THE BOOMTOWN RATS - Zagreb, Tvornica kulture - 26.04.2024. - galerija
Interesantno je kako me svako malo iznenade old school, stari bendovi. IzvoÄ‘aÄi i sastavi koje ne bih ni znao da nema mojih staraca koji su me upoznali s glazbom njihove mladosti. U tu skupinu ubrajaju se britanski punk rokeri The Boomtown Rats nastali davne 1975. godine no svojom energijom djeluju kao da su spremni na još 50 godina svirke.
Legendarnog Bob Geldofa i njegove „štakore“ prvi puta sam susreo na Wackenu 2017. godine kada su me totalno oduševili zvukom, svirkom i energijom iako do tada nisam bio veliki fan njihovog stila. The Boomtown Rats nisu bend kojega ću svojevoljno zavrtjeti na zvuÄnicima ili slušalicama, ali kada je potvrÄ‘en njihov nastup u zagrebaÄkoj Tvornici, nisam se dugo premišljao ići ili ne.
U Tvornicu ulazim nešto prije 21 h kako je bio najavljen poÄetak koncerta te frend i ja brzo primjećujemo kako smo meÄ‘u mlaÄ‘ima u publici. OÄekivano, ipak je ovo bend jedna druge generacije Äiju bi energiju trebala osjetiti i mlaÄ‘a publika. Od prve pjesme postaje jasno kako na pozornici nisu vaši prosjeÄni 70 godišnjaci već mladići koji su duhom nekih 30ak godina mlaÄ‘i. OdliÄno raspoloženi Bob Geldof prehodao je nekoliko kilometara za vrijeme nastupa i kako je svirka trajala tako je Äovjek postajao sve življi. Postoje ti ljudi koji žive glazbu, nastupi i svirka daju im energiju i smisao. Kako je Hus na zadnjem koncertu Parnog Valjka rekao: „neki ljudi sviraju da bi živjeli, mi živimo da bi svirali“. Ista reÄenica odnosi se na Bob Geldofa i „štakore“.
Bend je svirao uigrano i profesionalno, kao što bi i oÄekivali od benda s 50 godina iskustva. „(She's Gonna) Do You In“ zvuÄala je moćno, „Someone's Looking At You“ zabavno, a jedan od vrhunaca je naravno neizostavna „I Don't Like Mondays“. Prepoznatljiv uvod na klaviru oznaÄio je kultnu pjesmu koja govori o tragiÄnom dogaÄ‘aju iz 1979., a o tome da je osjećaj bespomoćnosti i nemoći opisan u pjesmi i dalje relevantan, Bob se osvrnuo na dogaÄ‘aje u Ukrajini.
Veseliji dio svirke osigurale su „Banana Republic“ i „Rat Trap“ koja je rasplesala publiku. Bend se osjećao opušteno i sretno, a iste osjećaje dijelila je i publika. Pjesme iz bogate karijere benda služile su kao vremeplov u neka druga vremena, vremena koja se većina publike rado sjeća, a meni je samo drago da ovakvi bendovi i dan danas sviraju s jednakom strasti kao i kada su tek poÄinjali. Za kraj ostavili su apsolutno vrhunsku izvedbu „The Boomtown Rats“ koju bih izdvojio kao vrhuncem koncerta. Sinergija funk i rock zvuka, mladosti, iskustva i publike bila je moćna i opipljiva. Tako se stavlja toÄka na „i“ već ionako dobre svirke te sam time dobio potvrdu kako su The Boomtown Rats uistinu jedan od bendova na Äije se koncerte isplati ići nebitno o godinama i okruženju.
