Iako kod nas još sasvim nepoznati, Sigvard & The Bonewhispers polako osvajaju ljestvice i koncertne pozornice švedskog juga, a sve zahvaljujući ugodnoj mješavini americane, južnjačke gotike, folka i daška nordijske melankolije. Svoj zvuk opisuju kao hippie noir, izraz koji savršeno opisuje pejzaž njihove glazbe – jedinstven ali istovremeno poznat i dopadljiv, mračan ali zaigran i rasplesan.
Ljekovito putovanje kroz glazbu
Sigvard & The Bonewhispers predvođeni su švedskim pjevačem i tekstopiscem Jonasom Hellerupom – Sigvardom. Sigvardu je glazba oduvijek bila više od pukog kreativnog ispušnog ventila; ona je bila glavni instrument otkrivanja samog sebe i svog mjesta u svijetu. Osim toga, ona je također bila i jaka poveznica s obitelji. Njegovo je djetinjstvo bilo obojeno notama američkog folka i countryja zahvaljujući ocu, švedskim trubadurima koje bi majka često slušala te punk i reggae ritmovima koje je preferirala njegova sestra. Ti su se utjecaji stopili u jedinstvenu i duboko osobnu glazbenu viziju koja je u potpunosti prenesena na album o kojemu ovdje govorimo. No, ova se čarobna sinergija ne bi dogodila da Sigvard nije odlučio otići na jug Švedske gdje je s braćom Brandström iz The Mudkingsa te Olofom Brobergom osnovao The Bonewhisperse. Nekoliko godina nakon osnivanja, točnije u veljači 2023., Sigvard & The Bonewhispers objavili su svoj debitantski album, The Ballad of St. Catherine of Clare.
Album započinje atmosferičnom pjesmom 60 Demons koja asocira na najbolje uratke Jaya Munleyja, pogotovo u bolnom „zavijanju“ i mističnoj atmosferi američkog juga. Nakon nje slijedi suvremeno blueserska Don't wanna be a boy koja se bavi problematikom odrastanja i igranja društvenih uloga ali na nepretenciozan način. Naoko vesela Do I? svojom zaigranom violinom i bendžom zvuči kao pitoma verzija Those Poor Bastardsa.
Glazbeni kritičari hvale jedinstvenu mješavinu zvukova i umijeća pripovijedanja benda pa tako Rick Titrö, iz Facklor och Högafflar Fanzina, opisuje glazbu benda "na granici između Toma Waitsa, Edwarda Sharpea & Magnetic Zerosa i The Woodbox Ganga“, dok ih poznata novinarka Magdalena Väpnargård uspoređuje s grupama poput The Dead South, White Buffalo i Turnpike Troubadours, nazivajući ih "bandom iz južne Švedske koja miriše na močvare, puste seoske ceste, moonshine i autentičnu muzikalnost."
Iako su tek niknuli na glazbenoj sceni, Sigvard & The Bonewhispers zasigurno su sastav na koji treba računati, a "The Ballad of St. Catherine of Claire" jedan je od najmoćnijih prvih albuma skandinavske folk-rock glazbe. U njihovim pjesmama nalazimo na svijet u kojemu sjene i svjetlost plešu zajedno, motivi ljubavi, napuštanja, promišljanja ali i puke razonode nadopunjuju se i govore univerzalno razumljivim jezikom. Stoga ako su vam dosadile jedno te iste playliste i ako ste zaglavili u YouTubeovom algoritmu, preporučujem vam razbijanje kolotečine uz ovaj izvanredni bend. Nećete se razočarati.
