The Smile, super bend koji se vratio u Hrvatsku, koji je 2 godine unazad odabrao Zagreb kao početnu točku svoje debitantske turneje vezane za album prvijenac "A Light For Attracting Attention", ovaj put je za pozornicu odabrao Pulu, i to Malo rimsko kazalište. Band čine Thom Yorke i Jonny Greenwood iz Radioheada, jednog od najutjecajnijih bendova današnjice, a priključio im se i vrhunski bubnjar, Tom Skinner. Nastup u Puli dio je europske turneje u više od 15 zemalja.
Ambijent pulskog antičkog kazališta uistinu je jedinstven i apsolutno je dostojna zamjena za originalno planiranu Arenu, posebno za ovakav format koncerta. Nije to klasični rock koncert, zapravo je fuzija puno različitih stilova, premrežen mnoštvom utjecaja i interesa koje je prvenstveno lider banda Thom Yorke istraživao tijekom svog glazbenog puta. Publika je probrana na specifičan način – svojim vlastitim izborom; The Smile nisu bend oko kojeg se diže puno medijske prašine i njih dolaze gledati oni koji znaju što mogu očekivati. I upravo takva publika bila je oduševljena, The Smile su bili odlični. Izveli su sve ključne stvari s prvog albuma i drugi album “Wall of Eyes”, objavljen u siječnju ove godine, gotovo u cijelosti.
Prva 2 singla s albuma “Wall of Eyes” objavljena su još 2023.godine (“Bending Hectic” i “Wall of Eyes”), a ovo je na neki način bila i premijera jedinog singla objavljenog ove godine (“Friend of a Friend”). Česte promjene instrumenata (Yorke je za svaku od prvih 11 izvedenih pjesama uzimao drugu gitaru, dok niz nije prekinuo svirkom na klaviru), neobičan način sviranja gitare od strane Jonny Greenwood-a (nerijetko je gudio po njoj), potpuno drugačiji intro na bubnjevima za svaku stvar – sve to je mnogobrojnu publiku činilo sve raspoloženijom i uzbuÄenijom sa svakom novom pjesmom.
The Smile posjeduju vrlo svojstven glazbeni stil i izričaj, i to je jednako očito i u live nastupu. Nema tu previše zahtjeva za podrškom, podizanja ruku u zrak i sličnog; recept je vrlo jednostavan: vrhunska svirka, spremnost na istraživanje i na studijskim albumima i na live nastupima, čuo sam kako su neki od fanova to nazvali “Radiohead na steroidima”. Majstori su svog zanata, a energija je raznolika i brojna. Od ritmičnog rocka “Thin Thing” do elektroničkog ritma “Don’t Get Me Started”, ne ostaje vam drugo nego nagaÄati što može biti sljedeÄe, prvenstveno zbog žanrovskog eksperimentiranja koje su sva trojica pokazala tijekom svojih karijera. Glazba je povremeno isprekidana neobičnim, oslobaÄajuÄim plesnim pokretima Thoma Yorkea, koji zapravo podsjeÄaju na kretnje nekog tko je previše uživao u ponekoj čašici piÄa. On osjeÄa svaku notu glazbe, a osjeÄamo je i mi. Nastave li ovako, naljepnicu koja ih još uvijek prati (side-project Thom Yorke-a), mogli bi vrlo ubrzo u potpunosti odbaciti i početi predstavljati rock ikonu za sebe. Bio je užitak osjeÄati se dijelom probrane publike koja je sretna i zadovoljna napustila predivan, akustičan i intiman prostor Malog rimskog kazališta u Puli.
