Čekao se taj nastavak kultnog Scottovog filma jako dugo, i onda kada smo mislili da smo ga dočekali i kada je već bilo objavljen datum prikazivanja "pukla" je korona. Pa se prikazivanje odgađalo eto pune dvije godine, i reću ću vam: vrijedilo je svake sekunde!
Znam da sada ispada trendi da svi pjevamo hvalospjeve, ali bez sumnje je "Top Gun: Maverick" jedan od nekolicine (Kum 2!) slučajeva u kojem je nastavak zapravo bolji od originala. Naravno da ako je original imao neke boljke i nedostatke koje se tiču tematike (osporavano populariziranje američkih pilota/vojske/vojne moći i macho prenemaganje) koju nije moguće izbjeći niti u ijednom nastavku, spin-offu ili čemu drugome vezanome za original, jer svi koji su služili ili bili u vojsci (bilo kojoj) znaju o čemu pričam - to i jest macho nadmudrivanje u stvarnosti, samo nije tako ružičasto kako je to bilo naivno prikazano u "Top Gunu" 1986.
Pri čemu treba posebno naglasiti da je pokojni Tony Scott napravio zapravo odličan, jednostavan, iskreno naivan i privlačan film, a kao bonus se tu našao sjajni Tom Cruise koji je istovremeno postao nova hollywoodska zvijezda, ali i pridonio da film požanje toliki uspjeh i postane kultna stvar.
Nemala zasluga za to ide i ostaloj glumačkoj ekipi, jednako je obostrano bilo i pojavljivanje Vala Kilmera kao Icemana, jer je Kilmer zapravo odličan glumac i odradio je gotovo jednak posao kao i Cruise: film za njega i on za film.
Plus mlada Meg Ryan i odlični Tom Skeritt (Viper), Anthony Edwards (Goose) i naravno totalno cool Kelly McGillis kao Cruiseova romantična interesna "sfera".
Velike zasluge idu i stunt ekipama i kreatorima istih, jer smo svi velikih i širom razrogačenih očiju gledali te zračne ludorije i pilotska nadmetanja. Bio je to praznik za oči i uši čak i onima kojima populariziranje "Amera" ide na živce.
36 godina kasnije, Tom Cruise i Jerry Bruckheimer kao producenti, pod redateljskom palicom Josepha Kosinskog, uspjeli su napraviti nemoguće: osmisliti film koji je smjeliji, nabrijaniji od originala, ali istovremeno i manje naivan, jednako iskren i što je ključ uspjeha "Mavericka" - on je zreliji i emotivniji, osobniji i životniji.
Ne sjećam se zadnje kada sam u kojem filmu gledala Toma Cruisea toliko ranjivog, izloženog, emotivnog. Fantastičan dodatak u film, koji je i bez sumnje učinio onu razliku koju dijeli nastavak od Nastavka.
Sve je bolje u "Top Gun: Mavericku". I jako dobra gluma iz prvog još je bitnije bolja u drugom, od svih, osim možda Jon Hamma koji glumi zatupljenog Admirala Beau 'Cyclone' Simpsona, a takav lik i karakter stvarno ne možeš spasiti. Još je Hamm i dobar u tome. Legendarnog Goosea, Anthony Edwardsa nema u "real timeu", ali ga imamo preko cijelog filma u flashbackovima i ovo je druga najbolja odluka redatelja i producenata: umjesto da se ga nerealno i isklišeizirano "uskrise", ta velika potreba za pojavljivanjem Goosea i od strane Mavericka (dakle Cruiseovog lika) i publike, riješena je na najbolji mogući način. Tu je, a nije tu.
No prva najbolja odluka za nastavak ide na lik Icemana točnije pojavljivanje vrlo bolesnog Vala Kilmera. Umjesto hrpe rješenja kojima tako rado, prečesto i loše pribjegavaju filmaši, Kilmeru su dali rolu koja je cijeli taj set-up načinila bolji nego smo mogli zamisliti i željeti: i Iceman je u filmu jako bolestan i komunucira uglavnom tekstualnim i vizualnim porukama (Kilmer se jako dugo bori s rakom grla), a način kako je to izvedeno, te zajednički kadrovi Mavericka i Icemana su fantastični.
Treća najbolja odluka bila je pojavljivanje novog starog lika Penny, a ne Charlie i Kelly McGillis (to i nije bila nikakva opcija budući da je McGillis iznimno loše ostarjela i loše izgleda) - koja je jednako starija, kao Maverick, s vidljivim borama, ali prelijepa i neodoljiva Jennifer Connelly kojoj će nadam se, usprkos već dobivenom Oscaru za "Beautiful Mind", konačno karijera dobiti onu sjajno zlatnu boju.
Još jedan odličan, napredno tehnološki i moderan touch povezan je sporednom ulogom, ostarjelog ali još uvijek odličnog glumca Eda Harrisa koji glumi lik Rear Admirala Chestera Caina, koji na početku filma želi ukinuti projekt u kojem Maverick ganja letjelicu na granicu od 10 Maha, jer se osobno bavi unaprjeđenjem američke avijacije s flotom dronova, pa kaže Mavericku: “Budućnost je već tu - a ti nisi u njoj.”
Naravno, Maverick u svom stilu ide preko svih granica, dostiže 10 Maha, razbije letjelicu, jedva preživi i - zadrži program, uz svesrdnu Cainovu mržnju.
Priču vam neću otkrivati jer nema smisla, jer je sve uvod u fantastične manevre letenja a kojih u ovom filmu ima daleko više nego u prvom i toliko su genijalni da ti staje dah. Oni koji vole avione i letenje, izaći će iz kina u općoj ekstazi.
I film svakako prvo ili barem jednom gledajte u kinu. Sve što imate doma je nula za iskonski doživljaj.
Završit ću s pomalo čudnom ne i iznenađujućom informacijom - iznimno loše ocjene je "Top Gun: Maverick" dobio od kolega srpskih kritičara (i dijela publike), a vjerojatno još je gadnije popljuvan je od ruskih kolega i publike, no to je već jedna posve druga priča.
