Distribucijska i producentska kuća Neon odradila je gerilsku marketinšku kampanju za film "Sakupljač duša" s trailerom koji je uznemirujuć, a pri tome nije dao nikakve naznake o sadržaju, što je zapravo bio dobar potez. Glorificirala se dijabolična uloga Nicolasa Cagea u neprepoznatljivom izdanju. Uskoro su se pojavili i napisi u tisku kako je riječ o najstrašnijem hororu ove godine ili čak desetljeća i sl. Problem je u tome što je "Sakupljač duša" više sjajan, a manje strašan film. Dobio se krivi dojam. Marketinška kampanja je u kina privukla publiku zainteresiranu da vide što je tu tako strašno. A u usporedbi s grozomornim, sadističkim slasher hororima gdje se nižu mesarska ubojstva eksplicitnih prizora bez nekog opipljivog smisla, ovo malo majstorsko djelo, u degutantnosti egzekucija njima jednostavno ne može konkurirati. Riječ je o pametnom uratku jezovitog ugođaja koji bi, da nema natprirodnih elemenata bio sjajni psihološki triler. S druge strane, promotivna kampanja je natjerala veliki broj gledatelja u kina pa je gledajući iz te pozicije gerilska kampanja urodila plodom.
Film je po svom originalnom scenariju režirao Osgood Perkins, čovjek zavidnog pedigrea. Naime otac mu je slavni Anthony Perkins ("Psycho"), a majka glumica i fotografkinja Berry Berenson. Nesretno je skončala kada se 11. 9. 2001. vraćala s odmora iz Massatchusettsa u Los Angeles i to baš onim avionom koji se namjerno zaletio u sjeverni toranj World Trade Centera u New York Cityju. I to nije sve. Osgoodova teta Marisa Berenson je glumila u takvim klasicima poput Viscontijeve "Smrti u Veneciji", Fosseova "Cabareta" i Kubrickova "Barry Lyndona". Lista njegovih slavnih rođaka se doima beskrajnom, od modnih dizajnerica pa do znanstvenika, no još samo valja spomenuti njegova brata Elvisa Osgooda, jer je pod pseudonimom Zilgi napisao izvornu glazbu za "Sakupljača duša".
Junakinja filma je FBI agentica koja posjeduje ekstrasenzorne sposobnosti te je zbog toga angažirana za bizarni slučaj istrage o seriji ubojstava. Shema je uvijek ista; u obiteljskim kućama otac brutalno ubije svoju obitelj, a nakon toga izvrši samoubojstvo. I premda nema dokaza da je netko fizički bio u blizini, na prizorištu ubojstava agenti nalaze šifrirane poruke osobe koja sebe naziva Longlegs.
Perkinsov scenarij naizgled vrvi klišejima. Tu imamo s*ebanu agenticu ekstrasensa, skeptične kolege, opterećujuće repove iz prošlosti, ponavljanje sheme i motiva s tri šestice, sotonizam, ekstravagantnog negativca, brutalna ubojstva u krugu obitelji itd., ali su ti klišeji tako dobro posloženi da rezultiraju uzbudljivom, napetom i najzad originalnom filmskom tvorevinom. Režijski i snimateljski film je briljantan. Dio kadrova je snimljen iz donjeg rakursa što pridonosi klaustrofobičnom ugođaju. Eksterijeri su pusti, bez ljudi, u magli i tami s protagonistima koji kao da su sami na svijetu. Vremenom radnje smještenom u devedesete godine prošlog stoljeća, Perkins ukazuje na svoje filmske reference, a to su Demmeov "Kad jaganjci utihnu" i Fincherov "Sedam". I zaista, "Sakupljač duša" s navedenim djelima ima zajedničkih dodirnih točaka, prvenstveno zbog karizmatičnog i fatalističkog odnosa istražitelja i ubojice, no Perkins u tu shemu uvodi nadnaravni element. To mi se čini kao najslabija karika filma, posebno zato jer je pojam Sotone već otprije zadan kao ultimativno zlo, a za tim nije bilo potrebe, jer je lik lutkara u izvedbi Nicolasa Cagea dovoljno dijaboličan i ledi krv u žilama, premda su mu Perkins, a naravno i Cage, paradoksalno dodali i komični element. Također problem predstavlja i lik agentice s ekstrasenzornim moćima. Naime ona je zbog njih i angažirana u istrazi, ali se ta njezina sposobnost kako teče radnja više ne spominje i na kraju postaje potpuno nevažna. Šteta, jer je u toj činjenici bilo dosta potencijala. No vrline filma svakako pretežu nad njegovim manama. Perkins se u plašenju i šokiranju gledatelja ne koristi jeftinim trikovima, poput onih starih fora s prozorima i ogledalima. Osim same zastrašujuće fabule, tome pridonose dizajn zvuka, subliminalni zvukovi i poruke koje ne čujemo, ali nam djeluju na podsvijest pa o svemu razmišljamo dugo vremena nakon što smo napustili kino dvoranu. Tu je i sugestibilna glazba koja vas potrese poput struje. Glumačke role su besprijekorne, uz već spomenutog Nicolasa Cagea, briljira i Kiernan Shipka u maloj, ali važnoj ulozi. Maika Monroe je kao glavni protagonist agentice FBI-ja iznijela film na svojim plećima, ali joj je usfalilo malo živosti, no valjda je tako trebalo biti.
Valja spomenuti i još jedan aspekt ovog vrlo dobrog filma: rock'n'roll, točnije rečeno glam rock. Naime film započinje citatom, ne biblijskim ili filozofskim, nego ni manje ni više nego citatom autora Marca Bolana, gitariste i pjevača grupe T.Rex. U biti T.Rex i nisu bili demokratska grupa, nego Marc Bolan i prateći glazbenici. Citat je iz slavne hedonističke pjesme "Get It On" iz 1971. godine. Nakon citata slijedi najavna špica. Opet je riječ o T.Rexima i pjesmi "Jewel" s nastupnog albuma grupe.
Također u lutkarskom ateljeu glavnog negativca se na zidu jasno vidi plakat s likom Marca Bolana. A i odjavna špica je ozvučena s "Get It On". Otkud kod Perkinsa takva opsesija T.Rexima? Tijekom pisanja scenarija je stalno slušao grupu, a prilikom telefonskog razgovora s Nicolasom Cageom mu je to napomenuo. Cage se iznenadio, jer je svog sina dan prije učio svirati gitaru svirajući bizarni solo pjesme "Cosmic Dancer", pogađate T.Rexa. Ta čudna podudarnost je Perkinsa motivirala da T.Rexe ubaci kao lajtmotiv svog filma.
Nadalje, kostimografija i blijeda šminka Cageova lika sugerira da je njegov protagonist možda bio glam rock glazbenik koji se zbog neuspjeha glazbene karijere okrenuo Sotoni, što je čest motiv u mitologiji rock glazbe, posebno kod starih blues majstora poput Roberta Johnsona i njegove mitske pjesme "Crossroads". Bijela boja premazana preko lica Cageova lika je izravna referenca na Boba Dylana i njegovu sablasno bijelu maskaru kakvu je nanosio na lice tijekom njegove slavne "Rolling Thunder" turneje iz sredine sedamdesetih. Opsesija bijelom maskarom i glam rockom tu ne prestaje. Naime u agentičinoj kući na zidu je zalijepljen plakat Lou Reeda s njegovog albuma "Transformer" gdje se jasno vidi Reedovo bijelo našminkano lice.
Ako vam sve gore navedeno, uz taj "poseban" misleading (krivo navođenje, op.u.) trailer filma nije dovoljno da film odete pogledati, onda je za vas samo ljetna no brainer (pitka, op.u.) komedija ili crtić.
.jpg)
