U drugom dijelu ovogodišnje priče o ZAGREBDOX-u jest priča o tri filma u tri različita dana. Posljednji, finski "Kako ubiti oblak" prikazan je pred sam kraj ferstivala kada je već dodjela nagrada već i bila održana. Pred ponovo, punom i to velikom dvoranom može se reći da je ovogodišnji ZAGREBDOX bio opći uspjeh, što zapravo i nije ništa neobično, to je naime visoki standard festivala.
ČETIRI GODIŠNJA DOBA ("Four Seasons in a Day") - Annabel Verbeke
Ovaj film o Irskoj, snimljen od belgijske redateljice Annabel Verbeke, i u koprodukciji nekoliko zemalja zapravo je vrlo neobičan pristup "irskim temema" koje se indirektno provlače o lightmotivu filma - Brexitu.
Svakoga dana trajekt u Carlingfordu prevozi ljude preko granice Sjeverne Irske i Irske u vrijeme sveprisutne rasprave o Brexitu. Prijelaz preko "nevidljive" morske granice zahtijeva od putnika da razmisle o budućem obliku granice, uz pojedinačne rasprave gdje ta granica zapravo "ide". Upoznajemo nekoliko likova sa sjevera i juga, različitih stavova, dok mirno putuju čarobnim irskim krajolikom. Film istražuje koncept identiteta i zajednice i neminovno se priča dotiče tamne irske prošlosti, razjedinjenja i percepcije eventualnog ujedinjenja, kao i mišljenja oko Brexita. Popratna priča je traženje dupina koji prati trajekte i koji je postao lokalna senzacija, pa če čini da mnogi ponekad putuju samo da vide dupina, kojeg eto nikako da ugledaju. Pa ta priča pomalo djeluje kao prazna turistička izmišljotina, no na kraju filma se dupin ipak pojavljuje na sveopću radost putnika, a neminovno se to "materijaliziranje" dupina uspoređuje s pozitivnim očekivanjem budućeg stanja dviju irskih zemalja. Film je naprosto izvrstan, a nevjerojatno je dobro sjeo nakon gledanja ovogodišnjeg kandidata za nagradu Oscar, filma "Belfast", pa preporučamo gledanje oba.
MI - "Nous" - Alice Diop
Ovaj odličan francuski dokumentarac u režiji tamnopute Alice Diop, nagrađivane redateljice, je zaista kako i najava filma kaže, suptilan i oštrouman film nastao u svijetu koji voli prečice i jednostavne odgovore. Pratimo liniju prigradskog vlaka koja spaja Pariz i njegovu okolicu od sjevera do juga. Redateljica je na mozaičan način prikazala ta predgrađa i neke od njihovih stanovnika i priča. Fragmentacija portreta pridonosi prikazu raslojenog francuskog društva, koja je vidljiva i preko francuske politike, koja je naročito došla do izražaja nedavno u prvom krugu izbora za predsjednika.
No nešto ipak drži naciju na okupu...
KAKO UBITI OBLAK - "Näin pilvet kuolevat" - Tuija Halttunen
I treći film je od ženske redateljice, finski "Kako ubiti oblak". Moram priznati da sam od ovog filma očekivala znatno više.
Priča je to o životu Hannele Korhonen, mlade i ambiciozne finske znanstvenice specijalizirane za geo-inženjerstvo, koji se drastično mijenja kada dobije 1,5 milijuna dolara od Ujedinjenih Arapskih Emirata za sudjelovanje u ambicioznom projektu poticanja kiše u iznimno sušnom području. Prilika za pravim financiranjem i dobrim djelima zvuči izvrsno. No Korhonen s vremenom saznaje da financijeri imaju svoj plan, a ona je samo htjela proučavati određene parametre koji u konačnici mogu, ili ne, dovesti do kiše. Iako se dijelom radi o Fincima koji poslovično ne pokazuju puno emocija, Korhonen možda ima radi očekivanja financijera etičku dilemu i unutarnje sukobe, no to mi ništa ne vidimo iako nam je jasno da joj nije drago. Zapravo film više djeluje (ona, zapravo) vrlo naivno - zar netko stvarno misli da će financijer ulupati hrpu novaca na puka proučavanja bez očekivanja konkretnih rezultata? Ne baš najbolji film za posljednju večer pred zatvaranje službenog dijela festivala.
