Mreže su nakon subotnje večeri preplavljene komentarima vezanim za cirkus s eurovizijske pozornice, dok su neki odabrali prisustvovati nešto drugačijem cirkusu, ovaj put uživo, ne pred malim ekranima.
The Tiger Lillies su bili glavni protagonisti, ovo je bio njihov drugi nastup u Zagrebu, na istom mjestu gdje su nastupili prije otprilike 13 godina.
Odličan su primjer kako izgled može prevariti: iako su odjeveni i našminkani kao klaunovi, malo je toga smiješnog u njihovom nastupu, pogotovo ako ste u moguÄnosti pratiti riječi njihovih pjesama, ili su vam teme koje obraÄuju poznate od ranije.
Njihove pjesme bave se raznim vrstama izopačenosti i blasfemije, smrt je u njima česta tema, a veÄ na samom početku dali su naslutiti u kojem pravcu svi zajedno idemo – pjesmom „Hell“ kojom su otvorili koncert. Naravno, nije to bilo ništa neočekivano, jer se i njihov posljednji album zove „Lessons in Nihilism“, a bilo je očito da je i publika znala što ih čeka.
Dodajmo tu teme ovisnosti o alkoholu ili drogama, mučenja i razapinjanja, promišljanja o suicidu, i pomisliti Äete kako je to moralo biti prilično mračno. Ipak, uspijevaju postiÄi balans izmeÄu kabareta makabra i smrti i vedrih tonova, prvenstveno zbog toga što je očito da niti sami sebe ne doživljavaju sasvim ozbiljno i spremni su i na samoironiju i parodiju.
Iako je tema smrti prilično univerzalna i apolitična, preko glasovira, koji je na pozornici postavljen na centralno mjesto, izvješena je ukrajinska zastava, što je vrlo jasna politička poruka. Može se na prvi pogled činiti da je to u neskladu s nihilizmom koji promoviraju, još više s „nemoralnim“ temama koje su prisutne u njihovim pjesmama, a onda ovo izgleda kao odreÄeni moralni vapaj. Ipak, to nije jeftin pokušaj poentiranja na politici, jer je i njihov pretposljednji album nazvan „Ukraine“, a pogled na raspored njihovih koncerata pokazuje da su sljedeÄa 2 planirana u Lavovu i Kijevu.
Kantautor Martyn Jacques, voÄa banda, nosi i kapu s natpisom „FCK PTN“, i ne treba biti veliki poznavatelj engleskog jezika ili politike da bi se dokučilo koji samoglasnici nedostaju.
Pjesme se izmjenjuju u tonu i ritmu; brže i vedrije (samo izvedbom, ne i stihovima) pjesme, gdje je glavni instrument malena harmonika, kontrabas i bubnjevi, smjenjuju balade na klaviru uz povremeno dodavanje činela, udaraljki ili nekih drugih, neobičnih instrumenata (pila). Ono što je prisutno u svakoj pjesmi je falsetto pjevača, koji može na trenutke zvučati i pomalo iritantno; s druge strane, sumnjam da toga nisu svjesni, prije bih rekao da im je to i namjera.
Koncert je najavljen kao kabare u 2 čina, s pauzom izmeÄu njih. Upravo ta pauza je najproblematičniji dio nastupa, isključivo zbog svoje dužine. 2 bloka pjesama od po 45 minuta, s pauzom koja traje gotovo kao blok, u velikoj mjeri razbili su tečnost nastupa. Pogotovo kad shvatite da je drugi blok gotovo identičan prvom, bez ikakvih promjena u setu pozornice, ili u izboru pjesama, ili barem u ritmu odvijanja.
Do kraja večeri odsvirali su sve svoje hitove („Bully Boys”, „Heroin“ i „Crack of Doom”), a basist Adrian Stout tu i tamo koristio je i teremin, ili je Jacques svirao, po njihovim riječima, „najmanji ukulele na svijetu“.
Publika ih je ispratila pljeskom i ustrajnošÄu zaslužila još 2 stvari u bisu, a članovi benda su odmah nakon koncerta izašli u hodnik SC-a i na svom štandu spremno pozirali i fotografirali se s publikom, uz obavezno potpisivanje materijala koji bi netko kupio.
Ukupno gledajuÄi, ako je subotnja večer bila namijenjena cirkusu, onda je ovaj uz The Tiger Lillies bio manje frustrirajuÄi od onog eurovizijskog, i imao je punu podršku cjelokupnog auditorija.
