No usudit ću se reći kako je to odavno izišlo iz domaćih/regionalnih granica i postalo nešto šire i veće... Pa iako to bila i svjetska underground scena, ovaj bend zaslužuje svoje mjesto u istoj i ovim albumom glasno i moćno zapečaćuju svoj položaj.
Ali sad ću malo usporiti i obaviti onaj, pa meni i najdraži dio svake recenzije, kad kažem riječ ili dvije o samom bendu i svemu što ih objedinjuje kao bend. Svima dobro poznati, She Loves Pablo četveročlani je stoner metal, stoner/groove rock bend iz Zagreba (nekako sam vas tu smjestio, ali to je možda podložno raspravi), koji je već dobar niz godina s nama i koji iza sebe, od ove godine, u svoju diskografiju uvrštava odlična četiri studijska albuma. Posljednji ovogodišnji uradak, "Death Threats From Future Self" je i tema ove skupine riječi o čemu ćete čuti nakon tehničkih podataka u nastavku. Strpljenja molim! Ako ste mogli čekati četiri godine na album, možete se strpjeti još malo. Gdje sam stao.. E, da! Bend svojom pojavom i nastupima publici odlično predstavlja sebe i dosta jedinstvenom energičnošću, kvalitetom, uvježbanošću i karizmom svakako ostaje usađen u vaša koncertna sjećanja i checkliste posjećenosti dobrih glazbenih događanja i viđenih bendova. Iako na gitarama i vokalima (što glavnih, što pratećih) i dalje stoje Domagoj Šimek i Dimitrije Đokić, sam bend je od ove godine naišao na prvu veliku promjenu postave, gdje je došlo do izmjena u ritam sekciji gdje se sada na bassu nalazi Nenad Gajić dok za bubnjevima sjedi Leonard Klaić. Svoj doprinos na četiri pjesme s albuma dao je doprinos i sada već bivši, dugogodišnji bassist Hrvoje Jelen prije nego što je napustio bend. Iskreno, nadam se kako sam dobro pohvatao ove podatke i dao dovoljno dobre informacije budućim čitateljicama i čitateljima. Ako nisam, svakako me ispravite. Unaprijed zahvaljujem. No to bend nije omelo u stvaranju i izdavanju ovog novog studijskog ostvarenja, za kojega što se mene tiče mogu reći kako je trenutno njihovo najbolje ostvarenje u karijeri. Puno zreliji, čvršći i moćniji zvuk, ali jednako tako i malo eksperimentalniji što je doprinijelo konačnom dojmu o albumu.
"Death Threats From Future Self" kao album donosi nam deset novih pjesama koje se fino redaju, prate i stvaraju skladnu cjelinu koju možete bez problema poslušati i odabrati svoje favorite. Čak mislim kako im je ovo i najduži album kojeg su do sada izdali, stoga imate dovoljno vremena za uživanje i pomno praćenje sitnica koje svaka od pjesama skriva i prezentira nama slušaocima. Sve je tu, što vam treba ako tražite definiciju (pod)žanra i ako srčano želite okušati postojanost i izdržljivost svoje kralježnice. Svakako album koji vas pokreće i tjera na aktivno sudjelovanje u samoj interpretaciji pjesama, što će se vjerojatno i ubrzo otkriti na koncertima, za koje se nadam kako će usrećiti publiku diljem Hrvatske, regije pa onda i šire. Kako sami prije govorio, ovdje se radi o jednom od krunskih dragulja među našim bendovima, i govorimo o dokazu koji promovira ustrajnost i predanost onome što se voli i na čemu se radi jer nije jednostavno imati bend, autorski bend (!) u Hrvatskoj i zaživjeti dovoljno dugo gdje vas ljudi mogu slušati, pratiti i uživati u onome što radite. Teško, zahtjevno i nezahvalno. Ali svakako isplativo, na kraju krajeva što samo postojanje ovo benda i opravdava.
Odmah bi volio naglasiti kako u Hrvatskoj doista ima odličnih bendova, ljudi koji stvaraju na redovnoj bazi i pokušavaju pronaći način koji će ih predstaviti široj publici, ovdje ili van naših granica. Pomno pratite, naćulite uši i izoštrite vid jer nikada ne znate što možete uhvatiti i na što možete naletjeti! Kako to obično biva kod ovog benda, album ponovno krase žestoki riffovi, zanimljive i čak neočekivane dionice i promjene/izmjene istih dok preko toga svega usklađeno i moćno klize vokalne dionice koje su još jednom podignute na novu razinu gdje se harmonizacije i usklađenost glasa probijaju milo kroz riffove, a samostalni urlici i moć Šimekovih sposobnosti daju vam do znanja kako nema vremena za šalu! A, ne i ne! Taman kad pomislite kako se navala energije i kotrljajuća grmljavina tijeka pjesme smiruje, dogodi se neka vokalna akrobacija (tako ću je okarakterizirati) koja vas drži na budnosti. Jer, sigurno su i sami svjesni kako je ovo zahtjevan (pod)žanr koji se lako može uvući u monotonost i repetitivnost ideja koje se samo recikliraju i stvaraju jednolične pjesme. Drago mi je kako još nisam naišao na takav slučaj i pojavu "manjka ideja" ili "autorske krize" kod ovog benda i drago mi je kako se konstantno radi na idejama koje vas ponovno, i iznova iznenade i zainteresiraju.
Skoro sam zaboravio spomenuti i ritam sekciju, koja se ispod svega ovoga "krije" i svojim grooveom i žestinom ovo sve čvrsto pokreće i stvara temelj na kojem bend može kvalitetno stvarati bez brige za mogućnost posustajanja i kreativnog umora. Dostojne zamjene i kvalitetni dodaci ovom kolektivu, uz sve pohvale bivšim članovima koji su utjecali na zvuk i samu povijest ovog benda. Definitivno sam ovu godinu otvorio i započeo domaćim izdanjima "naših" bendova, i mogu reći kako sam do sada čuo doista zanimljive kreacije kojima ne manjka kvalitete i koji se mogu svakako s ponosom prezentirati publici. Jedina zamjerka ovom albumu? Što nije izišao prije! Ljudi, znam kako je to kreativni proces dugotrajan i težak, znam kako to sve ide i kako se ne zna na što bend može naletjeti tijekom istog, no dajte molim vas. Pa ne može se čovjek naviknuti na ovakve oscilacije i iznenadne objave albuma koji su, ako se s istima ne rukuje pravilno, štetni po naše fizičko zdravlje. Morate misliti i na nas, kao i mi na vas kad se pitamo "Hoće li to?", "Pa kad će više taj album?" ili tome slično... Uzmite to u obzir, pa udovoljite čovjeku koji željno iščekuje poslušati i vidjeti nešto dobro, a naše, i o istom tome napisati par dugačkih rečenica i biti zadovoljan onime što čuje, vidi i o čemu piše. No, svakako pred sami kraj mogu reći kako je sam album po sebi odličan, kompletan i snažan! Moćno odrađen i uređen po njihovoj mjeri koja možda i neće odgovarati svima, ali će svakako ispred sebe pronaći zahvalnu, uigranu i željnu publiku koja će podržati i aktivno nagraditi vaš trud. Vjerujem u to...
Što još reći? E, da! Svakako preporučujemo ovaj album, jer uz to što smatram kako je ovo njihovo najbolje glazbeno ostvarenje do sada isto tako vjerujem kako imaju još puno toga za dati i predstaviti, u skoroj budućnosti koja nas neće krvnički držati u neizvjesnosti narednih nekoliko godina. Kao jedan od naših najsvjetlijih primjera, She Loves Pablo je bend koji zaslužuje vašu pažnju i istu opravdava svojim postojanjem i ustrajnošću, jedan je u nizu domaćih bendova kojima podrška i vaše uho bivaju dovoljan motiv za nastaviti u kreaciji onoga što vole, a to je dobra glazba koja svima nama nešto znači, Stoga, nemojte biti lijeni i uhvatite se slušanja, uhvatite se istraživanja i obavezno se uhvatite podržavanja ovog i svih ostalih bendova koji vam se nađu na putu i koji su vrijedi svake minute vaše pažnje. Možda mi jednom netko objasni zašto bend nosi ovo ime, još uvijek ne mogu "skopčati" što se iza istog krije. Možda jednom i saznam, tko zna! Do slušanja...