THE SLAYERKING - Sanatana Dharma - Recenzije

7.0

Recenzije

THE SLAYERKING - Sanatana Dharma

Početak 2016. godine donosi nam album prvijenac benda The Slayerking zanimljivog naziva „Sanatana Dharma“. Krenimo, za početak, od samog imena benda, na prvu ruku pomalo neinventivnog i već viđenog. Ipak, pomnije istražujući značenje i podrijetlo naišli smo na zanimljiva saznanja.

Objavljeno: 26.12.2015. 14:32

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Žanr: Doom/progressive metal/rock

Godina: 2015.

Izdavač: Finisterian Dead End

Web

Tracklist:
1. She Is My Lazarus
2. Black Mother Of The Lord Of Light
3. Sargon Of Akkad
4. Magnificent Desolation
5. We Are The End
6. My Lai
7. The Man That Never Was
8. The Southern Gate Of The Sun

Riječ je o liku koja se pojavljuje u ranom srednjovjekovnom dobu, a kojem je suđeno osvetiti se svakom autoritetu koji proklinje ljude da pate u ime bogova, boginja, kraljeva i kraljica. Njegov gnjev privremeno može utišati samo izgubljeno biće koje u njegovu tamu unosi svjetlost. O njemu su napisane priče i postao je svojevrstan mit. Zaljučujemo da iza naizgled dosadnog imena ipak stoji priča s dubljim značenjem koja seže daleko u ljudsku prošlost.

Vratimo se sad na prvobitni kolosijek i upoznajmo ljude koji stoje iza imena The Slayerking. Riječ je o tročlanom sastavu osnovanom 2013. godine čiju okosnicu čini grčki glazbenik Efthimis Karadimas, najpoznatiji po svom djelovanju u bendu Nightfall osnovanom još 1991. godine. Dok se u navedenom sastavu okušao kao gitarist, basist, klavijaturist, pjevač i producent, u svom je najnovijem projektu zauzeo poziciju basista i vokala. Za razliku od Nightfall-a kojeg su obilježili death/black/doom/gothic metal zvuci, u ovom sastavu Efthimis odlazi korak dalje ubacujući raznovrsne rock elemente koji čine čvrsti temelj mnogih pjesama prezentiranih na albumu. Ostatak ekipe čine Kostas K., gitarist i prateći vokal te Anna E. koja u svoje ruke uzima bubnjarske palice.

Svoju glazbu opisuju kao doom metal s progresivnim i mračnim rock elementima pod utjecajem glazbe sedamdesetih omotan death metal finesama. U njihovom se zvuku, kao što i sami navode, pronalaze tragovi bendova kao što su Tool, Black Sabbath, Slayer, ali i Wishbone Ash te rani Paradise Lost. Tematski bend prati djelovanje Nightfall-a navodeći gnjev i mržnju kojom nas svijet u kojem živimo hrani kao temeljnu motivaciju. Iz navedene srdžbe proizlazi želja za osvetom koja naposljetku prelazi u samokažnjavanje te tugu i jad zbog onoga što je čovjek u današnjici postao te primitivnih uvjerenja i težnji u našem djelovanju.

Naslov albuma „Sanatana Dharma“ zapravo je fraza iz sanskritske književnosti koja se odnosi na kozmički red, nezaustavljivu rotaciju i vječnost. Prije slušanja albuma, bend upozorava da je ovaj uradak snimljen, miksan i masteriran tako da služi istinskoj dinamici glazbe. Nema nam druge doli pojačati glazbu i prepustiti se zvucima ove netipične kombinacije raznovrsnih metal i rock žanrova i elemenata. Osvrnimo se i na cover albuma. Nastao je pod utjecajem Secesije, a autor djela je Chostin Chioreanu poznat i po radu s bendovima At The Gates i Arcturus.

Album otvara pjesma koja je ujedno i prva dana publici na preslušavanje, a to je She Is My Lazarus. Riječ je o pjesmi istinske ljubavne tematike koja opisuje vezu dva bića potpuno ovisnih jedno o drugome. Glazbeno, riječ je o kombinaciji iznimno snažnih i upečatljivih doom metal riffova isprepletenih polaganim dijelovima u stilu poznatih rock skladbi. Doom melos nastavlja se i u sljedećoj pjesmi vrlo kreativnog naslova Black Mother Of The Lord Of Light čija je tematika izuzetno maštovita. Black Mother, naime, predstavlja ljudski um, mračnu utrobu neurona koja rađa Gospodara Svjetla, našeg navodnog spasitelja. Pjesma ujedno opisuje besmislenu borbu protiv ljudskih slabosti i prirode osuđenu na propast. Jedan od vrhunaca albuma zasigurno je Magnificent Desolation, s vrlo izraženim bas dionicama kojima Eftihimis prezentira svu raskoš svog glazbenog talenta. Tu su i neizbježna poigravanja na gitari uz grube vokale koji su zapravo dobar miks growl i clean pjevanja, a koji daju veliki plus cjelokupnom dojmu. Sam naziv pjesme opet ima izuzetno zanimljivu podlogu. Naime, astronaut Buzz Aldrin koji je bio dio tročlane ekipe Apolla 11, je opisujući Mjesečevu površinu rekao da je riječ o predivnoj pustoši. Cjelokupna pjesma pokušava ponovno kreirati osjećaje agonije, straha i užitka koje je posada osjećala nalazeći se doslovce usred ničega. Kao još jedan vrhunac albuma istaknula bih My Lai, većinski rock pjesmu s mnoštvom progresivnih dionica s naglaskom na gitarski solo, a čiji se naslov referira na masakr u Vijetnamu 1968. godine. Veliki trud koji bend ulaže upravo u tematiku i smisao svojih tekstova očituje se i u ovom slučaju. I dalje je riječ o osjećaju gnjušanja nad ljudskom vrstom koja dozvoljava i okreće glavu nad genocidima i pokoljima koji se događaju i dan danas. Album zatvara The Southern Gate Of The Sun, pjesma za koju je bend najavio i snimanje spota. Bend nam opet predstavlja tu sebi svojstvenu kombinaciju bas i gitarskih dionica upotpunjenih laganim i mantričnim udarcima bubnja. Priča iza pjesme i dalje je konkretna i razrađena te prezentira ironiju smrti u božjoj kući koja se uistinu i dogodila u Italiji 1769. godine kada je udarac groma zapalio crkvu u kojoj se nalazilo devedeset tona baruta koji je detonacijom pobio 3000 stanovnika. Nakon odslušane pjesme slušatelju će u glavi odjekivati uzvik Fire! koji je u mnogo navrata spomenut u pjesmi kako bi dočarao svu snagu događaja.

Sumirati uradatak The Slayerking-a u nekoliko rečenica i nije tako teško. Zamislite tri kvalitetna glazbenika na gitari, basu i bubnjevima koji „jamaju“ pjevajući o najcrnjim dijelovima ljudskog uma i povijesti. Pritom kombiniraju rock i metal sa sporim riffovima i sumornim udarcima bubnja. Album vas neće oduševiti u smislu da ćete ostati bez teksta, ali će vas na sebi svojevrstan način zabaviti tematikom i „catchy“ melodijama.