TRENTEMØLLER - Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila, 14.08.2024. - galerija
Sinoć se Tvrđava sv. Mihovila transformirala u elektroničku oazu zahvaljujući Trentemølleru i četveročlanom pratećem bendu. Glazbu Andersa Trentemøllera karakterizira sofisticirani, pa i minimalistički zvuk elektronike, vrlo prijemčiv za klupski kontekst. Nema u toj glazbi izraženih beatova ili velikih dropova, ali hipnotičke note koje nasrću kroz pjesme poput valova itekako dopuštaju rasplesati se. U svakom slučaju radi se o mirnijoj strani elektronike, koja bi i u svom originalnom obliku pasala za šibensku pozornicu, no kako se Trentemølleru na turneji pridružio bend, ipak su pjesme prilično preinačene, s većim naglaskom na „organskim“ instrumentima, a onda je to vodilo i većoj energiji te snažnijim kulminacijama. Drugim riječima, imali smo priliku čuti prilično žestoku glazbu i zbog toga iskusiti Trentemøllera kakvog nije moguće iskusiti slušamo li studijske albume.
Koncert je počeo u 21:30, nešto kasnije nego što su koncerti inače počinjali ove sezone na Tvrđavi, ali to ipak nije zbog kašnjenja glazbenika, već zbog prilagođavanja tipu publike koja sluša ovakvu glazbu, a koju bi se najjednostavnije moglo nazvati noćnim pticama. Oko 21 sat, kad je koncert službeno imao početi, lijeva i desna tribina još su bile gotovo prazne, unatoč tome što je najveći dio karata bio prodan. Tek su se nešto prije 21:30 ugodno popunile i bočne tribine.
Tada su izišli članovi benda, poredavši se jedan do drugoga na prednjem rubu još mračne pozornice. U sredinu se smjestio Trentemøller sa svojom klavijaturom i drugom mašinerijom kojom je producirao svoju mračnu i primamljivu glazbu. Najednom su bljesnula zasljepljujuća bijela svjetla te je stao sukljati gusti dim koji je posve ogrnuo sve na bini. S fotografske strane to je vrlo nezahvalno osvjetljenje za uhvatiti dobar kadar, no ne mogu poreći da je takav svjetlosni minimalizam vrlo dobro funkcionirao kroz koncert i svemu dao vrlo efektan pečat.
Pri početku koncerta pjesme su bile nešto lakše i u njima je do izražaja došla pjevačica Disa Jakobs (DíSA) s kojom je Trentemøller nakon uspješne suradnje na Memoria turneji napravio pjesmu Into The Silence. Na ovom koncertu ona nije težila pokazati svoje vokalne sposobnosti, već je svojim sanjivim, hipnotičkim tonom zvučala poput dodatnog instrumenta koji nije naročito preuzimao pozornost na sebe, nego je dodavao pjesmama dodatan sloj i tako doprinosio cjelokupnoj magičnoj atmosferi njihovog nastupa.
Kako je večer odmicala, tako su i pjesme postajale sve brže i žešće, pa je publika u parteru ozbiljno zaplesala. Posebno je bilo zabavno promatrati gitarista koji bi se pod snažnim stroboskopskim svjetlom u isprekidanoj kretnji izvijao, savijao, zaneseno klonuo i onda natrag uspravljao, kao da je čovjek koji u posljednjim tračcima ljudskosti pokušava spriječiti da se pretvori u zombija ili neko drugo bezumno čudovište (i to mislim na najbolji mogući način jer je bilo odlično gledati ga kako se prepušta glazbi).
Srce cijelog koncerta dakako je bio Trentemøller za svojom aparaturom kojom je dirigirao atmosferom i proizvodio čarobne zvukove, od onih elegantnih i mirnih, preko onih što su podsjećali na večernje beach barove, pa sve do onih poput motorne pile koja je rezala duboko, odlučno i ostavljala bez teksta sve prisutne. Danac je bez premca odradio odličan posao, dajući novu notu svojim ranijim pjesmama te ih čineći po zvuku mnogo prikladnijim za izvođenje uživo. Tako smo mogli čuti nekih 15 pjesama tu večer, među kojima su se našli I Give My Tears, Behind My eyes, Still On Fire, Dreamweavers, River in Me, Dead or Alive, Miss You, One Eye Open, No More Kissing, Vamp, Moan, Take Me Into Your Skin i još poneka.
Bila je ovo definitivno noć za pamćenje, a čak je i Trentemøller nakon koncerta rekao da mu je ovo bio među tri najdraža nastupa ikad te da bi se volio ponovno vratiti. Nadajmo se samo da to ne kaže nakon svake postaje na turneji. Ipak, s obzirom na njegove objave na društvenim mrežama, dalo bi se zaključiti da je zaista oduševljen ambijentom kojeg je Tvrđava ponudila. Jedina je zamjerka koncertu što je trajao niti sat i pol, tim više što je vrijeme stvarno brzo proletjelo uz takvu glazbu. Na sreću, da večer ne završi prerano osigurala su dvojica DJ-a što su podno tribine nastavila puštati house glazbu do dugo u noć.
.jpg)
