Nakon posljednjeg studijskog albuma Getaway (2016.) snimljenog u postavi s tadašnjim gitaristom Joshom Klinghofferom, 2021. godine Peppersi počinju snimati Unlimited Love u produkciji Ricka Rubina, a početkom veljače kao teaser za novi album objavljuju Black Summer koja postavlja visoka očekivanja.
Dašak svježine u vintage ruhu
Dugo vremena bilo je potrebno za uobličiti doživljaj slušanja Unlimited Love u jednoj konciznoj rečenici. Album naprosto izaziva podvojene osjećaje - kemija između glazbenika je neupitna, ali s druge strane dužina albuma i dojam kako se pjesme pretaču iz jedne u drugu čine ovu cjelinu pomalo repetitivnom i monotonom. Međutim, treba napomenuti kako je Fruscianteov povratak doista donio dašak novog, ali i prepoznatljivog zvuka ovom albumu. „John je imao svu tu energiju i emotivne ideje uzburkane unutar njega i jasno je da, kada piše ili svira, zabavno je slušati ga jer to nisu samo note, to je poput zvuka, emocije i boje i to je lagano za njega zato što nije zabrinut time kako odsvira prave note, već samo svira note koje su istinski on.“, tvrdi Kiedis u intervjuu za Zanea Lowea. Fruscianteova „hendrixovska“ virtuoznost esencija je srčanosti i ekspresivnosti RHCP-a, te svakako se možemo složiti kako je njegovo sviranje najsvjetlija točka cijelog albuma (dakako, bez podcjenjivanja genijalne ritam sekcije). Whatchu Thinkin' je savršen primjer Fruscianteove emocionalne investiranosti u glazbu, a u The Heavy Wing također iznenađuje s vokalnim sposobnostima koje gotovo dovode u pitanje Kiedisovu ulogu u bendu. Osim navedenih, kao osobne favorite s albuma očekivano bih izdvojila i Black Summer, koja neodoljivo podsjeća na Californication fazu, ali ovaj put pomak je s kritike hollywoodske entertainment industrije na suvremene ekološke probleme i kapitalističku industriju proizvodnje koja svoju destruktivnu i neograničenu snagu egzercira na prirodnim resursima i dovodi ih na rub egzistencije („Platypus are a few…“).
„On je hiperinteligentan, hiperosjećajan, hiperkozmički usklađen do ekstremnog stupnja koji ga čini onim tko jest i to je bilo previše - novac, slava, pažnja, laskanje i odgovornost nisu za svakoga i to može biti nemoguće za probaviti, učiniti smislenim ili živjeti s tim. To te može učiniti apsolutno poludjelim i to jest bio on.“, Kiedis govori o razlozima Fruscianteova prvog odlaska iz benda 1992. godine. Nakon toga, bilo je jasno kako će svaki sljedeći gitarist morati ostati u sjeni njegove karizme. Frusciante se ponovno vraća u bend 1998. godine, nakon kratke faze RHCP-a s gitaristom Daveom Navarrom. „Mi smo rekli : 'Okej, napravimo to.' Californication, By The Way, Stadium Arcadium - i onda je donio holističku odluku: 'Ovo nije za mene. Previše je. Previše pažnje, previše putovanja, previše kaosa. Previše svega.' I onda je otišao i mislim kako mu je trebalo solidnih dvanaest godina obrade svega onoga što je želio polako učiniti.“
Vrativši se u bend 2019. godine, Kiedis tvrdi kako Frusciante nije želio nastaviti Stadium Arcadium fazu, u kojoj su se i rastali, već je bio otvoren za eksperimentiranje sa zvukom. Unlimited Love nastao je u vrlo spontanoj atmosferi, sviranjem blues pjesama ’50-ih i nekih starijih stvari Peppersa, čiji se utjecaj vidi u nekim od funk pjesama s novog albuma, npr. Poster Child ili One Way Traffic.
Letargija ili nostalgija?
Vjerojatno najveća zamjerka albumu jest nedostatak ekstatičnog trenutka u nekim pjesmama koja krasi najbolje albume Peppersa, uključujući Blood Sugar Sex Magik, Californication i By The Way. Nekoliko pjesama čak započinje zanimljivim riffom (Veronica, It's Only Natural), no tijekom slušanja lagano se rasplinjuju i tonu u prosječnost. Ono što je najzanimljivije kod Unlimited Love jest dojam kako su se Peppersi poigrali s više tematika i predstavili različita idejna ishodišta vlastitog stvaranja (od introspektivne teme u Not The One do tematike globalnog predznaka u Black Summer).
Pokraj navedenih opaski, iako Unlimited Love možda nećemo pamtiti kao album s najviše hitova, on ipak, uz određenu dozu letargije, u sebi nosi ugodnu priču s prizvukom nostalgije - ovjekovječenje je dugog prijateljstva, istina, popraćenog dužim diskontinuitetima, ali stoga možemo reći kako i sama njegova dinamika prati glazbeno, ali i životno sazrijevanje Peppersa.