Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Vltimas čini se dobro znaju tko su, što su, odakle dolaze i koliku težinu ima glazba koju stvaraju. Svjesni su svojeg značaja, a s druge strane imaju i veliku odgovornost. Znaju da su oči METALa uprte u njihovu kreaciju. Znaju da se njihov novi album s nestrpljenjem čeka i sluša.

"Evolved over centuries. We've been summoned and we answered the call"

Vincent kao da suptilno daje hintove kako su ustvari svjesni svojeg mitskog statusa u ekstremnom metalu.

Veličina Vltimasa leži upravo u činjenici da svaki član benda svira na razini kojoj to pjesme zahtijevaju. Može li Flo svirati bubanj još brže i manijakalnije? Da, naravno da može, ali za tim nema potrebe u ovim pjesmama. Može li Blasphemer svirati još živčanije i disonantnije? Naravno da može, ali ovim pjesmama to ne treba. Može li Vincent još uvijek uvjerljivo izvuči sablasni growl iz Covenant Morbid Angel faze? Može, ali u Vltimasu nema mjesta za to.

Članovi Vltimasa uvjerljivo zadržavaju svoj svirački identitet, a istovremeno ni na koji način svojom izvedbom ne podsjećaju na bendove koje su ih proslavili. Drugim riječima, ako netko od Vltimasa očekuje recikliranje ili omaž Morbid Angelu, Mayhemu ili Cryptopsyju, potencijalno će ostati neispunjenih očekivanja. Vltimas zvuče autentično i svježe, iako je jasan individualni utjecaj svakog od legendarnih članova.

Vincentov vokal je i dalje prepoznatljiv, iako se radi o njegovom vjerojatno najeksperimentalnijem vokalnom performansu do sad. David Vincent na većini albuma zapravo pjeva. Zbog teatralnosti vokalnog performansa povremeno zvuči kao da još ni sam nije siguran što točno hoće glasom izvesti, ali ta činjenica nimalo ne umanjuje uvjerljivost njegove vokalne izvedbe. Vincent čak i kad eksperimentira na temelju svojeg iskustva i over the top izgovora uvijek zvuči zlokobno uvjerljivo. Osim toga, bilo je i vrijeme da netko napokon klasične i predvidive growl vokale u ekstremnom metalu zamijeni pjevanjem. S obzirom na to da u kompletnom metal žanru danas prevladaju growl ili tzv. harsh vocali, pjevanje na neki način postaje ekstremni izričaj sam za sebe.

Blasphemer svakim svojim izdanjem pokazuje kako je ekstremni metal stil sviranja gitare doveo na virtuozni nivo. Ovaj puta je opako uplovio u tradicionalne heavy metal vode uz hrpu kvalitetnih melodija. Osim toga, po prvi je puta u svojoj dugogodišnjoj karijeri pokazao da je izvrstan solo gitarist. Epic ima stvarno vrhunskih gitarskih melodija i jako tasty odsviranih solo dionica. Kao što sam i ranije naveo, sve je kvalitetno dozirano i u službi pjesme. U toj maniri je i performans Flo Mouniera u krajnju ruku umjeren u jednom trenutku, a u drugom trenutku u maniri rafalne paljbe teške artiljerije. Doslovno sve je u službi kompozicije.

 Jaime Gomez Arellano u zadnje se vrijeme pokazao kao jedan od interesantnijih metal producenata. Za razliku od Andy Sneapa ili Petr Tagtgrena koji u pravilu svim bendovima s kojima rade nude svoj signature zvuk, Arellano svakom bendu pristupa drugačije. Primjerice, teško je bez čitanja album creditsa zaključiti da isti čovjek stoji iza produkcije dva Vltimas albuma, Primordialovih "Redemption of the Puritans Hand" i "Where Greater Man Have Fallen", posljednjeg Cathedral albuma, prvog Ghosta ili bendova With the Dead i Septic Tank ili Grave Miasma.

Osobno, preferiram čuti bubanj koji zvuči kao bubanj odsviran u sobi i gitaru koja ima unikatan ton koji je plod unikatnog stila sviranja i opreme koju koristi gitarist. Arellano se upravo za to i pobrinuo. Bubanj je prostran, ali ipak ne toliko prirodan. Gitara ima nevjerojatno topli, pomalo old school Marshallovski sound.  Low end je fino doziran, a cijeli album zvuči izrazito dinamično.

 Intro i 9 pjesama prikazuju Vltimas u različitim izdanjima, čak i žanrovima. Naslovna "Epic" i "Invictus" opako koketiraju s tradicionalnim metalom, ali u znatno ekstremnijem, Vltimas ruhu. "Scorcher" i "Exercitus Irae" živčane su i bijesne ekstremne metal bombe prepune blastbeatova i Blasphemerovih suludih riffova. "Miserere" je čini se s razlogom odabrana kao najavni singl ovog albuma budući da je u ovoj pjesmi prisutan dobar balans svih Vltimas elemenata s Epic albuma - brzina, melodija, super refren, a sve sa suptilnim prizvukom tradicionalnog metala. Album ima i pomalo eksperimentalnu stranu i prikazuje Vltimas u nepredvidivim izdanjima na pjesmama "Mephisto Manifesto", "Nature's Fangs" i "Spoils of War". Svaka od navedenih pjesama predstavlja potencijalno nove terene koje bi Vltimas s nekim od budućih izdanja mogli dodatno istraživati.

Pjesme su vrsno strukturirane, bez suvišnih dijelova ili nepotrebnih ponavljanja. Epic je svojevrstan songwriting masterclass, ali bez da pjesme zvuče predvidljivo ili neuzbudljivo.

Jedna od rijetkih zamjerki koju imam na ovom albumu odnosi se na posljednju pjesmu "Spoils of War". Smatram da pjesma zbog svoje strukture možda nije trebala biti posljednja na albumu. Preferiram albume koji završavaju s ubojitim pjesmama. S druge strane, možda je namjera benda i bila da slušatelja s mid-tempo epom vrate iz dimenzije bogova ponovno u stvarnost.

 ÄŒini mi se kao da članovima Vltimasa njihova samouvjerenost daje dodatni kreativni nagon. Vltimas se i dalje traže. Iako je gotovo sve već definirano u ovom žanru (a u mnogočemu su ga upravo članovi Vltimasa definirali), bend kao da i dalje želi vidjeti koliko toga još mogu dati metalu nakon mnogo godina karijere i iskustva.

Pomicanje žanra ovog puta ne ide u smjeru brzine, tehničkih vratolomija ili kaosa. Ne, pomicanje ide u smjeru atmosfere, kvalitete pjesama i ubacivanja elemenata tradicionalnog metala.

Epic zvuči nadasve nadahnuto i zaigrano. Trojica metal titana odavno više nikome ne moraju ništa dokazivati. Svijet metala, a i oni sami jako dobro znaju tko su i što su.

"With confidence full, undefeated we are sure to remain"