Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Riječ je glazbenom projektu glazbenika Luke Petrovića koji je u doom metal krugovima, a i šire, poznat po svom svestranom radu u bendu Ashes You Leave. Ovoga je puta Luka odlučio samostalno kročiti glazbenim vodama, ali je njegova prvotna ideja o solo projektu vrlo brzo, nakon nekoliko prijateljskih sugestija, prerasla u punokrvni bend. Danas Old Night broji čak pet članova, Luka na mjestu bas gitare i back vokala, Matej Hanžek na vokalima i ritam gitari, Ivan Hanžek na lead gitari i back vokalima, Bojan Frlan na lead gitari te Nikola Jovanović na bubnjevima. Iako je u počecima Lukina želja bila u bend dovesti klavijaturistu i saksofonistu, Old Night se sveo na tri gitare, bas gitaru i bubnjeve te time upečatio svoj doom metal put. Detaljnije o samom nastanku ovog zanimljivog projekta te minulom putu od samih početaka, prvih glazbenih ideja pa preko osnutka benda do snimanja albuma prvijenca pročitajte u intervjuu sa njegovim začetnikom, Lukom Petrovićem.

Zadovoljstvo pisanja ovakvih glazbenih osvrta ne leži samo u činjenici da je riječ o domaćem bendu već se krije i u samom žanru kojim bismo opisali glazbu Old Night-a. Naime, radi se o tradicionalnom doom metalu koji nije široko ukorijenjen pod našim podnebljem tako da će svi štovatelji sporih i teških tonova napokon doći na svoje. Zanimljiva činjenica leži u spoznaji da je prvotno cjelokupni koncept Old Night-a glasovno bio usmjeren prema death vokalima koji bi u kombinaciji s glazbom tvorili svojevrsni funeral štih. Ipak, glazba je Luku odvela u predjele u kojima se vjerojatno, u samom začetku projekta, nije vidio niti je o njima razmišljao. Upravo u tome leži jedna posebna čar albuma koji je pred nama te nas svojim riffovima i moćnim Matejevim vokalima vodi na jedno uistinu posebno putovanje.

„Pale Cold Irrelevance“ sastoji se od šest pjesama koje nam nude gotovo sat vremena iskrenog, bolnog i snažnog doom metala. Album otvara pjesma prigodnog naziva The Last Child Of Doom koja nas sneno, istaknutim zvucima bas gitare, melodičnom gitarom, laganim udarcima bubnja i nježnim vokalima polako uvodi u priču o misterioznom entitetu čija nas ruka vodi k sigurnom Kraju. Mekani vokali bezgrešno postaju grublji upozoravajući slušatelja na neminovnu sudbinu i nadolazeću propast. Poput vokala i gitare „pokazuju svoje zube“ sporim, ali snažnim riffovima koji dodatno dočaravaju cjelokupnu atmosferu. Upravo ovi specifični riffovi po kojima će Old Night biti lako prepoznatljiv među ostalim doom metal bendovima, posebno do izražaja dolaze u pjesmi Mother Of All Sorrows. Česta doom metal tematika, neostvarena i slomljena ljubav, ukomponirana je sa pozadinskim growl vokalima koji savršeno odgovaraju Matejevom clean pjevanju te gitarskom solo dionicom kojom se efektno pjesma privodi kraju. Zapravo, riječ je o pravoj doom metal poslastici te potencijalnom „hitu“ albuma koji najbolje novim slušateljima može dočarati snagu Old Night - a. Tekstualno, bend se ne boji baviti širokim aspektom ljudskih osjećaja i životnih događaja koji se na slušatelja obrušavaju poput vihora. Smrt, rastanci, strah, neizbježnost propasti i slomljena srca ispunjavaju pjesme jednom posebnom i, riječima teško opisivom, energijom.

Pomalo subjektivno, kao vrhunac albuma ipak bih izdvojila Architects Of Doom koja posve otvoreno progovara o gubitku oca. Glazba i stihovi svojom bolnom iskrenošću osjetno nose „težinu“ koja dugo odjekuje u slušatelju. Metaforički pjesma opisuje bolesno društvo u kojem živimo, korupciju te svakodnevno „mljevenje“ malog čovjeka nauštrb kojeg se pojedinci krune zlatom i moći dok obične ljude dočekuje Smrt. S jedne su strane rastrgane obitelji u svojoj ogromnoj boli, a s druge siti vukovi na tronu. Stihove prate „masni“ i spori riffovi koji još jednom dokazuju da se bend definitivno nalazi u rangu poznatijih europskih doom metal sastava. Something Is Broken svojom se tematikom nastavlja na prethodnu pjesmu naglašavajući emotivnu stranu gubitka voljene osobe te promatranja kako Žetelac uzima svoju žrtvu. Glazba postaje melankolična, vokali izgubljeni u boli pomalo su pitomiji, a tu je i solo dionica koja je reprezentativan znak benda. Naravno da glazba beskompromisno u pojedinim dijelovima iz melankolične prerasta u energičnu bombu s blast beatanjem i izbalansiranim riffovima.

Album zatvara najdulja pjesma Contemptus Mundi koja je najbolji pokazatelj što od benda možemo očekivati u budućnosti. Eksperimentiranjem s laganijim rock tonovima koji gotovo neprimjetno prelaze u čisti doom i obrnuto, uz clean vokalne dionice koje su jedna od većih snaga sastava, a ujedno kvalitetno pariraju pozadinskom growl pjevanju te stihove u koje je posvećeno puno truda i istinske ljubavi prema glazbi, Old Night je polako, ali sigurno započeo svoj put pod hrvatskim metal suncem.

Old Night servirao nam je šest pjesama koje zajedno čine sat vremena, u doba u kojem su hitovi, kako i sam Luka kaže, pjesme od tri minute. Prosječnom pop slušatelju ovaj album neće zapeti za uho jer ne zna cijeniti čistu emociju i glazbeni talent koji su u njega utkani. Doom metal slušatelju, ali i ljubiteljima drugih metal žanrova, ovaj će se album bez ikakvog okolišanja naći na repeat gumbu te ga razveseliti jer je hrvatska doom scena, koliko god ona bila skromna, dobila jednu izuzetno snažnu perjanicu.

Uz stihove Old Nighta podsjećam čitatelje na skorašnji koncert (4.11.2017.) u riječkom klubu Palach na kojem će bend promovirati svoj album prijenac:

Something is broken…
It all just came apart
Like a house of cards
Once you stopped his loving heart