.jpg)
Zapetljano, zar ne?
Prošle je godine internacionalno (cijenjeno) vokalno natjecanje "The Voice" dobilo svoju hrvatsku inačicu i mi smo na Perunu, netipično za portal koji ne njeguje pop ili estradni stil glazbe, proanalizirali u detalje taj mega uspješan TV-show. Iz više razloga.
Prvo, dobro je da Hrvatska ima tu licencu i dobro je da se show dešava u Hrvatskoj. Ovo zvuči kao jedno te isto drugačije rečeno, ali nije. Drugi dio rečenice se odnosi na hrvatski, trenutno opet ultraizraženi jal. Pa eto vam - jalni, "mali" (i osrednje kvalitetni) ljudi još kostiju da malo grizete a usput i dosta mesa odnosno dosta zdrave konkurencije.
Drugo, show je bio manje-više jako zanimljiv, dakle HTV koju (silom) plaćamo dala je nešto kvalitetno da gledamo osim nekvalitetnog nogometa (da me se krivo ne razumije, volim dobar nogomet) makar HTV ne plaćamo radi "The Voicea". A onima koji znaju nešto više o tome kako se klepaju slične emisije (s marketinške strane) bio je silno zanimljiv insight. Naročito te nasmije televoting. No o tome kasnije.
Treće, i najvažnije - show je izbacio nekoliko silno zanimljivih (mahom mladih) pjevača/ica koji su jako obećavali. Uključujući rock, blues vokacije - dakle ono što Perun.hr prati.
U skladu s time, Perun je iskontaktirao tu nekolicinu i dao im punu medijsku podršku da kada budu nešto radili, na novom materijalu, dakle da će ih pratiti i u daljnjem razvijanju karijere. Čak smo nekolicinu htjeli povezati s konkretnim skladateljskim imenima ili glazbenim događajima.
Summary svega: dvoje-troje se nikad nisu udostojili niti javiti tj. odgovoriti na prvi kontakt. Dvoje-troje je bilo primarno oduševljeno s ponudom, no nikad se nisu javili za dalje, što u jednom slučaju razumljivo jer je osoba nestala s lica zemlje (a nije trebala da se povezala sa nama, no možda je to htjela), druga svaštari i u tom kontekstu očito ne zna što će ili kako će tj. s koje strane da se primi promocije (i opet, da se povezala sa nama, možda bi nešto ispalo dobro), a treća si je umislila da je velika zvijezda i da ne treba medije (barem ne naš), a ta je kao najveći rocker prvog showa.
Suma sumarum: pih. "Klinci mandolinci" su nastupili na nacionalnoj teve i već su na razini Urbana, Gibonnija ili Parnog Valjka. Aha.
Dvoje koje nismo kontaktirali (a možda smo trebali) vrijedno rade i moguće da će od njih nešto biti s vremenom. Za sada je ipak prava zvijezda prvog showa, jedina Nina Kraljić (nju nismo kontaktirali) koja se od prvog samostalnog singla pokazala da je manje pop, a više neki new age, alternativa i definitivno će je Perun.hr pratiti. Nina Kraljić je najbolje što se Hrvatima desilo u pop glazbi zadnjih 10 godina. Bila ona izabrana televotingom ili ne. Onda ju HTV pošalje na Eurosong i falabogu opet (HTV) za dva mikrona opravda što ih (silom) plaćamo. Da, jesam gledala finale i da, znam koje smo mjesto osvojili (loše). Bila ona neizabrana televotingom ili ne. To je uopće nebitno. Bitno je da smo sjajili, da se nismo sramotili kao posljednjih godina usprkos tremi koja je "pojela" Ninu. Ako može to priznati veliki Justin Timberlake (metalci, sad guglajte m/) da je gadno nastupati pred 200 milja ljudi - onda vjerujte da je uistinu tako.
Zanimljivo da početkom nove, druge sezone "The Voicea" hype koji je pratio prvu (logično) nije bio niti približan za vrijeme trajanja drugog showa. Štoviše, skoro sve do finala "The Voicea" imala sam dojam da je hrvatska javnost daleko manje zainteresirana za kandidate nego prve godine, ili sam ja to pratila "javnost" koja se dešavala u nekom paralelnom svijetu. Ono što je činjenica jest da je prve bilo 6-7 kandidata koji su se izdvojili, naročito Nina, a ove je godine kvaliteta kandidata bila na čak višem nivou ali jako ujednačenom. Mogao ti se netko sviđati više ili manje, ali činjenica je da si "od šuba" mogao nabrojiti barem 10 koji "su bili jaki". Samim time kvaliteta showa je narasla, ali je možda pala gledanost (možda i nije, nemam pojma) jer nije bilo "svađanja" među članovima žirija, koji je ostao isti, nitko nije bio badass i nitko nije brljao i nitko nije (posebno) iskočio.
Kad smo spomenuli postav druge sezone showa: tu HTV ništa nije promijenila, ostavila je isti žiri (Ivan Dečak, Indira Radić, Jacques Houdek i Tony Cetinski), što je meni osobno bilo odlično. Četvorka je bila manje iskričava i zabavna ali je bila homogenija i pravednija. Uz to je Cetinski konačano postao iskreno zainteresiran za ono što radi, pa je bio pravi gušt vidjeti ga kako se iskreno trudi oko svojih. Mašala!
Nisu se promijenili ni voditelji - plus i ovdje dakako!
Zapravo jedino što se promijenilo jesu bila (dio) pravila da stvar bude interesantnija i u tome su uspjeli. Istinabog, kako je HTV sama od sebe došla na tu ideju neovisno o meni koja je o tome pričala s jednim prošlogodišnjim kandidatom nakon njegovog ispadanja u duetima, a vjerojatno je još tko došao na istu ideju - nemam pojma, no ako ništa drugo izmjena pravila mi je dokaz da pojma o pojmu imam. Radi se dakako o "preuzimanju" kandidata.
Na kraju se desi da bez obzira tko je koga izabrao u polufinale (žiri ili televoting - ovdje samo televoting) već u polufinalu su se našli manje-više svi koju su tamo zaslužili i biti, za razliku od prošle sezone. S tom razlikom da se mene, tj. rockere pita do finala je trebao otići jedini s pravom karizmom velikog pjevača i zvijezde ovogodišnjeg "The Voicea" - Vjekoslav Ključarić, koji je ispao prije, na žiriju.
www.youtube.com/watch?v=iiAorfgOPIo
Drugi rocker sezone, sjajni pjevač Vedran Ljubenko otišao je do finala, no bojim se, tu će i ostati. Nadam se da ne.
Posve iznenađujuće, ali ne i nepravedno, televoting je izabrao Ružu Janjiš kao pobjednicu druge sezone. Skromnu, snažnu i sjetnu curu koja je zapravo pola pobjede odradila pjevajući AC/DC klasik "You shook me all night long" - rockeri Hrvatske ne bi trebali mnogo gunđati na račun "The Voicea".
www.youtube.com/watch?v=5wrz5KMGl6E
Da naravno da znamo da je to samo TV show i nije "prava glazba", no ako me instinkt ne vara, barem ćemo Ključarića mnogo slušati u nekom obliku jednog dana. Nikako na Eurosongu, jasno. Tamo bi idealno sjeo trećeplasirani Alen Đuras, ili još bolje viceprvak, tenor Edgar Rupena koji bi došao tamo odvalio pola dvorane, vjerojatno loše prošao ali barem pokazao da mi (Hrvati) ipak znamo što činimo. Recimo da znamo.
I tako dođosmo do druge teme ove kolumne. Eurosong je današnjoj mladoj publici uglavnom nepoznanica, ili ono nešto kičasto, ljigavo. Nama i starijima koji smo na njoj 'ajmo reći ili odrasli ili smo/su samo to imali za glazbenu rekreaciju na TV uređaju (koji je u to vrijeme bio crno-bijeli ali je imao u duginim bojama pofarbano staklo koje se montiralo ispred ekrana - da slobodno se upišajte od smijeha, to je živa istina pitajte bake i djedove), Eurosong nam dođe ko neki freak show. Heavy metalci će me razumijeti, to što su Lordi freak show, isto je kada vidite Ghost ili Slipknot recimo. Ali to je dio heavy metal folklora i to je OK.
No kad ti uz takav folklor nastupe i dečki u suknjicama (ne kiltovima), tranvestiti svih varijanti i još hrpa drugih sličnih onda je to kičasti freak show. I nemojte mislliti da tamo nastupaju "različiti". Svi oni su različiti s jedinom namjerom da šokiraju i da se istaknu, a pola njih u stvari nemaju veze s tim što predstavljaju. U tom kontekstu, nastup Hrvatske nakon Severininog naročito glazbenog freak showa, bogme se i savršeno uklapa, pa se pitam, kako zaboga Severina nije osvojila barem 5. mjesto?? Da nije Europa saznala da je pjesmu zapravo napisao veliki rocker Bregović pa rekla: "e neš' rockeru!". Tako da je plasman Nine Kraljić s futurističkom pjesmom i kreacijom na 23. mjesto (od 26 pozicija) zapravo vrlo razumljiv i - okej. Zabrinula bih se ozbiljno za nju da se plasirala puno više. A naročito bi se zabrinula za Eurosong. (Ironija, ljudi ironija).
No Eurosong je nekad bio vrlo cijenjeno natjecanje, iznjedrio je nekoliko velikih svjetskih zvijezda starijeg datuma: Cliffa Richarda koji je jako dobro parirao Elvisu Presleyu s ove strane bare, Oliviu Newton-John, predivnu i predobru pjevačicu koja će zauvijek ostati legenda po svojoj ulozi u "Briljantinu", pa Celine Dion jednu od 10 najvećih vokalnih diva svjetske pop glazbe, i mogla bih nabrajati još, ali ću ostati samo na jednom imenu: ABBA. I tu sam rekla sve.
Takve Eurosongove čak niti žiri nije baš uvijek uspio pokvariti, iako je često birao čudne pobjednike. Al bar smo znali što je posrijedi: politika i/ili dobrosusjedski odnosi.
Onda je Eurosong ušao prvo u sivu pa u "crnu zonu" - sve je postalo važnije, glazba je skoro postala podređena svemu. Naročito s uvođenjem televotinga.
Mnogo spominjem televoting. Postoje razne kombinacije televotinga, koje ni ja sama ne znam kako sve idu i funkcioniraju radi kompleksnosti, što se najbolje vidjelo ove godine na Eurosongu. Dvije - tri zemlje su bile "gore" po žiriju, par njih zadnjih na ljestvici. Kada su došli glasovi televotinga, "zadnji bijahu prvi", odnosno onaj treći je postao prvi, a jedan predzadnji (poljski heavy metalac s baladom) digao se nebu pod oblake na 8. mjesto.
www.youtube.com/watch?v=87BBmxm7IJU
No baza televotinga je jednostavna ko' pasulj. Sve se okreće oko dvije ili tri stvari. Prva je, telekomunikacijska kompanija koja je po pravilu najveći ili najbliže tome sponzor nekog događanja - kao "sakuplja" revno sve glasove (čitaj, kune/Eure od poziva) i "pravedno" ih slaže u ljestvicu po broju glasova. Aha. Naravno da to može tako ići. Ali ne mora. Radila s tim, garantiram.
Druga, odnosno prva stvar - su pare. Tu se sakupi takva količina novaca da si to ne možete zamisliti. "Glasajte, podržite svog favorita" je zapravo prefrigani oblik reklame koje svi mrzimo iz dna duše naročito kada nam TV kanal zbrejka film, tekmu ili nešto.
Dakle televoting je zapravo EPP, reklamna poruka.
Treća stvar koja prožima prvu i/ili drugu ili nijednu zapravo je oblik crowdfundinga za neke emisije koje se u protivnom ne bi mogle ostvariti radi nedostatka novca za financiranje dakle budgeta. Ako je to način da na pošten način dobijemo neki poredak a istovremeno dobru emisiju, festival, nešto - televoting je dobra stvar.
Ako se želi izbjeći subjektivnost nekog žirija, dakle malobrojnih sudaca i prepustiti odluka javnosti, masi jer je to pravednije i bolje mjerilo nečije vrijednosti barem po mjerilu javosti - recimo da je i tada televoting dobra stvar. Ako je pošten.
Suludo je sumnjati i naročito etiketirati neki televoting kao sumnjiv i nepošten, ali recimo iz iskustva da je 99% pošten samo onaj koji ima u svom Pravilniku (igre) odredbu da je uvid u rezultate i kako se do njih došlo javan ili ga kontrolira neko odvjetničko ili javnobilježničko društvo. Svaki televoting koji to ne sadrži... izračunajte sami.
Može dati rezultate koji su vam naizgled točni, ali nisu. Ili su vam čudni, a nisu. Ako sada ovdje iskrsne pitanje što sam ovom pričom zapravo htjela reći, ponavljam rečenicu iz uvodnog teksta - jednostavno znajte da priča o televotingu nije tako jednostavna i nevina kako se čini, odnosno "Ništa nije kao što se čini". Ali može i biti.
I onda se nađe grupica ljudi koja je istupila u ime Hrvatskog društva skladatelja (zaista sumnjam da su svi članovi HDS-a digli ruku za takav besmisao jer ih je barem 8-16 angažirano u "The Voiceu"), grupica koja u Hrvatskoj daleko prozirnijim metodama nego što je televoting odrađuje neke glazbene priredbe po principu "ruka ruku mije" i "tko je jači taj kvači", grupica ljudi koja je pretplaćena na državna sredstva bez kriterija o kojem priča Udruga Promo - i ta grupica ljudi se nađe popovat o patriotizmu i nacionalizmu i prosipati jal nad jednom očitom pjevačkom veličinom, Ninom Kraljić.
Prvo odabirom HTV-a, koja je valjda napravila jedinu dobru stvar u zadnjih godinu dana izborom Nine Kraljić da nas zastupa na Eurosongu (da nam digne perje a ne da nužno bude prva, jasno), a onda izborom pjesme "Lighthouse". Pjesma je sjajna, drugačija, alternativna. Problem je što je nisu napisali hrvatski autori. Sad bih mogla reći "da hrvatski autori mogu napisati takvu pjesmu, nitko se ne bi bunio jer bi je i napisali i Nina bi je dobila i otišla s njom na taj freaky Eurosong". Znamo što su hrvatski autori zadnjih godina napisali za Eurosong. Manje-više dno.
Problem je što to nisu svi hrvatski autori nego oni koji se grupiraju i laktare. Oni koji su zaista sposobni i sjajni, osim rijetkih priznati veličina u nas, ne mogu se probiti koliko ih ovi prvi štopaju.
Sva sreća da je Internet promijenio glazbu i svijet. Zato je i Nina naišla na agilni austrijski dvojac.
Stanje u kojem se Hrvatska danas nalazi, a s njim i glazba je točno onakva kakva je u novoj reklami za Violeta pelene. Pogledajte je, od srca ćete se nasmijati.
Ali vratimo se na glazbu. Glazba je univerzalna i mi koji je volimo radi nje same ne pitamo tko je svira, pjeva ili piše.
Jezik glazbe je jezik sporazumijevanja. Glazba nema nacionalnosti osim eventualno onog što zovemo "žanrom".
www.youtube.com/watch?v=U6bmKB3SHPY
.jpg)
.jpg)
-(23).jpg)
