TITO & TARANTULA - Rijeka, Exportdrvo, 01.04.2025. - galerija
Nakon trinaest dugih godina, Tito & Tarantula vraćaju se u Hrvatsku i objavom novog studijskog albuma !Brincamos! donose svim okupljenima nezaboravnu zabavu i koncertno iskustvo o kojemu ćete još dugo pričati... Vjerujte mi, isplati se otići na ovakav događaj i uživati u ovakvoj večeri!
Iako ih svi vjerojatno znate kao onaj bend koji se pojavljuje u filmovima Roberta Rodrigueza, ovdje se ipak radi o bendu koji postoji malo duže od toga i koji predstavlja malo više od tog uvjerenja i mišljenja. Kao bend, Tito & Tarantula postoje od 1992. godine i u svoj opus su do sada uvrstili osam studijskih albuma, od kojih je posljednji ovogodišnji !Brincamos!, po kojemu je nazvana i turneja. Pošto u dva dana u Hrvatskoj posjećuje Rijeku i Zagreb, vjerujem kako nitko neće biti uskraćen za kartu i kako svi koji mogu i žele ići a njihov koncert sigurno imaju priliku, a po sinoćnjem iskustvu, iskreno govorim kako je to bio jedan od najopuštenijih i jedan od zanimljivijih koncerata kojima sam prisustvovao unazad zadnjih nekoliko godina. Istina, neki glazbeni čistunci bi mogli reći kako se od imena tu ne nalazi nitko osim osnivača, tekstopisca, pjevača i gitarista Humberta ''Tite'' Larrive, ali... Ako ćemo baš iskreno, možda je to jedino i bitno, uzmemo li u obzir kako je njegovo ime dio samog imena benda i kako je on lice i lik kojega poistovjećujemo s poviješću koju bend ima. Mnogo članova i mnogo ljudstva je prošlo kroz bend kojega poznajemo kao Tito & Tarantula, ali samo je Larriva bio uvijek trajan i vječan, čvrsto se držeći provjerenih i odgonetnutih tajni miješanja žanrova i utjecaja kako bi stvorio nešto svoje, nešto prepoznatljivo i nešto upečatljivo. Ostatak benda mi je podosta nepoznat i nisam siguran o imenima koja se trenutačno tu nalaze, ali to mogu donekle opravdati s činjenicom kako sam bio očaran, doslovno očaran, s razinom predanosti, rada i upečatljivosti nastupanja svakog člana ponaosob, dajući tako cijelom bendu jednu osebujnost koja raste kako promatrate članove koji su toliko različiti svojim ponašanjem, svojim pristupom sviranju instrumenata i svojom izvedbom, a tako ujednačeni i povezani... I sva ta povezanost je dodatno osnažena i prekrasna za promatrati, dodate li joj tu razinu samouvjerenosti i istovremene opuštenosti koja očarava i koja zrači. Zrači... Da! To je dobra riječ kojom bi opisao njihovu pojavu na pozornici ispred nas.
Nekako zaboravite na činjenicu kako se tu radi o riječkom Exportdrvu, staroj zgradi koje je služilo kao skladište u nekim davnim, minulim vremenima te se ovakvi bendovi uistinu potrude i ožive takve prostore. I to vrijedi pažnje, praćenja, slušanja i žudnje za idućim koncertom i idućim događajem koji će obilježiti Rijeku i taj prostor. Nadam se kako naum o uređenju i prenamjeni samih prostorija i cjelokupne zgrade uključuju neku širu sliku i pogled na ono što Rijeci nedostaje i kako ćemo napokon dobiti ono što svi, ali ovo stvarno mislim dok tipkam svi, iskreno želimo za ovaj grad... Koncertni prostor koji zadovoljava potrebe grada i nas, žitelja istog te prostor koji može zaprimiti veliku količinu ljudi koji će se u istom tom prostoru osjećati ugodno, ispunjeno i koji će željeti doći tu ponovno. Ovo je možda i trenutačno, jedini takav prostor i jedina takva zgrada u središnjici Rijeke koja to svima može omogućiti i koja može gradu dati neki oblik novog početka i života koji svi zaslužuju. Postoji još tu i mogućnost uređenja i mogućnost prenamjene stare tvornice papira, dobro nam poznate Hartere, ali to je jedna zasebna priča i nešto što ne bih sada potezao i otvarao kao jedan od odlomaka unutar ovog izvještaja. Jedan drugi put... Zaključak je sljedeći: uložiti i urediti Exportdrvo je od iznimne vrijednosti i od nezamislivog značaja za budućnost umjetnosti i gradskog života u Rijeci! Tu ću stati...
Vratim li misao na sami koncert, mogu Vam iskreno napisati kako i nisam baš pretjerano brinuo o satnici i temeljito pratio izmjene na pozornici te se nisam niti opterećivao s tim koliko je bend dugo nastupao i koliko su toga „prošli“ iz svog opusa. Na ovaj koncert me samo vodila želja za otkrivanjem nečeg novog, nečeg do jučer površno poznavanog i nečega gdje ću vidjeti dosta sebi dragih ljudi i gdje ćemo zajedno uživati, pjevati i plesati te se kretati kako god želimo, pokrenuti opčinjavajućim ritmovima i strašću kojom bend kao što je Tito & Tarantula prilazi svojoj glazbi i svom izričaju. Opčinjenost publike je svakako bila osjetna i prisutna, a izljevi ljubavi i epiteti o neuzvraćenosti iste bili su prisutni, ali na razini bontona, manira i uljudnosti, bez pretjerivanja i bez neugodnosti. Osobno, podosta simpatično i iznimno zanimljivo. Istovremeno, dokaz je to kako se elegancija i samouvjerenost itekako cijene, a nadodate li tome naglasak na prisutnost u prostoriji i predanost nastupu kroz svoj stav i baratanje instrumentom... Očekujte uzdahe i slomljena srca posvuda oko sebe. Ostavimo li to po strani i posvetimo li se isključimo i samo bendu i njihovoj izvedbi, o njoj nema puno rasprave. S tehničke strane, to je prepoznatljivi zvuk i izvedba koju ste mogli očekivati i koja sama sebe opisuje i sama sebi služi kao svrha. Ništa tu nije prenaglašeno i ničemu se ne prilazi kao nečemu što će unaprijediti sviračke i glasovne mogućnosti unutar žanra, ali to niti nije cilj, vjerujem. Cilj je uživati i tu ispunjenosti užitkom prenijeti okupljenima ispred njih. A, to rade bez premca i bez ikakve težine. I tu je čar... Opuštenost i predanost, strast i ljubav prema onome što se stvara i što se voli u životu. Svako malo u to sve ubacite neku poznati pjesmu iz svog opusa, onu koja se čula u nekom od filmova koje ste gledali i svakako imate iskustvo koje je nezaboravno, prekrasno opisano i pamtljivo te koje ne možete smatrati kao samo još jedan koncert u nizu mnogih. Na pozornici, članice i članovi benda kreću se prirodno i sa stilom, elegancija nadilazi neka mjerila profesionalnosti i poneki naglašeni pokret i osebujnost scenske izvedbe dodatno osnažuje teme kojima se pjesme bave. I što nam više treba? Što nam više trena utorkom navečer, od prekrasnih i upečatljivih zvukova koji se šire dvoranom i koji nam uljepšavaju ostatak tjedna i olakšavaju svakodnevice koje su za svakoga ponaosob izazovne na svoj način. Iako se na jučerašnjem koncertu unutar Exportdrva okupilo svega nekoliko stotinjaka dobro raspoloženih ljubitelja zvuka benda ili onih koji su samo željeli znati više (i sam se ubrajam u ovu skupinu, pošto mi je znanje bilo ograničeno i nepotpuno, ali to se sada svakako promijenilo), vjerujem kako su svi otišli zadovoljni u nastavak večeri ili svojim domovima, ali ih je zadesila sudba gdje danas ujutro trebaju ići na posao ili u školu... Ili nešto treće, što li ja znam. I opaska samo za neke ljude. Ovdje se radi o veselim koncertima i koncertima koji zrače zabavom i neozbiljnošću koja ide uz korak s glazbom i samim stavom benda. Ako vam pretjerano smeta razgovor, druženje okupljenih, poneka cigareta ili nošenje pića kroz okupljeno mnoštvo, nažalost, imam vijest za vas... Vjerojatno više niste voljni ići na koncerte i vjerojatno ste previše otupjeli na mogućnost bilo kakvog oblika zabave. Stoga, „istresanje“ životnih tegoba i dijeljenje poduka o tome kako se treba ponašati na koncertu, dok se sa svojom neprimjerenom visinom nalazite u prvim redovima istog, nije poželjno. I ništa dobrog se time ne postiže. Samo se zaradi poneki odgovor i smijeh u lice, leđa. Gdje god. Vremena su takva, svi imaju svoje tegobe i nikome nije lako. Samo je manje ili više teško. Stoga pustite okupljene neka uživaju, predajte se osjećajima koji vas okružuju i dozvolite si trenutke slabosti. Bit će vam puno lakše već te večeri, a o drugom danu ne trebam niti započinjati pričati... Za sami kraj ,vrijedi izdvojiti kako se After Dark pokazala kao pjesma i svojevrsni vrhunac večeri, gdje su mnoge dame iz publike pozvane na pozornicu i gdje su zamoljene neka plešu, neka se prepuste svim zvucima koji ih okružuju i neka još više sudjeluju u ovoj, uistinu nezaboravnoj večeri. Bilo je tu i odvažne gospode koji su se pokušali okušati u eleganciji pokreta i praćenja glazbe i... Ukratko, da... Simpatično je to bilo. Svi su se donekle snašli. Neki više, neki manje... Neki u samom okupljenom mnoštvu su se čak možda i zaljubili, očarani tim prizorom. Tko zna...
Za kraj, to bi ukratko bilo to. Večeras je na rasporedu ove svjetske turneje Zagreb, stoga se pripremite i bez opterećenja krenite u večerašnji izlazak i vjerujte kako nećete požaliti. Tito & Tarantula još jednom dokazuju svoje ime i opravdavaju sve ove godine koje imaju iza sebe, koliko god se članovi mijenjali i koliko god razmaka između albuma imali. ''Tito'' Larriva, kao njihov osnivač i neosporivi vođa itekako zna što radi i u tome vidno uživa te ne namjerava stati, koliko god godine to htjele, on se nekako ne da i odupire se vremenu. I to treba biti poučna strana ovih koncerata i ovakvog iskustva nakon istih. Čak niti tehničke mogućnosti i/ili ograničenja prostora kao Exportdrvo ne mogu okaljati dobru zabavu i iskustvo vrijedno pamćenja. Budućnost, nadajmo se, donosi poboljšanje i na tom području pa se samo možemo u istoj toj nadi i očekivanju iznenaditi u godinama koje nam dolaze. Ali, to je sada budućnost i ne bi se sada više trebali s tim opterećivati. Nema potrebe. Uživajte u trenutku, uživajte u iskustvu, svjesno o novome danu i bez zamjerki na minule dane. Popodnevni je sat i možda treba raditi danas. Do sljedećeg puta...
