Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Galerija

PAUL WELLER (+ Ailbhe Reddy) - Italija, Jesolo, Palazzo del Turismo, 24.09.2023. - galerija

Nakon doslovno i više od dekade "lovljenja" nekog od koncerata Paula Wellera, britanskog "rock-pop-razno" alternativca koji iznimno visoko kotira na Otoku ali i u EU po popularnosti (no nije to baš ona klasična popularnost), a jako ga vole i novinari i kritika (ta sam), i nakon daleko preko trideset godina karijere, tužno i sretno mogu reći da sam konačno uspjela složiti dan i lokaciju koncerta sa svojim obavezama i mogućnostima. 

Tužna jer je to tek prvi, a moglo ih je biti serija u Wellerovim raznim glazbenim (jako različitim) periodima u karijeri. Sretna jer je konačno uspjelo, i iako sam ove godine imala zaista seriju vanrednih koncerata i izvođača (a nije još ni gotova godina), ovaj Wellerov koncert u malom turističkom mjestašcu Jesolo uz Veneciju bio je prava bomba i mogu već sada lagano zaključiti, šlag na ovogodišnju moju koncertnu sezonu. Plus divno sunčano i toplo vrijeme u čarobnoj Veneciji, dok je u nešim krajevima pljuštala kiša i puhao olujni vjetar.

Weller je nevjerojatno plodonosan i talentiran autor i glazbenik (s predznakom prgav i svojeglav) koji u zrelim godinama ama baš ništa nije izgubio na zanimljivosti i jačini svog (novog) materijala, baš obratno, zahvaljujući svom eklektičnom ukusu, svaki mu je novi album ili bolji od prethodnog ili na istoj visokoj razini, ali on nikad ništa ne reciklira pa te uvijek pomalo (ili jako) iznenadi. A i izdaje ih kao na tekućoj traci (cca svaku godinu-dvije), pa onda nije ni čudo da ima problem kada sastavlja setliste. 

Tako je nekoliko albuma (koji kotiraju s najvišim ocjenama kod i publike i kritike) potpuno izignorirao na setlisti u Jesolu (čak tri koja smo i mi recenzirali: "Wake Up the Nation" (2010.), "Sonik Kicks" (2012.), "Saturns Pattern" (2015.) - s ovog je izveo samo jednu pjesmu "I'm Where I Should Be"). A opet je koncert bio smash hits!

Za početak, par riječi o Jesolu i dvorani Palazzo del Turismo (palača turizma op.a.) - nevjerojatno cute mali turistički gradić (za one više srednje klase) i multinamjenska dvorana koja prima oko 4000 posjetitelja na sportskim događanjima, dakle na koncertima sa stajaćim parterom možemo računati još koju tisuću više. Na ovom koncertu je setup bio na parteru sjedalice (za Wellerov koncert prilično neprikladno, jer se publika digla na pola koncerta kada je krenula "Shout to The Top!" klasik iz vremena 80.-tih njegovog benda The Style Council, i samo je tu i tamo opet polovično sjela na par laganica). 
Tribine lijevo i desno od pozornice su bile prekrivene zastorima kao i sve oko bine, što je rezultiralo: manji broj publike (oko 2 tisuće, ali Welleru je ovo bio četvrti koncert u Italiji pa je to bilo vrlo solidno), a drugo zvuk je bio maltene savršen, što vjerojatno ne bi bio da je dvorana bila u punom kapacitetu. U svakom slučaju sve je ostavilo odličan, leggiero (ležeran op.a.) dojam, svakako ponavljamo prvom prilikom.

Malobrojnu publiku (ipak su Talijani ljubitelji večeri) zagrijavala je (hm!) simpatična irska kantautorica Ailbhe Reddy, koja je publiku prije uspavala no zagrijala. Srećom, kratko je trajalo. U pola sata pauze, dvorana se napunila, a Weller je točan kao urica izašao "na teren" u 21.15 i bez zaustavljanja (osim old school prekida za dva bisa), uz nešto malo komuniciranja (zahvale, par pošalica i najava pjesama, te predstavljanje benda), ali to sve "u trku" izveo impresivnih 26 pjesama u skoro 2 sata koncerta (iako su mnoge dosta kratke, ali ipak). Iznimno dobro raspoložen i on i bend mu, moram dodati. U setlistu je umiješao i dvije pjesme prvog mu punk-rock benda The Jam, i tri vjerojatno jednog od najpoznatijeg alt pop benda 80.-tih, The Style Council. Većina je bila samo djelić njegove prebogate solo karijere koja je doslovno eklektična fuzija rocka, punka, funkya, popa, jazza i sve to omotano u svojevrstan alternativan ogrtač.

Weller je izašao uz pljesak publike i njegov publici. Ni manje ni više nego sedam glazbenika: bas, lead gitara, sax/flauta/melodika, dva bubnjara (od toga jedan i na udaraljkama, drugi na klavijaturama), klavijature i bas (i nijedan prateći vokal, tu su dužnost rasporedili glazbenici), a sam Weller se naizmjenjivao gitara od električnih do akustične, te sjeo nekoliko puta i za klavir. 

Koncert su otvorili s "Cosmic Fringes" s aktualnog albuma "Fat Pop Vol.1" i od početka je bilo jasno da će to biti teška kategorija svirke, zapravo su nas skoro digli već na toj prvoj stvari. Iako je njegova glazba fusion stilova, koncert je ipak naginjao na nabrijani rock koncert. 

Sjajno složena setlista, pjesme upadaju nenametljivo i tekuće jedna u drugu, odlični aranžmani, neke su pjesme zvučale bolje nego na albumima, a i tamo su sjajne. 
Negdje na prvoj polovici koncerta nas je Weller počastio i s jednom posve novom pjesmom koja će biti objavljena na novom albumu kojeg možemo očekivati iduće godine: izvrsna "Jumble Queen", a koju izvodi na ovoj turneji.

Izvrsno je sjela i laganija "All the Pictures on the Wall", a jamming koji je napravio Weller s bendom ponavljao je na nekoliko pjesama u sredini ili na kraju, a najupečatljivije je bilo na "More" sa albuma "On Sunset" a što je zvučalo naprosto fantastično. Možda i najjači highlight večeri.
Vrhunski glazbenici, oba bubnjara, lead gitara i saxofon naročito su bili dojmljivi - kad te dignu sa stolca, eto tako. 

Weller nije imao ni zeru nesigurnosti u inače svom upečatljivom vokalu, imala sam dojam da ima posve isti glas kao nekad (naravno da ne, ali stvarno zvuči jednako dobro kao i kada je bio mlad).  Već rečeno na "Shout to the Top!" digla se dvorana i parter koji je (morao) sjediti, pa odlučili da neće više, previše je bila nabrijana atmosfera, a nastup kompaktan, dečki uigrani, savršeno, baš nemam ništa za kritizirati, a mogla bih hvaliti do prekosutra.

Sljedila je cijela niska fenomenalnih izvedbi: "...Clouds", "Into Tomorrow", Jamov "Start!" i za kraj regularnog dijele koncerta sjajna, kratka, a moćna "Peacock Suit".

Weller je stara škola pa su nakon zahvale, sišli s pozornice i vratili se na zazivanje i gromoglasan pljesak publike, da bismo dobili set od četiri pjesme. Bila je najavljena i "You Do Something to Me", ali je na žalost nismo čuli, no zato je na drugom bisu na kojem uglavnom izvodi jednu, "Town Called Malice" drugu pjesmu iz svog The Jam perioda, najprije izveo "The Changingman" s albuma "Stanley Road".

Svako sljedeće hvaljenje i koncerta i lika i djela Paula Wellera i pratećeg mu benda je uistinu suvišno, to jednostavno trebate čuti i doživjeti, naročito ako volite alternativni rock s eklektičnim primjesama. 

Paul Weller je izvođač koji bi jako "sjeo" na INmusic festival ili Yammatovo, pa eto prijedloga dotičnima.

setlist:
1. Cosmic Fringes - Fat Pop vol 1
2. My Ever Changing Moods (The Style Council song)
3. I'm Where I Should Be - Saturns Pattern
4. That Pleasure  - Fat Pop vol 1
5. Old Father Tyme - On Sunset
6. Headstart for Happiness (The Style Council song)
7. Jumble Queen (nova album iduće godine)
8. Stanley Road - isti album
9. Glad Times  - Fat Pop vol 1
10. All the Pictures on the Wall - Wild Wood
11. Hung Up - Wild Wood
12. Fat Pop - Fat Pop vol 1
13. Village  - On Sunset
14. More - On Sunset
15. Saturns Pattern - isti
16. Shout to the Top! (The Style Council song)
17. Above the Clouds - Paul Weller
18. Into Tomorrow - Paul Weller
19. Start! (The Jam song)
20. Peacock Suit - Heavy Soul
Bis 1:
21. On Sunset  - isti
22. Broken Stones - Stanley Road
23. Wild Wood - Wild Wood
24. Rockets - On Sunset

Bis 2:
25. The Changingman - Stanley Road
26. Town Called Malice (The Jam song)