.jpg)
Dugonajavljivano i dugoočekivano poglavlje priče o „najvećem svjetskom detektivu“ napokon je dočekalo svoj dan, odnosno godinu objave i prikaza u kinima diljem svijeta. Iako osporavan zbog same radnje i odabira glumaca od samog početka, film je u svojim otvarajućim danim obasut kritikama hvale, pohvala koje se nižu na razini produkcije i glume, ali i na kreativnim razinama gdje se naglašava sam tonalitet i odabir tempa, tijeka radnje i razvoja likova koji su nam (ne)znani od prije. Iako jedan u nizu filmova o Batmanu, ovaj film donosi neke artefakte prošlosti i uparuje ih u sklad s pristupom sadašnjice, njegujući tako zahtjeve mnogih generacija i pripremajući temelje za pokretanje novog, zasebnog „svijeta“ oko junaka čiju je priču DC Comics započeo pred više od osamdeset godina. Kako se radi o filmu iznimnog značaja i za autora teksta, upozoravam kako ostatak teksta koji slijedi sadržava u sebi podatke koji bi vam mogli uništiti doživljaj filma, ako isti već niste pogledali, stoga dalje čitajte s oprezom.
Sam razvoj filma započeo je negdje još 2013. godine, kad je za naslovnu ulogu odabran Ben Affleck. Nakon niza odugovlačenja i problema tijekom priprema projekta koji su na kraju završili prestankom suradnje Afflecka i nekih osoba uključenih u početnom nacrtu, na svjetla pozornice stupa Matt Reeves. Iako smo Afflecka kao Batmana imali priliku vidjeti u filmovima Batman V. Superman - Dawn Of Justice (2016.), Suicide Squad (2016.), Justice League (2017.) i Zack Snyder's Justice League (2021.), još ćemo ga imati priliku vidjeti u ovogodišnjem filmu The Flash, gdje će ulogu Batmana dijeliti s Michael Keatonom. No kako će The Flash biti dio, a i mogući početak novog poglavlja unutar svijeta pod imenom DC Extended Universe, moramo reći kako to nije bitno za tijek radnje filma kojega mi pratimo. Naime, od samog preuzimanja projekta u svoje ruke i izmjene svega do tada napravljenog, Matt Reeves je odlučio odvojiti svoju inačicu Batmana od spomenutog svijeta i dati mu jedno novo/staro ruho. Najbolja usporedba ovoga što pišem jest ona s radom i trilogijom koju je stvorio Christopher Nolan, gdje je naslovnog junaka utjelovio Christian Bale. Odlična usporedba, ali od nekih ocijenjena kao brzopleta, pošto većina znanih mi filmoljubaca smatra Nolanovu trilogiju „savršenom i nedodirljivom“. Naime, tijekom recenzije ću vam reći zašto to zapravo i nije baš tako te kako, kao i sa svime u životu, ne treba srljati i nametati mišljenja spram drugih. Isto tako, kako sam maloprije u tekstu započeo, Matt Reeves se odlučio osvježiti izvornu priču i pristup stripovskih tvoraca Batmana i tako objasniti što zapravo predstavljaju ta dva slova (DC) i zbog čega je Batman zapravo „najveći svjetski detektiv“.
Uzevši temelje koje su mu prethodnici dali, odlučio je Batmanu dodatno ojačati njegove zatomljene kvalitete i čula kojima se opravdao svoje ime i status nakon svih ovih godina, na trenutke ogolio njegovu masku i predstavio nam osobu koja rastrgana stoji između života koji mu je dat i života koji želi. Odluka za tu dužnost i utjelovljenje lika pada na Roberta Pattinsona, glumca kojega mnogi znaju po ulogama iz ranije glumačke karijere, tako ne dozvolivši sebi rast i shvaćanje puta koji je bio pred njim. Odnosno, niječući činjenicu kako pred njima stoji odličan glumac. Glumac koji se pojavio u filmovima kao što su npr. The Lighthouse (2019.) i Tenet (2020.). Navodim ove kao najbliža mu ostvarenja, koja svakako trebate pogledati. Uz njega, u filmu se pojavljuje niz likova koje utjelovljuju Zoë Kravitz (Selina Kyle/Catwoman), Paul Dano (Edward Nashton/Riddler), Jeffrey Wright (James Gordon), John Turturro (Carmine Falcone), Andy Serkis (Alfred Pennyworth) te Colin Farrell (Oswald "Oz" Cobblepot/Penguin). Iznimna glumačka postava koja je opravdala svoje statuse i dala doprinos u prikazu likova koji, uz Batmana naravno, prate generacije ljubitelja filmova, serija, stripova i igrica čak. I tu staje tehnički dio, svi podaci koji su već sveopće poznati i uvod koji se još može pročitati bez utjecaja na doživljaj i radnju samog filma. U nastavku ide sama srž i središnji dio svega, stoga dalje od ove rečenice stvarno trebate čitati s oprezom.
SPOILER ALERTS!
U samom početku želim napisati najsmjeliju rečenicu u tijeku ove recenzije, stoga se nadam razumijevanju od strane vas. Dakle, ovako... Trenutno, gledajući činjenice i sami dojam onoga što sam gledao u kinu, govorimo o najboljoj ekranizaciji Batmana koju smo do sada imali prilike vidjeti, čuti i sveopće iskusiti. Od samog tempa radnje, tona koji je nametnut od prve minute i razvoja likova koji postaju sve dublji i slojevitiji, dobivate dojam kako se ovdje radi o cjelovitom djelu „sedme umjetnosti“. Od prvih minuta i prvog teatralnog ubojstva počinjenog od strane Riddlera, tjeskobe koja se rađa unutar vas dok se plan provodi u djelo... Pa uvodnog monologa i predstavljanja Brucea Waynea koji govori o tmurnosti Gothama, statistici i činjenicama koje guše ljude i žitelje tog grada poput kiše, te tmurne i stalne kiše koja pokušava oprati grijeh počinjen od ljudske ruke. U tmini noći pojavljuje se znak, znak na nebu koji kroz oblake i tmurnost vremena postaje znamen „upozorenja“ i znamen „nade“. Barem se tako čini našem protagonistu, koji u dubini svog uma itekako propitkuje svaku odluku koju stavi u plan, koju pokuša upriličiti kroz djela i dati neki doprinos svijetu. Učiniti ga boljim mjestom i stvoriti tu ostavštinu koja bi bila „pravo nasljeđe obitelji“. I vječna težina činjenice kako ne može biti svugdje u gradu kako bi spriječio sve i jedan zločin, pakost i iskvarenost ljudskog roda... Težina odabira i težina života. Prate vas kroz cijeli film, zapravo, samo se nijanse mijenjaju i stavljaj use na kušnju svi vaši osjećaji i pretpostavke o ispravnosti i vječno pitanju „što bi vi napravili u tom slučaju“. Napokon iza sebe ostavljamo uličnu bandu i pokušaj orobljavanja čovjeka u noći, odličan početni segment akcije koji prikazuje Batmana sa svim svojim nesavršenostima i propustima koji mu se obiju u glavu (doslovno, pošto mu se upućeni udarci i hladno oružje suparnika susretnu s licem i tijelom), ali prikazuju isto tako i njegovu odlučnost i predanost cilju. Napokon dolazimo do pravog zapleta... Ubojstva novog/starog kandidata za gradonačelnika i zagonetke koja biva naslovljena na Batmana. Pod prijezirnim pogledima trenutnog načelnika i policijskih službenika, a u pratnji Jima Gordona, Batman ulazi na poprište zločina i započinje trku s vremenom. Netko objavljuje video uratke kojima dokumentira svoja ubojstva, netko priprema „skidanje maski“ gradskih moćnika i netko planira počiniti dugi niz ubojstava kako bi ostvario svoj cilj. Taj netko je Riddler. Samo praćenje tragova i datih nam naslutka o tome tko je sljedeći, tko će biti žrtva (ne)izravnih djelovanja naših protagonista uključuje u radnju neka „poznata“ lica.
Po prvi put susrećemo Alfreda i otkrivamo dubinu odnosa njega i mladog Brucea Waynea, odnos koji je pun neshvaćanja i razilaženja u mišljenju. Ali, u dubini svega, postoji i određeni osjećaj privrženosti i povezanosti, neplaniranih suradnji i pokušaja u pronalaženju krivca za ubojstvo i ono što tek slijedi. Tu dobivamo početne naznake psihološkog profiliranja Alfreda i Brucea, dubinu koja se napokon pokazuje kroz upriličenje mlađih inačica spomenutih likova, gdje se mladenačka zaluđenost, depresija i antisocijalnost prožeta bijesom i odlučnošću suočavaju i sukobljavaju s predanošću, odanošću i brigom osobe koja se brinula o obitelji Wayne puno prije tragedije koja ih je oblikovala u ljude koji stoje pred vama. Došavši do početnih zaključaka, u igru ulazi inkriminirajući sadržaj i svi putevi počinju voditi prema klubu imena Iceberg Lounge, čiji je voditelj Penguin, jedan od važnijih osoba gothamskog podzemlja. Uz prvi susret, borbu s plaćenicima i razgovorom dobivamo uvid u to kakav je Penguin kao osoba, čime se bavi i tko radi za njega... Dotična Selina Kyle, u slobodno vrijeme poznata kao Catwoman. Nakon shvaćanja onoga što se događa i hvatanja za tračke sumnje i tragova u naziranju, Batman napušta klub i odluči pratiti Selinu. Otkriva dubinu nekih poznanstava i nakon nekog vremena spriječi Catwoman u pljački koja ih, na veoma čudan i tonu filma blizak način, spoji u dvojac koji će možda obilježiti ostatak franšize. Zajedničkim trudom i otkrivanjem pravog podzemlja ispod maloprije spomenutog kluba, u priču ulazi i „pravi gradonačelnik Gothama“, Carmine Falcone. Vrhovni vođa i predstavnik kriminalnog miljea kasnije biva predstavljen kao Selinin otac, ali i poveznica između mnogih ubojstava i radnji koje su grad samo vukle ka dnu. Uz to, ispostavlja se kako je on taj koji gospodari sudbinama mnogih, onaj koji vuče sve konce u predstavi i drži svaku distribuciju oružja, narkotika, prostitucije i svakojakih zala u svojim rukama. Sve to dok uspješno balansira između gradskih dužnosnika, predstavnika zakona i svog miljea. Predstavljajući tako (ne)moralnu granicu između dobra i zla, stavljajući i stvarajući tako sve svojim zlim podanicima. Dubina i strah koji se javlja kroz upoznavanje lika kao što je on, javlja se svakim pojavljivanjem u kadru i izmjenom riječi s nekim od protagonista radnje. Reeves uspijeva riječima dočarati mitologiju nekih od likova, a pritom ne ulazeći u prošlost kroz kadrove koji bi samo radnju učinili sličnom onoj od prethodnik filmova. Bogatstvo riječi ponovno daje doprinos i izvodi svoju čar bez zamjerke.
Nižu se sukobi i nižu se otkrivanja, daje se dubina likovima i radnji, tragovi i ubojstva načelnika policije i tužitelja otkrivaju još mnogo toga, a jedna od poruka skoro usmrćuje i Alfreda, što nas dovodi do scene koja pokazuje krhkost i snagu istovremenom. Sjedeći unutar bolničke sobe, Alfred i Bruce napokon imaju trenutak koji prikazuje ljudskog likova koje poznajemo sa stranica stripova i filmskih interpretacija. Pokazuje osjećaj krivnje, osjećaj razderanosti, bijesa i kontrole (barem pokušaja) nad svime kako bi se moglo živjeti s odlukama i sa samim sobom. Prikazuje nam nešto što možemo razumjeti i što možemo shvatiti bez predznanja o likovima. Prikazuje nam ljudskost... Ali, prethodno tome Batman sudjeluje u susretu s organiziranim kriminalom i rješavanjem zločina, ali i s osudama policije. Scene eksplozija i bježanja iz policijske postaje nakon gubitka svijesti, neoprezan skok s vrha zgrade i potjera za Penguinom dočaravaju snagu lika, moć odlučnosti i težinu predanosti. Prije i poslije osjećajnih trenutaka koji nas podsjećaju na već spomenutu ljudskost likova i nas samih, suština filma ostaje ista. Borba protiv kriminala i nepravde, zaustavljanje ljudske pakosti i pokušaj kojim se Gotham želi učiniti boljim. A svi oni ponavljaju ono već napisano: Batman je samo čovjek. I u ovoj viziji redatelja on je tek dvije godine Batman. Samo dvije godine čuva ulice Gothama i kao svaki čovjek, uči. Na svojim greškama i propustima, vječno na njih opomenut kroz ožiljke na tijelu. Strah biva opasno oružje, ali sučeljavanje s neprijateljem predstavlja mnoge prepreke. A taktika i planiranje mladom Bruceu Wayneu nije posve draga, jer njegov manjak straha od smrti dovodi ga u trenutke skore pogibelji. Jer, Batman je samo čovjek. A disciplina i staž tek moraju doći. Što povećava vrijednost ovog filma. Batman nam je prikazan kao mladić, osoba od svega tridesetak godina u vječnom košmaru koji naziva životom. Rastrgan između Brucea Waynea i Batmana, on preživljava. Pokušava postojati. Čak i onih par poljubaca koje nespretno izmijeni sa Selinom pokazuju njegovu spremnost na promjene, ali nemogućnost odustajanja od cilja. Tvrdoglavost spram dužnosti. Postao je nešto što se na trenutke čini većim od onoga što on može biti i dati od sebe, a pritom zadržati barem dio svog „ja“. Sukob s prošlošću svojih roditelja, nerazjašnjenost iste, sama njihova smrt i shvaćanje kako nije sve tako jednostavno i bajno, ostavlja ga golog pred gledateljima ispred platna kino dvorane. Osjećaji su postojeći, ali nisu razjašnjeni. Pokušaj je tu, ali nije doveden do konačnosti. A sve ostalo postaje nebitno, njemu na zlo, kad zločinci i zločin postanu prvenstvena briga. A Reeves to traži od nas. On potražuje pažnju i shvaćanje, a isto tako vodi Brucea/Batmana kroz odrastanje. Film je dat na shvaćanje i uživanje, ali i kao opomena i vodič za dubinu te „sedme umjetnosti“. Svojim trajanjem daje vam mogućnost shvaćanja i nema površnosti. Samo dubina duše čovjeka. Čije? Ostaje na prosudbu...
Dolazimo do jedne od najboljih i najznačajnijih scena filma. Potjere! Potjere koja nam otkriva novi Batmobile i pet minuta kinematografske umjetnosti. Sama upečatljivost te scene i razina glume koja se pripisuje Pattinsonu i Farrellu mora se naglasiti jer dočarava odnos dvaju likova, dočarava sprezanje dvaju svjetova u situaciji koja svakako postaje jedna od upečatljivijih scena novijeg doba kinematografije. Akcijom nabijena scena, jurnjava autoputom i konačni završetak iste daju nam jedne od najboljih kadrova unutar filma. Nakon toga dolazimo do smirenja tempa i priča dobiva nove zaplete, ali sve dolazi pred kraj kad se počinje raspetljavati klupko misterija i kad se konačni činovi počinju susretati u jedan iznimni i bogati crescendo! Do sada smo već prošli skoro dvije trećine filma, ali to ne smanjuje njegov intenzitet i to ne zaustavlja nalet izuzetnosti koja se odvija na platnu ispred nas. Spoznajama i sukobima, sučeljavanjem i srazom dolazimo do spoja gdje se u istoj prostoriji nalaze Selina/Catwoman, Falcone i Batman, otkrivaju se mnoge tajne i gothamska policija napokon u lisice stavlja zloglasnog vođu podzemlja. Selina biva lišena mogućnosti za osvetom smrti svoje prijateljice/partnerice i majke (podataka koje otkrivamo tijekom radnje filma kroz saznanja i odgonetanje tragova i poveznica), ali smrt ipak dostiže Falconea. Isto tako, saznaje se kako je Falcone „štakor“ (žargon za doušnika) koji je prije dvadeset godina srušio stare kriminalne moćnike i jednu od najvećih policijskih akcija i niza uhićenja temelji na prevari, čineći istu prevarom). Napokon se lovi Riddlera, Penguin postepeno počinje preuzimati gothamovo podzemlje, ali svemu još ne dolazi kraj... Posljednja poruka, posljednja zagonetka i posljednji čin velike opasnosti počinje! Riddler je stavljen unutar Arkhama, sanatorija za najgore zlikovce i zločince koji su daleko od mogućnosti spasa. Traži Batmana, a scenom koja slijedi u filmu postignut je osjećaj težine u prostoriji. Pričajući o tome kako je pametan i kako je shvatio sve, Riddler počinje zazivati ime Brucea Waynea, stvarajući napetost koja se gledatelju čini kao javno otkrivenje tko je zapravo Batman. Trenutak sumnje i slabosti, čak i očaja, u Batmanovim očima dočarava kako i sam počinje vjerovati u samouvjerenost koju ima Riddler. Ali u samom kraju trenutka, napetost se rasprši i Batman shvaća kako je njegovo „pravo ja“ sigurno, ali otkriva konačnicu plana, odnosno dio koji ga vodi do zaključka. Uništenje Gothama i poplava koja će „oprati prljavštinu koja se nakupila u gradu“. Riddler biva odveden, a Batman odluči otkriti sve što se krije unutar Riddlerovog stana. Otkriva plan, rušenje zida koji dijeli Gotham od vode koja ga okružuje i usmjerenost plana. Kreće sukob Riddlerovih fanatika koji skoro usmrte novoizabranu gradonačelnicu, poplava ugrozi živote mnogih i na kraju ,sve se dovodi do zadnjeg čina. Zadnjeg sukoba, pogibeljnih situacija i trenutaka koji zbližavaju dobar dio protagonista. U konačnici, unutar mraka i uništenja, Batman i njegova požrtvovnost daju svijetlo u tmini. Svjetlo koje pruža ruku i koje kroz razorenost svijeta oko njih, poplavu i bliskost smrti, daje nadu. Daje sigurnost i vodstvo ka novom danu. Batman tada postaje nešto više, postaje znamen nade. Ne samo straha za zlobne, već i nade za dobre. Riddler propast svog plana promatra s tugom, tugom i očajem koji biva utješen riječima osobe pored njega. Osobe koja se nalazi u samici pored. Osobe, koja kroz zagonetke sebe samo naziva „prijateljem“. Osobe koja publiku podsjeti na sve ono što se još mora dogoditi jednostavnim smijehom koji nestaje u daljini. Podosta prepoznatljivim smijehom... Na ruševinama Gothama dolazi do priznanja Batmana i trenutaka ljudskosti koji daju nadu za bolje sutra. Ali ipak, Selina odluči napustiti Gotham i oprašta se od Brucea. Razilaze se na raskrižju i u odrazu ogledala Bruce ispraća Selenu s pogledom punim čežnje...
I tu dolazi kraj. Ali ne priče, već ovog filma. Filma koji je predodređen kao temelj i početna točka novog osvrta na lik kao što je Batman. Sa svim svojim manama i sa svim svojim propustima, napokon smo dobili Batmana s kojim možemo rasti, s kojim se zajedno možemo razvijati i čiji put možemo pratiti kroz njegove, kao i kroz svoje oči. Film je to koji ima svojih mana, postoje čak i dva trenutka slabosti današnjice koji su skoro uronjeni unutar woke kulture, ali su ukusno nenametljivi i zapravo služe kao opaska svima, čak i onima koji se smatraju pravedniji od ostalih. Zastupljenost likova i širina radnje je iznimna, a sama predanost sviju uključenih u stvaranje ovog filma doista je za svaku pohvalu i za svako priznanje. Povrh toga, gluma je besprijekorna i stvara se dojam kako se ovdje radi o jednom od, u budućnosti, najboljih filmskih franšiza/serijala ikada snimljenih, a to govori mnogo. Sama najava trilogije (barem za sada) i serije koja bi trebala pobliže objasniti značaj likova i njihovih priča, sve unutar zidova Arkhama, govore o jačini ovih planova.
Od same glazbe i atmosfere koja je postignuta jednostavnošću iste, ali i upečatljivošću iste, pa preko scena koje oduzimaju dah i kroz koje osjećate „ono nešto“ što vas pokreće i što vas ne pušta od prve minute i same glumačke postave koja je opravdala svaku dobru pretpostavku i u potpunosti osporila svaku pretpostavku o propasti ovog pokušaja... Gledati film i ne treptati, to je nešto značajno. Uhvatiti poveznice stripova i serijala igrica (ljubitelji Arkham serijala će svakako uživati u onome što vide i što mogu naslutiti), a nakon toga povezati sva prijašnja upriličenja Batmana kroz filmove... Značajno je to, pogotovo u vremenu kad je umjetnost postala rob političkih stavova i poruka kojima nije mjesto u umjetnosti. Umjetnost mora biti dostupna svima, a ne smije biti rob nikome i ničemu. I razumijem negodovanja nekolicine koja smatra kako je film „predugačak“. A možda i ne razumijem. Tko zna...
Ovakvim filmovima treba posveta i vrijeme, ali oni ne ostaju nezahvalni i vi ne napuštate kino nezadovoljni i ravnodušni. A živjeti od nostalgije ne vrijedi i nema smisla jer vam ograničava mogućnosti i uživanje u nečemu dobrom! Sve što su filmovi prije pogriješili, The Batman je popravio i dao novi stupanj iznimnosti. Od čak šaljivih i komičnih trenutaka, prikaza nervoze i ljudskosti kroz stvarnost izraza i reakcija pa do ozbiljnosti koju predstavlja stvarni svijet oko vas. Od Burtona koji je što bolje pokušao ekranizirati stripove i njihov zabavni ton, preko ostalih i sve do Nolana i njegovog pristupa liku kao što je Batman, ovaj film to ima. Od Burtona i njegove naivnosti koja je simpatiju urezala u sjećanja, do Nolana koji je dao osjećaj stvarnosti. Ovaj film to ima. Svaki sa svojim manama, ali... I dalje vrijedni i značajni doprinosi. Stoga, nemojte živjeti od nostalgije, kao što sam već rekao. Prigrlite ju i shvatite koliko te iste ima u ovom filmu i razočarenju neće biti mjesta.
Zamjerke su u sitnicama, a niti jedna stvar na ovom svijetu ne zaslužuje „savršenu ocjenu“. Ali težiti savršenstvu vrijedi, kroz bilo koji vid umjetnosti. Ali i kroz život, prihvaćajući novitete i shvaćajući posebnost nekog djela. Njegovanje temelja i truda prethodnika nikada ne smije manjkati, ali doprinos mora biti vidljiv i moramo se kretati ka sutrašnjici. Kao i Batman, s kojim ćemo sigurno rasti i sazrijevati, otkrivati dubinu sebe i svog bića kroz djela koja će nas stvoriti onakvima kakvi jesmo. Jer zagledajte se u dubinu sebe i dubinu ovih likova, likova koji su samo „plod mašte“. Zagledajte se u pojedinačne scene i prikaze, a pogledajte dobro na izlaze lica i oči protagonista. Zagledajte se na dubinu osude i kritiku društva, na sve nas koji ponekad pomislimo kako smo „bolji od onih do nas“ zbog toga što se smatraju neki ciljevi i, zapravo, sitnice boljima od onih drugih... Zagledajte se dobro u oči i lica onih koji žele bolje, a boje se prihvatiti ruku pomoći i savjet. Zagledajte se u zlikovce i kriminalni milje kako samo utjelovljuje neku dubinu i tamu vaše duše. Zagledajte se u osudu koju ima i dobiva netko drugačiji. Pogledajte u sebe i pogledajte u likove koji su, ponavljam, samo plod mašte. Pogledajte izraz lica djeteta kojemu je ubijena majka i/ili otac. Pogledajte ruke tog djeteta dok prihvaća pomoć Batmana... Doživjeti osjećaj koji se javi u sceni dobrog filma ponekad znači doživjeti osjećaj koji bi mogao biti dio vašeg života. Uvijek znajte što je ispred vas, ali rastite i otkrijte nešto bez straha za sebe. Živjeti kako bi svijet oko vas bio bolje mjesto, barem malo bolje mjesto za nekoga. I tu se stvara čarolija života, tu se otkriva čarolija likova i priča koje su nam drage. Tu nastaje povezanost i tu ostaje vjernost. I vjerovanje kako može biti bolje, koliko god u trenutku razmišljanja o tome bilo teško. To je za mene pouka i to je za mene značaj. To je meni težina shvaćanja života i to je meni ponekad utjeha i opomena kako treba biti bolji. Bolji od onoga što ti je život možda dao. E pa to... To sve... To je za mene Batman...
