Krajem svake godine, uredništvo Perun.hr portala ima taj nezahvalni zadatak odabrati dvadeset albuma za koje smatramo da su na ovaj ili onaj način obilježili 2022. godinu. S ovom (polu)subjektivnom listom nastojali smo izvući najbolje iz svakog žanra i podžanra, a ako neki album nismo uvrstili u listu za isti ne znači da ga nismo poslušali i da ne zaslužuje biti naveden.
Kada se osvrnemo na prethodnih dvanaest mjeseci i sve skupa sagledamo kako izgleda današnja metal scena, možemo biti relativno zadovoljni, jer je to i dalje jedna od zanimljivijih grana u moru žanrovima i podžanrova alternativne glazbe. Poznata imena i dalje dominiraju koncertnim nastupima, a relativno mlađi bendovi svoju kvalitetu znaju pokazati kako u studiju tako i uživo, te (zasad) nema naznaka da se metal glazba u nekom svom evuliranom obliku neće nastaviti i kroz narendu 2023. godinu, kao i za još puno narednih godina.
Ne smijemo zaboraviti niti domaću metal scenu sa respektabilnim ovogodišnjim izdanjima gdje posebno ističemo bendove: Old Night, Keops, Sikasa, Elusive God, Infernal Tenebra i sve ostale koji su na ovaj ili onaj način svojim radom obilježili ovu godinu.
Ostavimo subjektivnost na stranu i u donjim redovima predstavljamo top 20 albuma Perun.hr portala u 2023. godini...
20. ELLENDE - Ellenbogengesellschaft (AOP Records)
Iz mora naizgled nepresušnih bendova iz branše depressive/post black metala teško je izdvojiti jednoga za kategoriju top 20. Po uzoru na svoje sunarodnjake i glazbeno slične Harakiri For The Sky, bend Ellende svoju priču započinju prije desetak godina, da bi ove godine izbacili svoj četvrti album pomalo teško izgovorljivog naziva, ispjevan u potpnosti na njemačkom jeziku. Na svu sreću jezična barijera vas neće spriječiti u tome da uživate u jednom od raznovrsnijih djela svojeg podžanra. Kombinacija mnoštva instrumentalnih varijacija uz atmosferične gitarske strukture potkovane sa veoma kvalitetno posloženim aranžmanima, bilo bubnjarskim ili vokalnim. Pregršt prijelaza unutar srednje dugih do dugih pjesama svakako pridonose ukupno doživljaju melankolije uz tematsku strukturu egzistencijalizma.
19. CLUTCH - Sunrise On Slaughter Beach (Weathermaker Music)
Clutch je sa svakim novim albumom pomaknuo svoje inovativne i kreativne pristupe koje su njegovali baš do tog trenutka, a zadnja tri studijska albuma koja su objavili se vode među najboljim ostvarenjima u njihovoj dugogodišnjoj karijeri. Uzmemo li u obzir kako su isto tako s popratne tri svjetske turneje posjetili Hrvatsku i tako postali jedni od miljenika domaće publike, a isto tako i svaki od koncerata rasprodali, nekako je jasno kako Dan Maines, Jean-Paul Gaster, Tim Sult i Neil Fallon ne misle stati i na tome sam jako zahvalan i veselim se svakom njihovom povratku, kao i nekom novom studijskom uratku. Bend je puno lakše pratiti i uživo i kroz recenzije njihovih uradaka, kad se u istoj godini pojave ispred vas na pozornici i u udobnosti vašeg doma na nekom nosaču zvuka.
18. ERIC WAGNER - In The Lonely Light Of Mourning (Cruz Del Sur Music)
In The Lonely Light Of Mourning je jedan od onih albuma koje je svakako lijepo dočekati, preslušati nekoliko puta i uživati u stvaralaštvu ljudi koji stoje iza njega. Ali, onda spoznate okrutnu činjenicu i shvatite kako je to posljednje što ćete ikada čuti od nekog dragog izvođača ili benda. Isti sam osjećaj imao 2018. godine dok sam slušao Shadow Work, posljednje glazbeno ostvarenje koje nam je iza sebe ostavio Warrel Dane. Tako je i sada... Jedinstveni glas Erica Wagnera utihnuo je zauvijek i njegove prepoznatljive pojave više nema, ali barem je ovaj album ostao kao svojevrsni epitaf. Iako malo izmijenjeno, ovim riječima sam vam se obratio pri pisanju recenzije ovog albuma. Ne citiram sam sebe i to mi nije cilj uopće, ali činjenica ostaje kako ništa bolje ne mogu i ne želim reći o ovom albumu i ovom čovjeku. A vi slobodno prosudite sami...
17. SLIPKNOT - The End, So Far (Roadrunner Records)
Previđen za 2021. godinu, sedmi album maskirane ekipe iz Slipknota svjetlo dana ugledao je tek ove jeseni i radi se dosad o najrazličitijem izdanju koji su Slipknot snimili. Svojevremeno ga je pjevač Corey Taylor opisao kao žešću verziju njihovog trećeg albuma ''Vol. 3...'', no zapravo se radi o pravoj paleti različitih pristupa iz pogleda nu metal žanra, ali sa većim naglaskom na laganijim stvarima. Iako su premijerno izbačene singlice bile relativno žestoke pjesme, ostatak pjesama je poprilično mlak, no to ujedno ne znači da su iste loš, dapače, ovo je kompozicijski najkompleksniji album Slipknota sa najviše radio friendly pjesama. Koliko god ovo zvučalo kao nešto negativno, u svakoj njegovoj sekundi osjeti se Slipknotov potpis, te se sve laganije i žešće stvari savršeno upotpunjuju u jedno čineći tako stabilnu ravnotežu kompletnog utiska. Još kad k tome dodamo kako je on posvećen prošle godine preminulom bubnjaru Joey Jordisonu, mjesto mu je zasigurno među dvadeset najboljih.
16. MEGADETH - The Sick, The Dying... and The Dead! (Tradecraft/Universal Music)
Šest je godina prošlo, dogodile su se neke promjene u postavi benda (što niti ne čudi, pošto se radi o Megadethu), a Dave Mustaine je čak dobio bitku s ružnom bolešću. I ništa od toga nije spriječilo Megadeth u objavljivanju jednog od najboljih albuma ove godine, a i u sveopćem opusu bi se isto dalo raspravljati. Odlična postava glazbenika i prepoznatljivi pristup koji nikako nije prošao neprimijećen, a sve pritom na visokoj razini tehničke izvedbe, a pritom zadržavajući svaku onu trunku i sitnicu koje označavaju ovakav bend. Voljeli ga ili ne, Dave Mustaine je majstor svog zanata i Megadeth kao njegov bend uistinu rijetko razočara.
15. LORD BELIAL - Rapture (Hammerheart Records)
Teško je bilo ostati ravnodušan na vijest kako će legendarni švedski blackeri Lord Belial nakon punih četrnaest godina izdati svoj deveti studijski album ''Rapture'' nasljednika sada već dalekog ''The Black Curse''. Ne smijemo zaboraviti niti činjenicu kako su 2009. godine zbog zdravstvenih razloga prekinuli sve glazbene aktivnosti, a od 2015. godine, zbog manjka motivacije, i sve unaprijed dogovorene koncertne nastupe. Malo tko se nadao da će se Lord Belial više ikada oformiti, i na radost svih obožavatelja album ''Rapture'' dokazuje kako nisu ostarili niti dana, a kroz svoju glazbu su i ovaj puta isporučili kvalitetan spoj starog i modernog black metala po principu švedske škole zvuka. Brzi gitarski riffovi, kaotični blast beat bubnjevi i poparani vokali posloženi su veoma dobro, a iako ovaj album slovi za nešto novo, na njemu zapravo možemo čuti više starijeg zvuka nego onog modernijeg što čini pravu poslasticu i za stariju publiku kojoj više odgovara zvuk nalik na onaj iz 90-ih godina.
14. CROWBAR - Zero And Below (MNRK Heavy)
I na ovaj album se čekalo čak šest godina, ali čekanje se ponovno isplatilo i nitko nije ostao ravnodušan i nezainteresiran kada je čuo što Crowbar ima za ponuditi i što predstavlja Svijetu kroz ovaj album. Iako je Kirk Windstein to čekanje malo ublažio objavivši pred dvije godine svoj prvi samostalni album pod imenom Dream In Motion, mislim kako je većina slušateljstva čekala nešto što ima prepoznatljivost i jedinstvenost kakvu ima bend kao što je Crowbar. To ne umanjuje kvalitetu i jako dobru izvedbu koju je Kirk Windstein predstavio na svom samostalnom albumu, ali Zero And Below je svakako još jednom, u nizu mnogih albuma, pokazao i potvrdio koliko je ovaj bend uistinu moćan i koliko vrijedi pratiti njihov rad od samih početaka pa naovamo. Idejno, glazbeno i tekstualno se puno veća i poznatija imena mogu posramiti pred ovakvom skupinom glazbenika i opusom kojega Crowbar ima iza sebe.
13. DARKTHRONE - Astral Fortress (Peaceville Records)
Fenriz i Nocturno Culto ovu godinu očito ne mogu prepustiti slučaju. Prošlogodišnje izdanje ''Eternal Hails...'' našlo se prilično visoko na našoj ljestvici, a teško se oteti dojmu kako je ''Astral Fortress'' nešto puno drugačiji od svojeg prethodnika. Možda će zvučati da su na njemu sve pjesme podgrijane od prošle godine, no to ne znači kako ovdje nemamo kultni zvuk ala Celtic Frost zaokružen sa black/doom vibrom. Minutažom nešto kraći, ali za jednu pjesmu dulji Fenriz i Nocturno Culto još jednom dižu srednji prst glazbenoj industriji i rade ono što će mnogi nazvati kao ''true black metal'', a drugi jednostavno nepotkupljivom glazbom. Iako se ovdje ne radi o nekoj velikoj revoluciji zvuka, štoviše nikakvoj posebnoj, a uz mutnu produkciju, teške i sumorne gitarske riffove i srednji brzi tempo pjesama ovaj album jednostavno odgovara bilo kakvoj prilici za preslušavanje.
12. GHOST - Impera (Loma Vista Recordings)
Iako se ovdje i dalje radi o bendu oko kojega se „lome koplja“ i radi se vječna dvoumica o tome kojemu žanru ili podžanru Ghost pripada, trebamo se pomiriti s činjenicom kako se ovdje radi o vrlo uspješnom i vrlo poznatom bendu te se osvrnuti na ovogodišnji album s otvorenim umom i preslušati što kreativni um kojega ima Tobias Forge ima za ponuditi. Tu je isto i sigurna činjenica kako im je ovo možda i najbolji album u karijeri, a svemu ovdje napisanome u prilog ide i to kako su mnogi mediji, glasila i portali, kao i „slobodni“ kritičari u bespuću Interneta i svih njegovih mogućnosti izražavanja mišljenja podosta utihnuli po objavljivanju ovog albuma, barem ovaj negativni spektar. Jednostavno je, zapravo... Ili vam se sviđa ili ne. Onog između nema.
11. WATAIN - The Agony & Ecstasy Of Watain (Nuclear Blast)
Nakon pune četiri godine, Šveđani iz Wataina predvođeni karizmatičnim pjevačem Erikom Danielssonom su se nekakako uspjeli vratiti na pravi put. Svi se možemo složiti kako su Watain zadnjih nekoliko albuma izgubili svoju nit vodilju i gubili se u raznoraznim izražajima black metala do određene mjere koja je već graničila sa time da bismo od njih uskoro mogli očekivati i promjenu žanrovskog usmjerenja. Na sreću svih obožavatelja, i ljubitelja antikršćanski orijentiranog black metala, to se nije dogodilo i ovogodišnji album ''The Agony & Ecstasy Of Watain'' ponudio je ne samo nadograđenu strukturu njihovog zvuka već i prijeko potrebno osvježenje i novitete gdje se furiozni blastbeatovi mogu bez problema spojiti i sa puno mirnijim taktovima. Uz obavezni prepoznatljivi simbol trozubca, ovogodišni Watain je svakako nezaobilazno štivo za sve ljubitelje black metala.
10. LAMB OF GOD - Omens (Nuclear Blast/Epic Records)
Prošlo je malo više od dvije godine otkako je bend objavio istoimeni album i najavio neke novosti, promjene u postavi i njegovanje pristupa pjesmama na način koji još uvijek dijeli slušateljstvo diljem Svijeta, ali to ne znači kako je Lamb Of God postao imalo lošiji. Štoviše, neke promjene i „mekši“ zvuk svakako se neće svidjeti svima, ali osobno mi odgovara taj novi pravac i mislim kako su time osvježili svoj zvuk i pritom uspjeli zadržati razinu kvalitete koju su oduvijek imali. A sve ostalo je zapravo stvar osobnog ukusa i onoga što volite više. No svakako albumu dajte priliku prije konačnog suda i odluke.
9. HEILUNG - Drif (Season Of Mist)
Eksperimentalni i etnički folk trio skriven pod imenom Heilung je glazbeni projekt začet 2014. godine od strane danskih članova, pjevača Kai Uwe Fausta i producenta Christophera Juula. Inicijalna ideja je bila započeti glazbeni put drevne germanske i nordijske glazbe po uzoru na norvešku Wardrunu uz neke vidne akustične promjene. Dolaskom norveške pjevačice Marie Franz, postava Heilunga biva upotpunjena, a kroz narednih nekoliko godina predstavili su svoju glazbu na poznatom srednjovjekovnom fantasy festivalu Castelfestu čiji je audio vizualni koncertni zapis predstavljen na live albumu Lifa (2017.) Prelaskom pod okrilje izdavača Season Of Mista i izdavanjem albuma Futha 2019. godine, kao i ovogodišnjeg albuma Drif, Heilung su se utaborili na alternativnoj sceni koja je usko povezana i sa metal glazbom, čineći tako veliki krug svojih sljedbenika.
Uz mnoštvo autohtonih instrumenata, arhaničnih stihova i općenito upečatljive vizualne pojave, album Drif je sve ono što predstavlja spiritualnu arhaničnu glazbu, koja, iako danas veoma popularna, uspjeva privući pažnju svojom unikatnom kvalitetom i nekonvencionalnom glazbenom i vokalnom strukturom.
8. OCEANS OF SLUMBER - Starlight And Ash (Century Media Records)
Oceans Of Slumber su se dokazali prije dvije godine koliko mogu daleko ići kod probijanja granica progresivnog metala i rocka, a istovremeno držeći čvrsto elemente karakteristične za death i doom metal. Za razliku od tada, ovogodišnji album ''Starlight And Ash'' zaokrenuo je smjer za 180 stupnjeva predstavljajući spoj progresivnog i melodičnog rocka u potpuno novi paket koji izražava jedan naizgled lagani album sa veoma snažnim tekstovima, ispjevane od strane Cammie Gilbert, jedne od boljih metal pjevačica današnjice. Osim metalne glazbene podloge, cijeli album odiše nostalgičnom notom nekog davno zaboravljenog vremena s kojom se slušatelj veoma lako može povezati. Oceans Of Slumber su evidentno ovdje spojili najbolje od svih svojih kulturoloških i glazbenih korijena, a pri tome ostali svježi i prepoznatljivi.
Ako ikad trebate album kojim biste kvalitetno ispunili vrijeme, ta kategorija bez premišljanja pripada njma.
7. QUEENSRŸCHE - Digital Noise Alliance (Century Media Records)
Ime kao što je Queensrÿche ne treba puno predstavljati, ali vrijedi svako toliko podsjetiti ljude na njihovo postojanje i značaj unutar podžanrova kojima se kreću. Od vrlih i iznimnih početaka sada već dalekih osamdesetih godina prošlog stoljeća, bend je imao razne etape i razdoblja koja su dijelila i zbližavala slušateljstvo, a kroz četiri desetljeća stvaralaštva stvarno su imali svakakvih albuma. Od onih koji su utkani u samu povijest glazbe sa svojim značajem i iznimnošću pa do onih za koje biste voljeli ne znati i vjerovati kako nikada nisu snimljeni i objavljeni. No od 2012. godine pa naovamo, odlaskom dugogodišnjeg pjevača i jednog od suosnivača benda Geoffa Tatea, sudbina je bila upitna, sve dok se nije pojavio Todd La Torre i svojim priključenjem bendu pokrenuo stvari. Albumi s njim su itekako podložni raspravama, no s ovogodišnjim albumom (četvrtim s njim kao pjevačem) mislim kako su napokon pronašli ono što su dugo tražili.
6. CANDLEMASS - Sweet Evil Sun (Napalm Records)
Podosta pristrano mišljenje, priznajem, ali baš sam se veselio ovom albumu i njegovoj objavi. Jedan od najdražih mi bendova, posljednja recenzija u godini i sveopće stota recenzija za portal. Candlemass nije razočarao i njihov trinaesti studijski album nipošto neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Pogotovo ljubitelje podžanra. Snažni i moćni riffovi, čvrsta i postojana ritam sekcija i prepoznatljivi izričaj, pristup i oblikovanje ideja koje krase ovaj album svakako upotpunjuje povratak (i za sada, ostanak) izvornog pjevača Johana Längquista, koji je s bendom snimio njihov prvijenac Epicus Doomicus Metallicus, a zatim skoro nestao s glazbene scene, kako bi se na istu vratio tridesetak godina kasnije. Sve ostalo, bez duljenja, možete čuti na albumima i uvjeriti se sami.
5. KAMPFAR - Til Klovers Takt (Indie Recordings)
Za Kampfar je uvijek bilo jako teško naći neke konstruktivne kritike, a danas već šarolik izbor njihove publike će se s time složiti. Kako smo u zadnjih nekoliko godina Kampfarova izdanja uvijek na ovaj ili onaj način uvrštavali među albume godine, tako smo i za ovu godinu odlučili da se njihov prošlomjesečni album ''Til Klovers Takt'' nađe i na ovom popisu. Ovaj puta radi se o još više evoluiranoj formuli paganskog black metala sa prepozantljivim vokalnim dionicama pjevača Dolka zaokružene sa uvijek odličnom glazbenom podlogom i višedjelnim pjesmama gdje se prepoznaje sva veličina i predanost ovom naizgled jednostavnom konceptu. Osim toga ono što ovaj album čini sviježim su odlično posloženi aranžmani, prelasci iz clean u growl vokale i sveukupna zlokobna prezentacija koja vlada svakom minutom ovog albuma. Uz prepoznatljivu naslovnicu njemačkog slikara Heinrich Bürkela svakako je nešto što ne bi smjeli propustiti.
4 LORNA SHORE - Pain Remains (Century Media Records)
Jedan od upečatljivih bendova ove godine su svakako i Lorna Shore. Ovaj američki deathcore bend je prošao kroz mnogo glazbenih faza, pa tako i članova, a sve do trenutnog statusa kada ih se stavlja uz bok sa respektabilnim metal bendovima iz prve lige. Dolaskom pjevača Willa Ramosa, Lorna Shore su dobili novi uzlet, a album ''Pain Remains'' je grandizoni opus svih ideja koje su od svog osnutka ubacivali u svoje prethodne albume. Moćni duboki i kriješteći growl vokali dobili su novu dimenziju u zvuku koji sa glazbenom podlogom vrludaju između progresivnog deathcore u kombijaciji sa dramatičnim simfoničnim orkestralnim dionicama. Produkcijski veoma jako upakirano izdanje koje daje određeni ''wow'' efekt kod prvog slušanja, pa tako i svakog sljedećeg. Gotovo sat vremena čistog audio orgazma kod Lorna Shorea je svakako nešto što se ne čuje svaki dan, a pogotovo ne kod ''core'' žanrovski orijentiranih bendova.
Svakako album za ljubitelje žestokih, razornih i furioznih melodija zaokruženih simfonijskim elementima i upečatljivim neljudskim growl vokalima.
3. BLIND GUARDIAN - The God Machine (Nuclear Blast Records)
Ako ne računamo Twilight Orchestra (Legacy Of The Dark Lands) kao dio opusa koji Blind Guardian ima iza sebe, onda se na ovaj album čekalo sedam godina. I čekanje se isplatilo u potpunosti! Devet pjesama, devet skladbi uronjenih u epske priče, legende i mitove te sve uvijek začinjeno nekim štivom iz žanra fantastike, a sve uglazbljeno na jednoj prepoznatljivoj razini i na način gdje ćete odmah znati o kome se radi čim čujete prve tonove instrumenata ili prvu riječ koju progovori/otpjeva Hansi Kürsch. A pošto se fantastika ponovno krenula vraćati na velika vrata u literaturi i kinematografiji (doduše, kvaliteta i izvedba nekih pokušaja je svakako podložna raspravama, ali to je tema za neki drugi put), neosporiva činjenica jest ta kako vam ovakav bend dođe kao jedan od najboljih glazbenih pozadina dok tragate za novim štivom ili novom serijom/filmom iz spomenutog žanra. No tu njihova izvrsnost i posebnost ne prestaju i ne staju, stoga uronite u svijet kojega stvaraju i mislim kako vas Blind Guardian nikada neće razočarati.
2. GAEREA - Mirage (Season Of Mist)
Portugalska misteriozna petorka koja se krije iza imena Gaerea, zadnjih nekoliko godina polako, ali sigurno gradi svoj put prema uspjehu, ne samo zahvaljujući čestim festivalskim i klubskim nastupima, već i pravovremenim ulaskom u prvu ligu bendova modernog pristupa prema black metal žanru. Neki će reći kako su Gaerea zamjena za npr. današnji Behemoth, koji se pomalo udaljio od furiznog zvuka, dok će drugi reći kako imidžem previše oponašaju Mglu ili pak Uadu. Istina je zapravo jako daleko od tih teza jer su Gaerea ne samo uspjeli razviti svoj prepoznatljiv zvuk i pojavu, već i utaborali svu svoju glazbenu kaotičnost u svaku poru njihova scenskog nastupa. ''Mirage'' je s druge strane tek njihov treći album, a karakteriziraju ga ne samo dobre produkcijske vrijednosti, već i njegova glazlbena pomalo progresivna struktura koja vas poziva na novo opetovano preslušavanje. Kaotični i patnjom i traumama ispunjeni growl u kombinaciji sa brzom i čvrstom respektabilnom glazbenom podlogom za ljubitelje žanra svakako spada u sam vrh ovogodišnje black metal ponude.
1. AMORPHIS - Halo (Atomic Fire Records)
Ovim albumom Amorphis je završio svoju tematsku trilogiju, a u nju još ubrajamo album Under The Red Cloud iz 2015. godine i album Queen Of Time objavljen tri godine poslije. Nakon njih, početkom ove godine, dolazi i Halo, a bend još jednom potvrđuje svoju snagu i značaj. Iako je Amorphis u moj slušni spektar zalutao tek 2013. godine s albumom Circle, a zatim godinu dana kasnije sva moja čuđenja i očekivanja potvrdili uživo s koncertom u Zagrebu, nemam mogućnosti i razloga reći ništa loše i ništa u negativnom kontekstu vezano za ovaj bend. Glazbeno i vokalno zaista jedinstveno i uistinu upečatljivo za svakoga tko ili traži nešto novo u nijansama najdražeg nam žanra ili želi obnoviti svoje znanje i povezanost s ovim bendom, ako su vam slučajno nekako nestali s glazbenog radara. Bend koji od svojih početaka pa naovamo nije objavio lošeg albuma, već svaki od svojih uradaka uvrstio među manje ili više dobre pa čak i iznimne, a pritom zadržao stabilnost i vjerodostojnost svojih uvjerenja i svog izričaja.
Sve svoje komentare i mišljenja uvijek možete podijeliti s nama na našim društvenim mrežama, a svim čitateljima, medijskim partnerima i općenito ljubiteljima kvelitetne glazbe želimo sretnu i uspješnu 2023. godinu!
Perun.hr team
.jpg)
