.jpg)
THE STRANGE - Zagreb, MSU, 06.07.2019. - galerija
Znam da je nezahvalno reći kako je ovaj ili onaj nastup bio najbolja "rock'n'roll" koncertna ponuda u nas ove godine (do sada) , ali reći ću to: kad se spoje svi elementi a nije u pitanju stadionski nastup ili gro publike u grande dvorani što samo po sebi daje barem 30-50% druka za dojam nekom koncertu, onda je sinoćnji nastup The Strangea uz double dozu Foo Fightersa u Puli bio nastup godine u nas.
A nije bilo nekoliko tisuća ljudi i The Strange (još) nije ugrabio pažnju hrvatske svekolike pop-rock publike. Imaju međutim, album godine 2018. (Echo Chamber), a imaju i nekoliko domaćih glazbenih wunderkinda u bendu plus famozni Chris Eckman iz nekdašnjih The Walkaboutsa. Kome još nije jasno o kome se točno radi i otkud se The Strange i kada stvorio, recimo da je to bend "sklepan" kao supergrupa tamo neke 2004. čini mi se, od spomenutog Eckmana i svih članova sada već ugaslih The Bambi Molestersa. Prvi album su i objavili tada "Nights of Forgotten Films", no bend je bio kratke sape.
Godine su prolazile i nakon svih glazbenih i životnih pretumbacija članova, bend se opet okupio i napravio nakon 14 godina drugi album, vanserijski spomenuti "Echo Chamber". Album nije još niti izašao, a već se bend kadrovski izmjenio: od Molestersa je ostao samo gitaristički lumen Dalibor Pavičić, a umjesto ostalih Molestersa The Strangeu se pridružio odličan riječki americana bend My Buddy Moose. Dovabili su u bend još dva člana/brass sekciju, trubača Jakuša i saksofonista Žnidarića i tako zacementirali postavu koju smo slušali na nastupu benda sinoć na ljetnoj terasi Muzeja za suvremenu umjetnosti u pretposljenjem nastupu izvrsnog programa "Ljeto u MSU". (Uz temu "Ljeto u MSU" moram posebno napomenuti da su se ove godine koncerti preselili s krova MSUa, što je bio svojevrstan doživljaj, u "prizemlje" na terasu uz topogan, što se ipak pokazalo kao jednakovrijedno rješenje, zvuk tj. sound koncerta je bio savršen, a krov nad glavom terase ima plus kada je vrijeme ćudljivo i kada pada kiša.)
The Strange se fino nakoncertrirao od objavljivanja albuma i ponovnog okupljanja, a rezultat je fantastična uigranost, vibra/ kemija među članovima benda, sve su pjesme "sjele" na svoje mjesto pa The Strange zvuči iznimno moćno usprkos croonerskom baršunastom Eckmanovom vokalu. Ili možda baš zato. Spoj njegova vokala i načina pjevanja i dinamičnosti ostalih instrumenata. Vjerujem da komentiram u ime cijele publike koja se sinoć u finom broju okupila u MSU - da je sinoćnji koncert u vruću ljetnu noć legao svima kao budali šamar, nije moglo bolje. Možda bi mi bolje sjeo samo Springsteen ili Eddie Vedder.
The Strange smo imali prilike gledati tri puta do sada: nastup krajem 2018. u Tvornici Kulture je bio friško nakon objavljivanja albuma i nove kadrovske križaljke i svejedno je bilo odlično iako malo oprezno (pročitati ovdje), a ove godine travnju u Vintage Industrial Baru bilo je izvrsno, dakle bolje. Ipak, sinoć je bilo jednostavno famozno.
Počeli su s dvjema pjesma koje predstavljaju oba albuma: "Lonesome Rider" i "Nights of Forgotten Films", preko "Echo Chamber"... pa sve do posljednje u regularnom setu "Villers Terrace" - The Strange i autorski i izvedbeno pokazuje da imaju neviđeno širok spektar koji pokrivaju - ima tu svega, ali dakako logičnog surf-rocka, alternative i countrya, no ono što je bitnije da se ti elementi stapaju u cijeli niz koji ultimativno tvori jedan orginalan stil koji uključuje i post-punk, garage-rock, čak rock psihodeliju, a i još ponešto sasvim drugačije. Ukratko, leži ta glazba, leži!
Tek na bisevima (publika je tražila i dobila dva) malo su se poigrali s obradama: nakon "Lights of Red Valley", ponovo su izveli "Suntrapper" od australskih The Triffidsa, te sada već skoro "njihovu" stvar, za kraj koncerta: “Rock’n’Roll Friend” Roberta Forstera, koju su nadahnuto izveli s mnogo finesa, r'n'r trikova tte uz pjevanje i navijanje publike.
Drugi bis je bio stvarno višnja na šlagu torte: inspirativnu "Shoot the Bear" posvetili su nedavno preminuloj blues legendi Dr. Johnu iz New Orleansa (nastupio je 2011. u Boogaloou), dobitniku 6 Grammya i inspiraciji za lik Dr. Teetha, jednom od slavnih lutaka Muppett Showa. Posljednja, koja je razvalila za kraj bila je, kako simpotmatično, "Strange" od britanskog benda Wire za koju je Eckman rekao da je bi trebala biti njihova "zašititna pjesma".
Pa stoga za kraj ovog izvještaja - to Chris Eckman if he ever reads this: "Thank you to get local wunderkinds together in one faboulus band. You guys fuckin' rock. Heil The Strange!". Divota je a imamo ovakav bend mjerljiv u svjetskim okvirima.
EDITED: Ispričavamo se članovima Jakušu i Žnidariću što smo ih omaškom pogrešno nazvali "slovenskom brass sekcijom"! (op.a.)
