Što se metal glazbe tiče i studijskih albuma izdanih tokom 2018. godine, možemo reći da je godina bila malo više nego prosječna. Velika većina poznatijih i većih imena ovu su godinu zaobišli ne bi li nam u godinama koje dolaze priredili određene nasljednike svojih više ili manje kvalitetnih izdanja. Za ovu top listu najboljih dvadeset metal albuma uredništvo Perun.hr-a ima uvijek taj nezahvalan zadatak, a to je prikupiti sve ono što je na neki način u globalu obilježilo glazbenu metal godinu, a pritom se ne ograničavati sa podžanrovima metala. Predstavljamo vam listu albuma koje bi svaki ljubitelj metal glazbe trebao poslušati, i koji su na pozitivan ili negativan način utjecali na metal scenu tijekom 2018. godine, pa krenimo...
20. MANTICORA - To Kill To Live To Kill (ViciSolum Productions)
Ovaj manje poznati danski power/speed metal bend sredinom ljeta izdao je svoj dugoočekivani osmi studijski album, gotovo osam godina nakon svojeg prethodnika. Svojem manje poznatom imenu mogu ''zahvaliti'' prvenstveno kopiranjem glazbe od strane svojih omiljenih bendova poput Blind Guardiana ili Iced Eartha, što u globalu ne zvuči toliko loše, već izuzetno nezanimljivo. Tek, ovim album ''To Kill To Live To Kill dolazimo do prekretnice u njihovom radu i svakako bi ih ovo izdanje trebalo isčupati iz mulja drugorazrednih bendova. Kombinacijom klasičnog speed i death metala sa naizlged nespojivim powerom, uspjeli su snimiti izuzetno zanimljivo izdanje, a uzevši u obzir kako je tek prvi dio prikazanog koncepta, čiji bi nastavak trebao izaći sljedeće godine, a sve pod producentskom palicom Jacoba Hansena (Volbeat, Destruction), uvjereni smo da nećemo požaliti.
19. PORTAL - Ion (Profound Lore Records)
Daleka Australija oduvijek je bila leglo zanimljivih imena čiji su albumi došli na plodno tlo Europe i Amerike, a za ovu godinu bilo je toliko proječnih izdanja da je bilo gotovo nemoguće odabrati jednog. Na kraju je izbor pao na eksperimentalni death metal sa mutnom i sablasnom produkcijom – Portal. Ovaj bend dugo nije zvučao ovako zlokobno, a ujedno i tehnički potkovano, a kao veterani australske scene svojim avantgardnim pristupom i kaotičnom atmosferom uspjeli su ovim petim albumom nadmašiti očekivanja i uzdići se iznad prosjeka za razliku od svojih prijašnjih albuma.
18. OMNIUM GATHERUM - The Burning Cold (Century Media)
Teško je ovakvu listu ne nadopuniti sa jednim od današnjih predvodnika melodic death metal scene. Finski Omnium Gatherum svoju su reputaciju stekli još davnih dana, a ovogodišnjim albumom ''The Burning Cold'' dokazali su kako su i dalje pri samom vrhu što se tiče tekstualnog i naravno instrumentalnog djela čija visoka ljestvica svake godine biva sve više podignuta pa naposlijetku i dostignuta. Spoj melodičnosti i određene atmosfere prilikom preslušavanja ovog materijala dovode Omnium Gatherum u sam vrh i uz bok imenima poput Insomniuma i Dark Tranquillitya.
17. IHSAHN - Amr (Candlelight Records)
Osebujna glazba zahtjeva i osebujnog glazbenika. Multi instrumentalist i jedan od osnivača kultnog Emperora, pjevač i gitarist Ihsahn predstavlja ''Amr''. Novo poglavlje u svojoj solo karijeri, pokrenutoj još 2005. godine, iskoristio je za pražnjenje svojeg glazbenog talenta kroz ekstremnu progresivnu glazbu čiji slušatelji uvijek znaju prepoznati kvalitetu iz svakog aspekta. Da li je ovogodišnji Ihsahn ispunio očekivanja, rekli bismo da je, ali da je ovo najbolje izdanje iz njegove karijere, teško, no opet je toliko kvalitetno da jednostavno ne može proći nezapaženo i koje će pokazati kvalitetu tek kada ga vrijeme pregazi.
16. BEHEMOTH - I Loved You At Your Darkest (Mystic Production)
Nergal i ekipa ovu su godinu proveli ubirući doprinos iz svojeg financijski najisplativijeg benda - Behemotha. Realno gledano death/black metal agresija kakvu je Behemoth imao u svojim počecima je odavno izgubljena, no izdavanjem prethodnog albuma ''The Satanist'', bend je predstavio novi smjer kojim namjerava krenuti i objektivno gledano očekivanja za ovaj album su bila ogromna, a ono što smo dobili nije ispunilo niti njihovu polovicu. Bez obzira na sve Behemoth su predstavili izdanje kojim nastoje proširiti publiku izvan granica metal glazbe što im u kranju ruku i uspijeva. Cijelokupni koncept ovog albuma prilično nesvakidašnjeg naziva, zajedno sa tekstualnim djelom, ostali su tipični za njihov svijetonazor, no sama glazba je u puno segmenata podbacila i učinjena je razvodnjenom i dosadnom.
15. DIMMU BORGIR - Eonian (Nuclear Blast)
Svjetski poznati norveški ''blekeri'' Dimmu Borgir, nakon dugog čekanja napokon izbacuju svoj jubilarni deseti album ''Eonian''. Mišljenja oko ovog albuma su veoma podijeljena. Dok sa jedne strane imamo simfonične elemente i zborske arije koje su u potpunosti preuzeli sve segmente glazbe, a sa druge strane minorne naznake black metala koji se svakim sljedećim izdanjem gubi sve više i više, Dimmu Borgiru se mora priznati kako ipak evoluiraju svoj zvuk. Bez obzira na mahom negativne kritike, temeljni trojac Shagrath – Silenoz – Galder, uspjeli su i ovdje utkati svoj prepoznatljivi zvuk i još više podijeliti bazu obožavatelja.
14. HARAKIRI FOR THE SKY - Arson (Art Of Propaganda)
Do prije par godina ne tako jako eksponirani, i zasad na još uvijek manje više alternativnom izdavaču Art Of Propaganda koji i dalje ima samo probrane bendove mahom iz black metal branše, Harakiri For The Sky su na veoma nenametljiv, način postali ''popularni'' u krugovima black metala i post black metala. Album ''Arson'' nije njihovo najbolje izdanje, no jednostavno ovu godinu se mora začiniti i sa post black metal zvukom, a Harakiri For The Sky su kombinacijom black metala, post rocka i melankolične i sjetne atmosfere pravi pogodak.
13. SUMMONING - With Doom We Come (Napalm Records)
Iako izdan u prvim danima 2018. godine, Summoning je prošao manje zapaženo, što ide uz ruku sa samo studijskom aktivnošću benda, no opet je svojim epskim black metal zvukom doprinio ovogodišnjoj kvaliteti što se tiče black metala. Svojim dugačkim pjesama još jednom su dokazali kako ih je jednostavno teško kopirati, a obožavatelji jednostavno ne mogu pogriješiti jer ispada da dvojac pod psedunimima Silenius i Protector ne mogu iskomponirati ništa loše. Tematika Međuzemlja je već milijun puta prožvakana, no ako se predstavi na pravi i nenametljiv način iznova može biti itekako zanimljiva.
12. LYCHGATE - The Contagion In Nine Steps (Blood Music)
Ako želite upregnuti moždane stanice i od glazbe stvoriti novu dimenziju opuštanja, a još k tome nisu vam strane nesvakidašnje, a ujedno bogate harmonije svakojakih obskurnih zvukova ekspresionističkog horora, onda će vam Lychgate doći kao naručen. Ovaj treći album ovih manje poznatih Engleza nastavlja svoj avantgardni spoj black i doom metala na koji se teško naviknuti isprve, no ako se prepustite ovoj zanimljivoj glazbi svakim sljedećim slušanjem otkrit ćete neki novi detalj bilo od vokalne ili instrumentalne strane. Osim toga, ovaj album pa i bend je jedan od dokaza kako metal glazba može otići daleko izvan svojih granica, a u isto vrijeme zadržati svoju metal formu.
11. MARDUK - Viktoria (Century Media)
O Marduku ne treba puno govoriti. Ovogodišnji album ''Viktoria'' melje sve pred sobom i dokazuje kako im je i dalje ratna tematika draža od one antikršćanske. Furizoni, brzi, direktni i beskompromisni black metal kakav nam Marduk isporučuje našao je mjesto i na našoj ljestvici. Vjerni fanovi su i više nego zadovoljni jer sa Mardukom ne možete pogriješiti, bilo da ste okorijeli dugogodišnji slušatelj ili tek otkrivate čari black metala. Ovaj album može poslužiti kao uvodno štivo u bilo koje ranije razdoblje benda, kojih doduše nije bilo jako puno, no itekako ćete dobiti široki uvid u njihovo stvaralaštvo.
10. WOLFHEART - Constellation Of The Black Light (Napalm Records)
Finski melodični death metal još jednom se pokazao kao jedan od prepoznatljivijih. Jedini aktivni bend glavnog čovjeka iza imena Wolfheart, Tuomasa Saukkonena, sa svojim je zadnjim albumom nastavlja niz kakav je započeo ne tako davne 2013. godine, u vrijeme kada je ugasio sve svoje dosadašnje bendove zajedno sa najpoznatijim Before The Dawnom. Ideje iz svih njegovih bendva bivaju pretočene u jedan i kao takav djeluju kao jedinstveni predstavnik melodičnog death metala sa minornom dozom atmosferičnog dooma.
9. WARREL DANE - Shadow Work (Century Media)
Posthumno izdan album ''Shadow Work'' nakon prošlogodišnje smrti pjevača Warrela Danea najpoznatijeg kao pjevača Nevermore-a i Sanctuary-a pobudila je uspomene i dokazala koliko je bila karizmatična boja njegova glasa i cijelokupna ekpresija čiji su uvrnuti tekstovi produkt nikad shvaćenog uma ovog genijalnog glazbenika. Iako zamišljen kao 80-minutni album, on je napola dovršen i kao takav izdan. Da nije bilo tako ''Shadow Work'' bi mogao bez problema biti jedan od najjačih izdanja koje je Warrel Dane ikad snimio, no zbog njegove iznenadne smrti moramo se zadovoljiti sa ovim što imamo.
8. WARDRUNA - Skald (By Norse Music)
Kada je prije deset godina Einar Selvik (Kvitrafn) predstavio svoj prvi album kroz svoj tada novi projekt Wardruna, riječi hvale su stizale sa svih strana. Savršen spoj nordijske tradicionalne glazbe sa neo folk zvukom, uz korištenje samo ručno izrađenih starih nordijskih instrumenata, Wardruna je postala sinonim za kvalitetnu ambijentalnu folk glazbu. Zbog svoje black metal prošlosti Kvitrafn nije napustio esenciju black metala koja se osjeti u svakoj sekundi glazbe. Njegov četvri album ''Skald'' zapravo ne donosi nikakve nove pjesme, već akustične prepjeve svojih starih pjesama. Definitvno izdanje koje pokazuje kako se na ispravan način prezentira nordijska glazba.
7. RIVERS OF NIHIL - Where Owls Know My Name (Metal Blade Records)
Evolucija američkog tehničkog death metala započeta je upravo ovdje. Rivers Of Nihil u svojoj ne tako dugačkoj karijeri uspjeli su nanizati tri albuma, od kojih je upravo ovaj zadnji predmet rasprava obožavatelja pravca tehičkog deatha. Ubacivanje mnoštva noviteta nekolicini se nije svidjelo i smatraju da bend ide u pogrešnom smjeru. Slojevite i više kompleksnije pjesme u kojima je i saksofon dobrodošao i jesu predmet rasprava, no u globalu sve skupa dokazuje koliko su Rivers Of Nihil spremni izvući se iz okova repetitivnosti. Prisustnost mnoštva glazbenih pravaca, ako se pogode omjeri, može zvučati jako dobro, a ovo izdanje je dokaz tomu.
6. UADA - Cult Of A Dying Sun (Eisenwald)
Iznenađenje godine je definitivno bend Uada i njihov album ''Cult Of A Dying Sun''. Već smo se mnogo puta uvjerili kako njemački izdavač Eisenwald ima dobar nos što se tiče manje poznatih bendova iz branše black, doom i death metala, a Uada je upravo jedan od takvih. Sa prosječnim prvim albumom Uada nisu ostvarili neki zapaženi uspjeh, no sa drugim ''Cult Of A Dying Sun'' pogodili su u srž i isporučili kvalitetan melodični black metal zvuk kakav se dugo nije čuo. Često uspoređivani sa Poljacima iz Mgle što se tiče nekih segmenata zvuka mogu biti samo pohvale, a uz odlično napisanu i svestranu glazbu punu zanimljivih elemanata, Uada su si postavili sigurne temelje za dalje.
5. DRUDKH - They Often See Dreams About Spring (Season Of Mist)
Jedni od unikatnijih imena u metalu, ukrajinski bend Drudkh ovu godinu su rezervirali sa predstavljanje svojeg novog albuma. Iako im je tematika u svojim počecima bila rezerivarana za koncpet prirode i njezinog povezivanja sa mizantropijom black metala, u zadnjim godinama sve više naginju prema povijesnim temama sa svojih prostora. U ovom slučaju tekstove albuma čine pjesme Ukrajinskih pjesnika sa početka 20. stoljeća, a uz glazbu čija okosnica je i dalje pitki i lako slušljivi black metal formula uspjeha je zagaranitrana. Njihov zvuk se kroz godine nije puno promjenio, a ovdje uvelike podsjeća na nadograđenu verziju sa njihovog prvog albuma ''Autumn Aurora'' što je uvijek veliki plus.
4. SHYLMAGOGHNAR - Transience (Napalm Records)
Započeto kao glazbeni projekt od strane nizozemskog dvojca Skirgea i Nimblkorga 2013. godine, bend Shylmagoghnar je prerastao iz projekta u respetaktibilno ime čiji je prvi album ''Emergence'' plijenio pažnju od slušatelja diljem svijeta. Potpisivanjem za Napalm Records postaju punokrvni bend čiji drugi album ''Transience'' predstavlja nešto što sa subjektivnog stajališta može biti i najbolji album u 2018. godini. Atmosferični black/death metal kakav nam je ovdje predstavljen zvuči predobro da bi bilo istinito, a svojim kontinuiranim slijedovima iz pjesme u pjesmu čine cijelokupno slušanje posebnim iskustvom kakvo u metal glazbi rijetko čujemo.
3. AMORPHIS - Queen Of Time (Nuclear Blast)
Finski veterani, Amorphis su još jednom nadmašili sami sebe. Grandiozni album ''Queen Of Time'' sadrži sve ono najbolje što od njihove glazbe očekujemo. Dolaskom starog basista Olli-Pekka Lainea stvari su se još jednom posložile i potvrdile kako su Amorphis u samom vrhu što se tiče melodičnog heavy metala. Pjevne, a ujedno i lako pamtljive pjesme sa zaraznim refrenima, kvalitetna i jaka produkcija sa odličnim glazbenim aranžmanima dokazuju kako im jednostavno nema ravnih. Pjevač Tomi Joutsen i dalje nastavlja tradiciju izmjenjivanja grubih i clean vokala koji svakim daljnjim albumom su jednostavno sve bolji i bolji. Uz velike hvalospjeve od strane pubike i kritike, Amorphis zaslužuju biti u samom vrhu 2018. godine.
2. IMMORTAL - Northern Chaos Gods (Nuclear Blast)
Bezvremenska glazba Immortala iz perspektive gitarista i pjevača Demonaza dokazala je kako Immortal i bez Abbatha može zvučati kao pravi Immortal. Njegovo isključivanje iz benda donijelo je i nekoliko nužno potrebnih preinaka koji su zvuk Immortala vratili na put koji čini logičan nastavak na neko njegovo ranije razdoblje. Sveukupi koncept i prezentacija napravljena je sa velikom dozom zrelosti, kakva je kod Abbatha u zadnjim godinama bila usmjerana prema njegovom istoimenom bendu. Zaključno, preuzimanje kormila od strane Demonaza i bubnjara Horgha je prijeko potrebna promjena kakvom je Immortal isporučio savršen spoj stare i nove faze svojeg zvuka čija je kvaliteta neosporna.
1. JUDAS PRIEST - Firepower (Columbia Records)
Živuća legenda metal glazbe i jedan od pionira heavy metala sa skoro 50 godina karijere, pjevač Rob Halford, iznenadio je sve obožavatelje, pa tako i sve ljubitelje metala bilo da oni aktivno ili pasivno prate rad Judas Priesta. Nesporno je da je ovogodišnji album ''Firepower'' nešto najbolje što je izašlo pod imenom Judas Priesta još od 90-ih godina prošlog stoljeća, a da li kao takvo može nositi titulu najboljeg albuma u 2018 godini? Definitivno, da! Nakon Halfordovg povratka u bend 2003. godine izašla je nekolicina albuma, no realno oni nisu ni do koljena ovogodišnjem izdanju. ''Firepower'' u sebi krije jedinstvenu dozu jednostavnosti, dobro poznatu formulu heavy metala koju ako prezentirate na način kakvom je predstavljena ovdje funkcionira i više nego odlično.
Jasno je da su ukusi različiti, ali objektivno gledano pristupačnost kakvu Judas Priest stvaraju svojom glazbom širi se i izvan granica metala, što će činiti ovaj album još boljim pogotovo ako bude i njihov posljednji.
Urednički Top 20 2018. godine Perun.hr tima:
1. Judas Priest - Firepower (Columbia Records)
2. Immortal - Northern Chaos Gods (Nuclear Blast)
3. Amorphis - Queen Of Time (Nuclear Blast)
4. Shylmagoghnar - Transience (Napalm Records)
5. Drudkh - They Often See Dreams About Spring (Season Of Mist)
6. Uada - Cult Of A Dying Sun (Eisenwald)
7. Rivers Of Nihil - Where Owls Know My Name (Metal Blade Records)
8. Wardruna - Skald (By Norse Music)
9. Warrel Dane - Shadow Work (Century Media)
10. Wolfheart - Constellation Of The Black Light (Napalm Records)
11. Marduk - Viktoria (Century Media)
12. Lychgate - The Contagion In Nine Steps (Blood Music)
13. Summoning - With Doom We Come (Napalm Records)
14. Harakiri For The Sky - Arson (Art Of Propaganda)
15. Dimmu Borgir - Eonian (Nuclear Blast)
16. Behemoth - I Loved You At Your Darkest (Mystic Production)
17. Ihsahn - Amr (Candlelight Records)
18. Omnium Gatherum - The Burning Cold (Century Media)
19. Portal - Ion (Profound Lore Records)
20. Manticora - To Kill To Live To Kill (ViciSolum Productions)