Što se metal glazbe tiÄe i studijskih albuma izdanih tokom 2018. godine, možemo reći da je godina bila malo više nego prosjeÄna. Velika većina poznatijih i većih imena ovu su godinu zaobišli ne bi li nam u godinama koje dolaze priredili odreÄ‘ene nasljednike svojih više ili manje kvalitetnih izdanja. Za ovu top listu najboljih dvadeset metal albuma uredništvo Perun.hr-a ima uvijek taj nezahvalan zadatak, a to je prikupiti sve ono što je na neki naÄin u globalu obilježilo glazbenu metal godinu, a pritom se ne ograniÄavati sa podžanrovima metala. Predstavljamo vam listu albuma koje bi svaki ljubitelj metal glazbe trebao poslušati, i koji su na pozitivan ili negativan naÄin utjecali na metal scenu tijekom 2018. godine, pa krenimo...
20. MANTICORA - To Kill To Live To Kill (ViciSolum Productions)
Ovaj manje poznati danski power/speed metal bend sredinom ljeta izdao je svoj dugooÄekivani osmi studijski album, gotovo osam godina nakon svojeg prethodnika. Svojem manje poznatom imenu mogu ''zahvaliti'' prvenstveno kopiranjem glazbe od strane svojih omiljenih bendova poput Blind Guardiana ili Iced Eartha, što u globalu ne zvuÄi toliko loše, već izuzetno nezanimljivo. Tek, ovim album ''To Kill To Live To Kill dolazimo do prekretnice u njihovom radu i svakako bi ih ovo izdanje trebalo isÄupati iz mulja drugorazrednih bendova. Kombinacijom klasiÄnog speed i death metala sa naizlged nespojivim powerom, uspjeli su snimiti izuzetno zanimljivo izdanje, a uzevši u obzir kako je tek prvi dio prikazanog koncepta, Äiji bi nastavak trebao izaći sljedeće godine, a sve pod producentskom palicom Jacoba Hansena (Volbeat, Destruction), uvjereni smo da nećemo požaliti.
19. PORTAL - Ion (Profound Lore Records)
Daleka Australija oduvijek je bila leglo zanimljivih imena Äiji su albumi došli na plodno tlo Europe i Amerike, a za ovu godinu bilo je toliko projeÄnih izdanja da je bilo gotovo nemoguće odabrati jednog. Na kraju je izbor pao na eksperimentalni death metal sa mutnom i sablasnom produkcijom – Portal. Ovaj bend dugo nije zvuÄao ovako zlokobno, a ujedno i tehniÄki potkovano, a kao veterani australske scene svojim avantgardnim pristupom i kaotiÄnom atmosferom uspjeli su ovim petim albumom nadmašiti oÄekivanja i uzdići se iznad prosjeka za razliku od svojih prijašnjih albuma.
18. OMNIUM GATHERUM - The Burning Cold (Century Media)
Teško je ovakvu listu ne nadopuniti sa jednim od današnjih predvodnika melodic death metal scene. Finski Omnium Gatherum svoju su reputaciju stekli još davnih dana, a ovogodišnjim albumom ''The Burning Cold'' dokazali su kako su i dalje pri samom vrhu što se tiÄe tekstualnog i naravno instrumentalnog djela Äija visoka ljestvica svake godine biva sve više podignuta pa naposlijetku i dostignuta. Spoj melodiÄnosti i odreÄ‘ene atmosfere prilikom preslušavanja ovog materijala dovode Omnium Gatherum u sam vrh i uz bok imenima poput Insomniuma i Dark Tranquillitya.
17. IHSAHN - Amr (Candlelight Records)
Osebujna glazba zahtjeva i osebujnog glazbenika. Multi instrumentalist i jedan od osnivaÄa kultnog Emperora, pjevaÄ i gitarist Ihsahn predstavlja ''Amr''. Novo poglavlje u svojoj solo karijeri, pokrenutoj još 2005. godine, iskoristio je za pražnjenje svojeg glazbenog talenta kroz ekstremnu progresivnu glazbu Äiji slušatelji uvijek znaju prepoznati kvalitetu iz svakog aspekta. Da li je ovogodišnji Ihsahn ispunio oÄekivanja, rekli bismo da je, ali da je ovo najbolje izdanje iz njegove karijere, teško, no opet je toliko kvalitetno da jednostavno ne može proći nezapaženo i koje će pokazati kvalitetu tek kada ga vrijeme pregazi.
16. BEHEMOTH - I Loved You At Your Darkest (Mystic Production)
Nergal i ekipa ovu su godinu proveli ubirući doprinos iz svojeg financijski najisplativijeg benda - Behemotha. Realno gledano death/black metal agresija kakvu je Behemoth imao u svojim poÄecima je odavno izgubljena, no izdavanjem prethodnog albuma ''The Satanist'', bend je predstavio novi smjer kojim namjerava krenuti i objektivno gledano oÄekivanja za ovaj album su bila ogromna, a ono što smo dobili nije ispunilo niti njihovu polovicu. Bez obzira na sve Behemoth su predstavili izdanje kojim nastoje proširiti publiku izvan granica metal glazbe što im u kranju ruku i uspijeva. Cijelokupni koncept ovog albuma priliÄno nesvakidašnjeg naziva, zajedno sa tekstualnim djelom, ostali su tipiÄni za njihov svijetonazor, no sama glazba je u puno segmenata podbacila i uÄinjena je razvodnjenom i dosadnom.
15. DIMMU BORGIR - Eonian (Nuclear Blast)
Svjetski poznati norveški ''blekeri'' Dimmu Borgir, nakon dugog Äekanja napokon izbacuju svoj jubilarni deseti album ''Eonian''. Mišljenja oko ovog albuma su veoma podijeljena. Dok sa jedne strane imamo simfoniÄne elemente i zborske arije koje su u potpunosti preuzeli sve segmente glazbe, a sa druge strane minorne naznake black metala koji se svakim sljedećim izdanjem gubi sve više i više, Dimmu Borgiru se mora priznati kako ipak evoluiraju svoj zvuk. Bez obzira na mahom negativne kritike, temeljni trojac Shagrath – Silenoz – Galder, uspjeli su i ovdje utkati svoj prepoznatljivi zvuk i još više podijeliti bazu obožavatelja.
14. HARAKIRI FOR THE SKY - Arson (Art Of Propaganda)
Do prije par godina ne tako jako eksponirani, i zasad na još uvijek manje više alternativnom izdavaÄu Art Of Propaganda koji i dalje ima samo probrane bendove mahom iz black metal branše, Harakiri For The Sky su na veoma nenametljiv, naÄin postali ''popularni'' u krugovima black metala i post black metala. Album ''Arson'' nije njihovo najbolje izdanje, no jednostavno ovu godinu se mora zaÄiniti i sa post black metal zvukom, a Harakiri For The Sky su kombinacijom black metala, post rocka i melankoliÄne i sjetne atmosfere pravi pogodak.
13. SUMMONING - With Doom We Come (Napalm Records)
Iako izdan u prvim danima 2018. godine, Summoning je prošao manje zapaženo, što ide uz ruku sa samo studijskom aktivnošÄ‡u benda, no opet je svojim epskim black metal zvukom doprinio ovogodišnjoj kvaliteti što se tiÄe black metala. Svojim dugaÄkim pjesama još jednom su dokazali kako ih je jednostavno teško kopirati, a obožavatelji jednostavno ne mogu pogriješiti jer ispada da dvojac pod psedunimima Silenius i Protector ne mogu iskomponirati ništa loše. Tematika MeÄ‘uzemlja je već milijun puta prožvakana, no ako se predstavi na pravi i nenametljiv naÄin iznova može biti itekako zanimljiva.
12. LYCHGATE - The Contagion In Nine Steps (Blood Music)
Ako želite upregnuti moždane stanice i od glazbe stvoriti novu dimenziju opuštanja, a još k tome nisu vam strane nesvakidašnje, a ujedno bogate harmonije svakojakih obskurnih zvukova ekspresionistiÄkog horora, onda će vam Lychgate doći kao naruÄen. Ovaj treći album ovih manje poznatih Engleza nastavlja svoj avantgardni spoj black i doom metala na koji se teško naviknuti isprve, no ako se prepustite ovoj zanimljivoj glazbi svakim sljedećim slušanjem otkrit ćete neki novi detalj bilo od vokalne ili instrumentalne strane. Osim toga, ovaj album pa i bend je jedan od dokaza kako metal glazba može otići daleko izvan svojih granica, a u isto vrijeme zadržati svoju metal formu.
11. MARDUK - Viktoria (Century Media)
O Marduku ne treba puno govoriti. Ovogodišnji album ''Viktoria'' melje sve pred sobom i dokazuje kako im je i dalje ratna tematika draža od one antikršÄ‡anske. Furizoni, brzi, direktni i beskompromisni black metal kakav nam Marduk isporuÄuje našao je mjesto i na našoj ljestvici. Vjerni fanovi su i više nego zadovoljni jer sa Mardukom ne možete pogriješiti, bilo da ste okorijeli dugogodišnji slušatelj ili tek otkrivate Äari black metala. Ovaj album može poslužiti kao uvodno štivo u bilo koje ranije razdoblje benda, kojih doduše nije bilo jako puno, no itekako ćete dobiti široki uvid u njihovo stvaralaštvo.
10. WOLFHEART - Constellation Of The Black Light (Napalm Records)
Finski melodiÄni death metal još jednom se pokazao kao jedan od prepoznatljivijih. Jedini aktivni bend glavnog Äovjeka iza imena Wolfheart, Tuomasa Saukkonena, sa svojim je zadnjim albumom nastavlja niz kakav je zapoÄeo ne tako davne 2013. godine, u vrijeme kada je ugasio sve svoje dosadašnje bendove zajedno sa najpoznatijim Before The Dawnom. Ideje iz svih njegovih bendva bivaju pretoÄene u jedan i kao takav djeluju kao jedinstveni predstavnik melodiÄnog death metala sa minornom dozom atmosferiÄnog dooma.
9. WARREL DANE - Shadow Work (Century Media)
Posthumno izdan album ''Shadow Work'' nakon prošlogodišnje smrti pjevaÄa Warrela Danea najpoznatijeg kao pjevaÄa Nevermore-a i Sanctuary-a pobudila je uspomene i dokazala koliko je bila karizmatiÄna boja njegova glasa i cijelokupna ekpresija Äiji su uvrnuti tekstovi produkt nikad shvaćenog uma ovog genijalnog glazbenika. Iako zamišljen kao 80-minutni album, on je napola dovršen i kao takav izdan. Da nije bilo tako ''Shadow Work'' bi mogao bez problema biti jedan od najjaÄih izdanja koje je Warrel Dane ikad snimio, no zbog njegove iznenadne smrti moramo se zadovoljiti sa ovim što imamo.
8. WARDRUNA - Skald (By Norse Music)
Kada je prije deset godina Einar Selvik (Kvitrafn) predstavio svoj prvi album kroz svoj tada novi projekt Wardruna, rijeÄi hvale su stizale sa svih strana. Savršen spoj nordijske tradicionalne glazbe sa neo folk zvukom, uz korištenje samo ruÄno izraÄ‘enih starih nordijskih instrumenata, Wardruna je postala sinonim za kvalitetnu ambijentalnu folk glazbu. Zbog svoje black metal prošlosti Kvitrafn nije napustio esenciju black metala koja se osjeti u svakoj sekundi glazbe. Njegov Äetvri album ''Skald'' zapravo ne donosi nikakve nove pjesme, već akustiÄne prepjeve svojih starih pjesama. Definitvno izdanje koje pokazuje kako se na ispravan naÄin prezentira nordijska glazba.
7. RIVERS OF NIHIL - Where Owls Know My Name (Metal Blade Records)
Evolucija ameriÄkog tehniÄkog death metala zapoÄeta je upravo ovdje. Rivers Of Nihil u svojoj ne tako dugaÄkoj karijeri uspjeli su nanizati tri albuma, od kojih je upravo ovaj zadnji predmet rasprava obožavatelja pravca tehiÄkog deatha. Ubacivanje mnoštva noviteta nekolicini se nije svidjelo i smatraju da bend ide u pogrešnom smjeru. Slojevite i više kompleksnije pjesme u kojima je i saksofon dobrodošao i jesu predmet rasprava, no u globalu sve skupa dokazuje koliko su Rivers Of Nihil spremni izvući se iz okova repetitivnosti. Prisustnost mnoštva glazbenih pravaca, ako se pogode omjeri, može zvuÄati jako dobro, a ovo izdanje je dokaz tomu.
6. UADA - Cult Of A Dying Sun (Eisenwald)
IznenaÄ‘enje godine je definitivno bend Uada i njihov album ''Cult Of A Dying Sun''. Već smo se mnogo puta uvjerili kako njemaÄki izdavaÄ Eisenwald ima dobar nos što se tiÄe manje poznatih bendova iz branše black, doom i death metala, a Uada je upravo jedan od takvih. Sa prosjeÄnim prvim albumom Uada nisu ostvarili neki zapaženi uspjeh, no sa drugim ''Cult Of A Dying Sun'' pogodili su u srž i isporuÄili kvalitetan melodiÄni black metal zvuk kakav se dugo nije Äuo. ÄŒesto usporeÄ‘ivani sa Poljacima iz Mgle što se tiÄe nekih segmenata zvuka mogu biti samo pohvale, a uz odliÄno napisanu i svestranu glazbu punu zanimljivih elemanata, Uada su si postavili sigurne temelje za dalje.
5. DRUDKH - They Often See Dreams About Spring (Season Of Mist)
Jedni od unikatnijih imena u metalu, ukrajinski bend Drudkh ovu godinu su rezervirali sa predstavljanje svojeg novog albuma. Iako im je tematika u svojim poÄecima bila rezerivarana za koncpet prirode i njezinog povezivanja sa mizantropijom black metala, u zadnjim godinama sve više naginju prema povijesnim temama sa svojih prostora. U ovom sluÄaju tekstove albuma Äine pjesme Ukrajinskih pjesnika sa poÄetka 20. stoljeća, a uz glazbu Äija okosnica je i dalje pitki i lako slušljivi black metal formula uspjeha je zagaranitrana. Njihov zvuk se kroz godine nije puno promjenio, a ovdje uvelike podsjeća na nadograÄ‘enu verziju sa njihovog prvog albuma ''Autumn Aurora'' što je uvijek veliki plus.
4. SHYLMAGOGHNAR - Transience (Napalm Records)
ZapoÄeto kao glazbeni projekt od strane nizozemskog dvojca Skirgea i Nimblkorga 2013. godine, bend Shylmagoghnar je prerastao iz projekta u respetaktibilno ime Äiji je prvi album ''Emergence'' plijenio pažnju od slušatelja diljem svijeta. Potpisivanjem za Napalm Records postaju punokrvni bend Äiji drugi album ''Transience'' predstavlja nešto što sa subjektivnog stajališta može biti i najbolji album u 2018. godini. AtmosferiÄni black/death metal kakav nam je ovdje predstavljen zvuÄi predobro da bi bilo istinito, a svojim kontinuiranim slijedovima iz pjesme u pjesmu Äine cijelokupno slušanje posebnim iskustvom kakvo u metal glazbi rijetko Äujemo.
3. AMORPHIS - Queen Of Time (Nuclear Blast)
Finski veterani, Amorphis su još jednom nadmašili sami sebe. Grandiozni album ''Queen Of Time'' sadrži sve ono najbolje što od njihove glazbe oÄekujemo. Dolaskom starog basista Olli-Pekka Lainea stvari su se još jednom posložile i potvrdile kako su Amorphis u samom vrhu što se tiÄe melodiÄnog heavy metala. Pjevne, a ujedno i lako pamtljive pjesme sa zaraznim refrenima, kvalitetna i jaka produkcija sa odliÄnim glazbenim aranžmanima dokazuju kako im jednostavno nema ravnih. PjevaÄ Tomi Joutsen i dalje nastavlja tradiciju izmjenjivanja grubih i clean vokala koji svakim daljnjim albumom su jednostavno sve bolji i bolji. Uz velike hvalospjeve od strane pubike i kritike, Amorphis zaslužuju biti u samom vrhu 2018. godine.
2. IMMORTAL - Northern Chaos Gods (Nuclear Blast)
Bezvremenska glazba Immortala iz perspektive gitarista i pjevaÄa Demonaza dokazala je kako Immortal i bez Abbatha može zvuÄati kao pravi Immortal. Njegovo iskljuÄivanje iz benda donijelo je i nekoliko nužno potrebnih preinaka koji su zvuk Immortala vratili na put koji Äini logiÄan nastavak na neko njegovo ranije razdoblje. Sveukupi koncept i prezentacija napravljena je sa velikom dozom zrelosti, kakva je kod Abbatha u zadnjim godinama bila usmjerana prema njegovom istoimenom bendu. ZakljuÄno, preuzimanje kormila od strane Demonaza i bubnjara Horgha je prijeko potrebna promjena kakvom je Immortal isporuÄio savršen spoj stare i nove faze svojeg zvuka Äija je kvaliteta neosporna.
1. JUDAS PRIEST - Firepower (Columbia Records)
Živuća legenda metal glazbe i jedan od pionira heavy metala sa skoro 50 godina karijere, pjevaÄ Rob Halford, iznenadio je sve obožavatelje, pa tako i sve ljubitelje metala bilo da oni aktivno ili pasivno prate rad Judas Priesta. Nesporno je da je ovogodišnji album ''Firepower'' nešto najbolje što je izašlo pod imenom Judas Priesta još od 90-ih godina prošlog stoljeća, a da li kao takvo može nositi titulu najboljeg albuma u 2018 godini? Definitivno, da! Nakon Halfordovg povratka u bend 2003. godine izašla je nekolicina albuma, no realno oni nisu ni do koljena ovogodišnjem izdanju. ''Firepower'' u sebi krije jedinstvenu dozu jednostavnosti, dobro poznatu formulu heavy metala koju ako prezentirate na naÄin kakvom je predstavljena ovdje funkcionira i više nego odliÄno.
Jasno je da su ukusi razliÄiti, ali objektivno gledano pristupaÄnost kakvu Judas Priest stvaraju svojom glazbom širi se i izvan granica metala, što će Äiniti ovaj album još boljim pogotovo ako bude i njihov posljednji.
UredniÄki Top 20 2018. godine Perun.hr tima:
1. Judas Priest - Firepower (Columbia Records)
2. Immortal - Northern Chaos Gods (Nuclear Blast)
3. Amorphis - Queen Of Time (Nuclear Blast)
4. Shylmagoghnar - Transience (Napalm Records)
5. Drudkh - They Often See Dreams About Spring (Season Of Mist)
6. Uada - Cult Of A Dying Sun (Eisenwald)
7. Rivers Of Nihil - Where Owls Know My Name (Metal Blade Records)
8. Wardruna - Skald (By Norse Music)
9. Warrel Dane - Shadow Work (Century Media)
10. Wolfheart - Constellation Of The Black Light (Napalm Records)
11. Marduk - Viktoria (Century Media)
12. Lychgate - The Contagion In Nine Steps (Blood Music)
13. Summoning - With Doom We Come (Napalm Records)
14. Harakiri For The Sky - Arson (Art Of Propaganda)
15. Dimmu Borgir - Eonian (Nuclear Blast)
16. Behemoth - I Loved You At Your Darkest (Mystic Production)
17. Ihsahn - Amr (Candlelight Records)
18. Omnium Gatherum - The Burning Cold (Century Media)
19. Portal - Ion (Profound Lore Records)
20. Manticora - To Kill To Live To Kill (ViciSolum Productions)