Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Ima tako nekoliko velikih rock-pop zvijezda koji jako rado dolaze u Hrvatsku, tu su "kao doma", a domaća ih publika baš jako voli. Sting je jedan od njih. Iako je još njegov matični bend The Police bio jako popularan u ovim krajevima, to koliko je popularan Sting, baš čini razliku. 
Pa tako nepune dvije godine od njegovog posljednjeg koncerta u Hrvatskoj (takoÄ‘er Arena Zagreb 2022.) evo njega opet (po osmi put), ovaj put na turneji ("Sting 3.0") i koncertu u malo više Stingovom stilu. 
Nisu Sting samo pregršt njegovih pop-rock solo hitova (ja to zovem "greatest hits" karijera i koncerti), Sting je mnogo više: glazbenik, instrumentalist, vokalist, jazzer. 

Iako na svakom njegovom koncertu doživimo i glazbenika i vokalista i instrumentalista (uvijek sam i jedino on svira bas na koncertu), ovaj put je u "lonac" ubacio svoje primarne interese, rekla bih i svoju bit: formaciju koja mu najbolje odgovara: trio, te žanr koji je nedjeljiv s njegovom osobom, ali mnogo manje ljudi to zna - jazzom. 

Trio koji je sinoć prašio prepunu Arenu (cca 15.000 ljudi) bio je osim Stinga na basu: stalni i dugogodišnji suradnik (na pomalo ofucanoj gitari s koje se ljušti lak) Dominic Miller, te bubnjar (Luksemburžanin) Chris Maas, koji je i član tour postave Mumford and Sonsa. 
Dakle, Sting je rekreirao postavu svojeg matičnog benda The Police.  
Ako je na ijednom koncertu do sada Sting bio i The Police (osim onih 4-5 standarnih superhitova The Policea kojih stalno svira na svojim koncertima) - onda je to bio ovaj. Ako niste (a većina nije, davno se The Police raspao) bili na The Police koncertu, onda je sinoćnji bio skoro kao da jeste: setlista od čak 11 pjesama starog benda - za nas "polisovce" savršeni score!

Početak koncert bio vruć, kada je Sting došao na pozornicu i povikao "Dobar večer Zagrebe!" na savršenom hrvatskom, imala sam dojam da je započela Liga prvaka s Dinamom u glavnoj ulozi. 

Osim što je ova trio formacija bila savršena za rekreiranje The Policea, bila je savršena i za njegovo omiljeno jazz jammanje. Nekoliko pjesama koje rijetko čujemo na njegovim koncertima u velikim dvoranama ovog tipa (a probajte pogoditi što sve nije svirao kada je radio zajednički koncert s našim proslavljenim lutnjistom Edinom Karamazovim u Lisinskome 2009.) te što ne svira, odnosno svira kada nastupa na mnogim jazz festivalima (primjerice onome u Montreuxu)? Upravo to što smo čuli nakon uvodnog seta hitova nakon "Fields of Gold" (a i ta je bila vrlo prearanžirana), kada je Sting malo glumio maÄ‘ioničara koji vadi zeca iz šešira - prema svojim riječima: "Znam što ću svirati na početku i na kraju, ali bogme ne znam što ću u sredini. Pa ćemo te pjesme vaditi iz šešira." Tako je i bilo. Sting je već prethodno pripremio listiće s nazivima pjesama i ubacio ih u šešir pa su dečki malo izvlačili: čini mi se "Fortress Around Your Heart" / "Never Coming Home" / "When the Angels Fall" / "A Thousand Years" / "Tea in the Sahara", jer se nakon prvih nekoliko pjesma taj šešir malo izgubio...
To je bilo skroz fora.
Ono što većini publike (dobro, možda polovici) nije bilo fora je taj "šeširni dio" jer nisu očekivali taj njegov jam jazz segment koncerta, koji je budimo posve realni "ubojica atmosfere", što znači da je bilo oko mene komentara u stilu "wtf! sviraj poznate stvari". ÄŒak su takvi komentari dolazili i od poznatog glazbenika i njegovog društva koji su se nalazili u mojoj neposrednoj blizini.
Skoro sam im rekla: "Ako niste znali - ovo vam je pravi Sting".

ÄŒak je i Sting kasnije pred kraj koncerta, škrt na riječima kakav jest, iskreno zahvalio publici "što su ga istrpili u ovakvoj formaciji i konceptu koncerta". Tip je inteligentan, ali je bilo očito da je baš želio ovakvu turneju. 
U tom smislu je najviše briljirao kao instrumentalista, a bogme i vokalista i dok je izvodio vokalne finese i bravure (koje je i sama publika u nekoliko navrata prihvatila pjevati), nikako nisam mogla izbiti iz glave jednog drugog velikana kojeg je baš takav sjajni vokal malo iznevjerio ovih dana - Brucea Springsteena koji je radi problema s glasnicama odgodio sve koncerte unutar dva i pol tjedna.

Springsteen i Sting su almost generacija, dijeli ih samo dvije godine (Sting je mlaÄ‘i), no iako je nemoguće zanemariti Springsteenovu atomsku energiju i energičnost na koncertima i euforiju koju on izaziva, Sting je možda i moćniji izvoÄ‘ač, ali je on kao karakter pre cool i leggiero na koncertima, a i mora biti jer jedino on svira taj svoj ubitačni bas. 

Baš sam danas imala malu prijateljsku raspravu s prijateljima (svi smo odreda primarno Springsteenovi fanovi) pa na njihovu da Sting (naročito nakon ovog sinoćnjeg manje euforičnog koncerta) "nije ni do koljena Springsteenu"  - ne bih baš rekla da nije do koljena, baš obratno - malo smo subjektivni. Iako zna se gdje je glavna euforija. Boss pjeva i svira ritam gitaru koju lagano može i ne svirati tj. falšati jer ima 11 muzičara iza sebe (E-street band), a od toga dva odlična gitarista. Sting pjeva i jedini svira taj bas, baš moćno. I ima još samo dva lika (Dominica i Chrisa) kraj sebe na pozornici i rasturi. Treba biti i realan. Lako je biti Boss s 11 ljudi iza sebe. Nije da se on na to izvlači, dakako.

ÄŒim je prestao onaj malo "monotoniji" dio, jazz "pilanje", uz "Can't Stand Losing You" i naročito uz "Englishman in New York" (skoro svi  hitovi imali su drugačije, jazzy ili "laid back" aranžmane) publika je opet zavrila. "Tu smo!"
Izvrsna je opet bila "So Lonely" uz snippet Marleyove "Everything's Gonna Be Alright". 
Može Sting spavati na pozornici ili svirati bas na kauču, ali sve dok pjeva i svira te evergreene, atmosfera će biti užarena. 

Koncert je baš moćno, "strašno" priveden kraju uz legendarnu "Every Breath You Take". 

Kratko i iskreno zahvaljivanje publici na dolasku, pa "old school" odlaženje s bine, pa publika koja vrije i doziva - Sting je ipak u 73. godini - vratio se odmah i počeo bis uz "Roxanne" koja je valjda trajala 10 minuta. Nakon nje je sjeo na stolicu, uzeo akustičnu gitaru i nevjerojatno emotivno i snažno, a opet nježno ali moćno izveo "Fragile". Magija.

Nekako mislim da sada trebam završiti i više ne napisati niti riječ. 
 

setlista:

1.    Voices Inside My Head (The Police song) 
2.    Message in a Bottle (The Police song)
3.    Synchronicity II (The Police song)
4.    Driven to Tears (The Police song)
5.    Fields of Gold
6.    Fortress Around Your Heart
7.    Never Coming Home
8.    When the Angels Fall
9.    A Thousand Years
10.    Tea in the Sahara (The Police song)
11.    The Hounds of Winter
12.    Mad About You
13.    Can't Stand Losing You (The Police song)
14.    Englishman in New York
15.    Shape of My Heart
16.    Walking on the Moon (The Police song)
17.    So Lonely (The Police song) / Everything's Gonna Be Alright (Bob Marley song)
18.    Desert Rose
19.    King of Pain (The Police song)
20.    Every Breath You Take (The Police song)

bis:
21.    Roxanne (The Police song)
22.    Fragile