalna proba za Markov veliki samostalni koncert na Šalati. Karizme i energije za velike koncerte mu ne nedostaje, samo se nadajmo da će do tad i malo podebljati repertoar pjesama.
.jpg)
