Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Kada je nastala ideja za pokretanjem novog projekta? Čime se ovaj projekt razlikuje od svih prethodnih glazbenih iskustava?

Sama ideja je zapravo nastala puno prije nego što je bend krenuo s radom, odnosno to se već nekoliko godina „kuhalo“ u meni. Htio sam raditi nešto malo drugačije, ali za to do sada nikada nisam imao vremena. Ashes You Leave je svirao te smo imali dvadesetu godišnjicu benda tako da je ta ideja uvijek bila negdje spremljena u ladicu s mišljom da će se jedan dan realizirati. Kada smo završili cjelokupni ciklus promocije dvadesete obljetnice Ashesa pokazalo se da ima vremena te mislim da je doslovce bio 1.9.2015. kada sam rekao da ću raditi nešto. Napravio sam jednu pjesmu koja je na kraju ispala zadnja pjesma na albumu i kada sam ju napisao shvatio sam da ona uopće nije AYL te je to bio trenutak kada se stvorio taj neki „novi bend“.  

Je li oduvijek bio cilj od projekta napraviti punokrvni bend ili se taj prijelaz dogodio sponatno i neplanirano?

Kompletno neplanirano jer je sama ideja cijelog Old Nighta bila da nisam više htio raditi s ljudima već da ću upravo ja snimiti sve što mogu. U teoriji bio je potreban samo bubnjar. Cijeli koncept benda bio je posve drugačiji, vokali su trebali biti death, a štih svojevrsni funeral jer to više volim. Ideja da to bude baš bend nastala je na nagovor bivšeg gitarista našeg benda koji je čuo jednu od pjesama te rekao da bi bilo odlično da to bend svira. Tako sam naposljetku osnovao bend koji je u startu trebao biti power trio – tri člana – gitara, bas, bubanj i dvojica od nas na vokalima. Jedno vrijeme to je i funkcioniralo do trenutka kada smo shvatili da ipak tako ne možemo svirati.

Odlučili smo pronaći ozbiljnog vokala, a čak sam htio da u bendu budu saksofon i električni organ. Za to nažalost nisam mogao naći ljude u Rijeci tako da je potraga bila usmjerena samo na vokala da mi ne moramo pjevati. Ono što smo pronašli bio je gitarist, a ne pjevač te smo shvatili da super zvuče dvije gitare s basom i bubnjem. Još uvijek nam je bilo teško pjevati, ne zbog zahtjevnosti dionica, već zbog neprekidne svirke, tako da smo i dalje bili u potrazi za osobom koja bi samo pjevala ili uz to svirala neki instrument. Potraga nas je dovela do braće Hanžek. Time je bend brojao već pet članova tako da je ideja o klavijaturistu i saksofonistu polako počela nestajati. Čak smo i pronašli neke ljude koji nisu u metal vodama te stoga nisu imali u glavama taj koncept probi i snimanja albuma. Povrh svega, nagovorili smo našeg pjevača, koji je odličan basist, da za Old Night nauči svirati gitaru. Dakle, završili smo na tri gitare i tri vokala.

Kako biste klasificirali žanr kojemu Old Night pripada?

U principu, najjednostavnije rečeno, to je doom metal. Ukoliko ćemo zalaziti u finese, tu ima svega. Ja zapravo slušam potpuno drugačiju glazbu od one koju sviram, ali naposljetku to tako nekako ispadne. Iako, osjeti se djelomice utjecaj glazbe koju slušam, primjerice prog rock (old school prog) i ambijentale, ali ono što je ključno – to je još uvijek doom metal.

Zašto baš doom? Što je to što vas kao bend ili tebe kao kreatora veže baš za taj žanr od svih ostalih?

Iskreno, mene depresivna glazba, koliko god to ljudima čudno zvuči, nevjerojatno uveseljava. Poznajem dosta ljudi u tom žanru i oni su nevjerojatno veseli dok to rade. Iako je to depresivna glazba, izuzetno je iskrena, tu nema muljanja. Vjerojatno kada sviraš pop možeš napisati pjesmu o stvarima koje uopće nisi radio dok u doom – u nema laganja. Brzo se shvati tko je tu iskren, a tko nije. Doom je glazba koja ispunjuje ljude. Kada bih radio neki samostalan projekt, možda bi glazba bila suicidal black ili post black, ali morala bi biti ta depresivna komponenta jer me to zaista veseli.

Odakle potječe naziv benda? Što on simbolizira?

Samo ime Old Night ima više značenja, ali originalna ideja je iz Miltonova Izgubljenog Raja što je čak dosta ljudi koristilo zadnjih godina u glazbi i umjetnosti. Postoji teza da je prije samog Velikog praska odnosno nastanka svijeta bio samo Kaos i Drevna (Vječna) Noć.

Tko su danas stalni članovi benda? Iako smo već prethodno spomenuli, zanima me je li bilo teško pronaći adekvatne glazbenike za viziju koju si stvorio?

Trenutno se bend sastoji od pet članova: Matej Hanžek na ritam gitari i glavni vokal, njegov brat Ivan Hanžek kao lead gitara i back vokal, treća gitara (također lead) je Bojan Frlan, na bubnjevima je Nikola Jovanović, a ja sam na bas gitari te back vokal. Pronaći bend bilo je jako teško. Nijedan član trenutne postave nije bio u originalnoj prvoj postavi. Teško je naći ljude koji bi ozbiljno radili glazbu. Ja sam možda ljudima bio dosta nerealan jer sam svima govorio da imam  plan napraviti bend, da ćemo za godinu dana biti u studiju, prvi album bi izašao za dvije godine, a sljedeći već za tri godine... Imao sam viziju u svojoj glavi, a dosta mi se ljudi pa i frendova smijalo. Jednostavno nisu vjerovali u to. Problem je bio naći ljude koji će svirati taj žanr glazbe znajući da neće baš zaraditi neke novce, a da to vole. Prvo sam našao Nikolu koji je moj prijatelj već godinama, a nikada nismo svirali zajedno. Da njega nema ne bi ni bilo Old Nighta kao benda. Inače, bubnjara je najteže naći.

Na kraju, mi smo kao frendovi, vrlo brzo kliknuli i glazbeno. Kroz bend je prošlo nekoliko gitarista dok nismo Ivana pronašli. Jedne sam godine bio u žiriju na Ri Rocku, a on je nastupao, uz svog brata, sa svojim tadašnjim bendom (Atmosfera). Ostalo mi je u sjećanju da je bio super gitarist te sam doslovno našao čovjeka na Facebooku te ga pitao ako je zainteresiran za Old Night. Njegovog smo brata također regrutirali te ga nagovorili da svira gitaru. Zadnji se pridružio Bojan koji je stvarno svugdje svirao – Castrum, Czaar, Gorthaur's Wrath (zajedno smo svirali neko vrijeme) te sam njega od početka htio u bendu, ali mu se nije dalo. Trebalo nam je nekih godinu dana da ga nagovorimo i eto kompletirao je našu postavu.

Super! Bitno da je pristao. Dotaknimo se sad najbitnije teme, a to je vaš album prvijenac „Pale Cold Irrelevance“ objavljen 25. kolovoza. Opiši nam malo put od samih ideja pa preko skladanja, snimanja u studiju, potražnje izdavačke kuće te kreiranja naslovnice do finalnog cilja – fizičkog izdanja prvijenca.

Meni sve počinje s tekstovima, a oni su dosta davno napisani. Volim da mi tekst odstoji i da mi se sviđa i nakon pola godine. Napisano je čak nekih dvanaestak tekstova koje dajem svojem bratu na recenziju i stručnu kritiku. Ponekad mi obriše cijeli tekst, a nekad sugerira da ga ne koristim. Od tih dvanaestak tekstova, dva su kompletno obrisana, dva uopće nisu korištena, još su dva otpala te smo ostali na ovih šest koji su korišteni za album. Iako, album je u originalu trebao imati osam pjesama što je bilo nemoguće zbog minutaže. Dakle, suzili smo izbor na osam pjesama za koje će se raditi glazba koja je u to vrijeme bila u nekim povojima. Te su prve ideje nastale još 2014./2015. Sve je krenulo s prvom pjesmom koja je zapravo zadnja na albumu jer je zbog nje nastao Old Night pa sam ju smatrao odličnom za završnu poziciju. Jednom kada je prva pjesma bila u potpunosti gotova, sve je ostalo krenulo vrlo lako zbog toga što sam znao u kojem bi smjeru album trebao ići. Rekao bih da je upravo ta prva pjesma definirala žanr glazbe odnosno cijelog benda. Pisanje i skladanje trajalo je nekoliko mjeseci tj. malo više od pola godine. Kada su se ostali članovi pridružili bendu cijeli album je praktički bio gotov. Naravno, detalji i aranžmani su se mijenjali te je tu svega bilo.

U trećem mjesecu 2017. išli smo u G.I.S. Studio gdje nas je snimao Matija Zec, jako dobar prijatelj iz djetinjstva i veliki stručnjak, a radio je i posljednja dva Ashes You Leava. Snimao je stvarno dosta toga, od Urbana i Leta 3 pa do 2Cellosa u Rijeci. Kod njega mi je uvijek super raditi jer se dovoljno dugo znamo i razumijemo da njegovu kritiku uistinu smatram savjetom za nešto bolje. S obzirom da su se bubanj i bas snimali live te smo se u kratko vrijeme naslušali albuma, odlučili smo da miks i master radi treća osoba odnosno netko tko to nije snimao i bio s nama u studiju. Odlučio sam se za Dalibora Pranjkića a.k.a. Insanusa, poznatog riječkog multiinstrumentalista, bubnjara, producenta itd. Svirao sam s njim od 1999./2000. nadalje s prekidima, a ono što je on radio s Black Cultom i drugim bendovima je stvarno super zvučalo. Dali smo mu sav materijal i prvih tjedan, dva je on radio neki „rough“ miks i master. Mi smo tek na kraju cijelog procesa došli i dovršili detaljni miks po pjesmama.

Traženje diskografske kuće je, na svu sreću, bilo jako jako kratko zahvaljujući Ashes You Leavu i kontaktima koje sam imao iz dosadašnjeg bavljenja glazbom. Materijale smo poslali negdje početkom petog mjeseca i već drugi dan do 16 sati smo imali tri ugovora na stolu. Pregovaranja su se malo oduljila te smo na kraju potpisali ugovor s Naturmacht Productions / Rain Without End Records iako smo možda imali i bolje ponude. Činilo nam se da je ta kuća najbolje razumjela što mi želimo i što bend treba biti. Imaju puno bendova doom, post i ambijentalnog black metal žanra te doista razumiju glazbu. Puno mi je jednostavnije bilo pričati s tim čovjekom koji je odmah sve razumio nego s nekim drugim kućama gdje bi mi bili jedini doom metal bend na rosteru. Cijeli okvirni vremenski dogovor oko izdavanja albuma nam je najviše odgovarao. Htjeli smo da album izađe unutar četiri, pet mjeseci, a ne da izađe u jedanaestom mjesecu 2018. kakve smo još ponude imali. Takve nam ponude nikako nisu odgovarale te nam izadavanje albuma za godinu i pol, pa makar i za veću diskografsku kuću, jednostavno nije imalo smisla. Ipak je to album prvijenac te se treba promovirati, a ne da imamo taj prazan hod i izgubljeno vrijeme od godinu i pol.

Naslovnicu je kreirao jedan fantastični hrvatski autor koji vjerojatno ne želi da kažem kako se zove tako da ću reći samo da radi pod imenom All Things Rotten. Radio je velike bendove, od Rotting Christa, Children Of Bodoma, Amon Amartha... Kontaktirao sam ga i rekao svoje želje, a on je, na svu sreću, znao i slušao Ashes You Leave tako da je razumio cijeli koncept. Brzo smo došli do ideje kako bi cijeli cover trebao izgledati. Htio je da pomalo bude i tribute nekim starim horor filmovima te smo kroz tjedan, dva imali cijeli koncept pa smo se daljnje vrijeme igrali samo sa dizajnom. Ovo je jedna od najbržih, najjednostavnijih i najfornijih suradnji koje sam imao u glazbenoj karijeri s osobom koju nikada nisam vidio uživo. Kako stvari stoje, on će sigurno raditi covere za sljedeći Old Night. Kada te čovjek shvati preko maila onda je to stvarno fantastično. Radio je i dizajn jedne od naših majica.

Koja je tematika pjesama? Je li album konceptualan ili je svaka pjesma individua za sebe?

Album sam po sebi nije konceptualan iako je tematika jako slična. Podijelio bih ga na dvije cjeline. Jedna je polovica vezana uz mog tatu koji je nažalost umro prije nekoliko godina. Druga polovica je možda temama lakša, ali se uklopila u cjelinu. Ime albuma simbolizira današnje osjećaje u ljudima uz pitanje što i koliko im glazba znači. Mi smo napravili album od sat vremena u vrijeme kada ljudi slušaju pjesme od dvije minute i trinaest sekundi.

Koji su glazbenici/umjetnici inspirirali tvoj rad? Imaš li svojevrsne uzore?

Svi mi imamo neke heroje iz mladosti. Općenito, lud sam za bendom Cemetary (švedski doom/gothic), po meni to je jedan od najboljih bendova svih vremena. Vjerojatno pedeset posto ljudi nije nikad čulo za njih, odnosno za njega, s obzirom da je to više manje one man band. Osim njega kojeg smatram fantastičnim tekstopiscem i skladateljem, hrpa je tu nekih uzora od rock and rolla do, krajnje, Rotting Christa. Ipak, mislim da ništa od toga nije utjecalo na odabir sounda za Old Night. Najbitinije mi je bilo da Old Night dobije neki sam svoj glas. Odlučio sam da ja neću pjevati jer pjevati zapravo i ne znam, a i glazba bi puno izgubila da su sve death vokali. Na kraju je devedeset posto clean tj. tradicionalnog doom vokala jer je puno specifičnije ispalo nego da idemo u neke generičke death vokale.

Dotaknimo se hrvatske/riječke metal scene. Kakva je trenutna situacija, tj. koji bendovi po tvom mišljenju „drže“ navedenu scenu? Koji su bendovi trenutni hrvatski (i lokalno riječki) vrh?

Riječka scena metala se nažalost svela na Dark „O“ Metal Fest i nekoliko evenata oko toga. Na svu sreću ima čak i mladih bendova. Krematorium izdaje album, Speedclaw je izdao kazetu te će im izaći ploča i cd, Black Cultu je izašao drugi album, mislim da se i Kryn aktivirao nakon nekoliko godina... Ima bendova koji rade. Problem je što su u tim nekim bendovima jako stari članovi, odnosno to su ljudi sa scene koje znamo godinama i godinama. Od te neke jako mlade generacije nema puno glazbenika, a od srednje generacije tu su praktički samo Monoxi te nije nitko opstao ili ostao. Što se tiče same hrvatske scene, sve je više bendova koji idu prema van, koji rade nešto...nije to tako jako loše. Nažalost, klupska scena i infrastruktura nisu baš nešto. Još uvijek postoji nekakva stigma slušanja hrvatskog benda. Vani je to posve drugačije. Tamo je najčešće domaći bend najjači upravo doma dok kod nas to nije slučaj. Na sreću, i toga je sve manje i manje. Dakle, nije loše, ali bi moglo biti puno puno bolje. Scena bi trebala biti povezanija, a problem je i u postojanju metal programa u cijeloj Hrvatskoj. Osim Dark „O“ Metal Festa postoje Balkan Metal Meeting i Valhalla Festival te se sad, nakon skoro deset godina, reaktivirala i Oluja  i mislim da su to jedini festivali tog tipa koji se održavaju kod nas. Ima tu još puno prostora. Ide nabolje, ali sporo te kaskamo za europskim trendovima.

Ima li u hrvatskom metal svijetu ikakvog profita?

Može se nešto zaraditi, ali nekakve karijere, kako si ljudi to zamišljaju, je jako teško ostvariti, ne samo kod nas. Konkurencija je velika, puno je bendova općenito, a dosta je i bendova kojima su članovi jako bogati pa si sami plaćaju uspjeh. Nema nekih velikih zarada, ali ponavljam, puno je lakše uspjeti kada ti startna pozicija nije Hrvatska. Percepcija naše zemlje je ili turistička ili se misli da je tu još uvijek rat. Ne percipira se kao neka heavy metal zemlja iako imamo bendove koji sviraju vani, kao Cold Snap ili Infernal Tenebra. Sam pojam hrvatskog metala bi i Hrvatima bio smiješan, ali kad netko kaže švedski death ili norveški black ili njemački thrash svi znaju o čemu se radi.

U srpnju ste imali svoj premijerni nastup na Dark „O“ Metal Festu. Kakvi su dojmovi nakon nastupa i cjelokupnog festivala? Planirate li kakvu hrvatsku/europsku turneju?

Na Dark „O“ Metal Festu je bilo super. To je već jako etabliran i dobro posjećen festival. Na našem nastupu je isto bilo puno ljudi te sam ostao ugodno iznenađen jer smo taj dan bili jedini doom bend i vjerojatno jedini s clean vokalima. Samim time što nitko nije otišao s našeg nastupa znači da je bilo dovoljno zanimljivo čak i ljudima koji su došli gledati Melechesh, a to je kompletno drugačiji žanr. Cijelo je to iskustvo bilo fantastično. Realno gledano mi smo mlad bend te imamo doslovce tri koncerta iza sebe tako da je svaki bitan. Što se tiče europske turneje, za sada ne postoje nikakvi planovi. Album je izašao 25. kolovoza te postoje planovi za promocijom kao i planovi za potpisivanjem sa jednom booking agencijom. Naš label otvara booking agenciju u Njemačkoj pa ćemo ostati s njima. To kreće sljedeće godine. Treba tek vidjeti što će album napraviti, ali neke ponude postoje. Svirat ćemo kod nas i u Sloveniji, imamo ponude i sa Belgijom pa ćemo vidjeti.

Kakvi su budući planovi za Old Night? Imate li kakvih novih materijala ili naznaka za drugi album? Imaš li kakvih novosti vezanih uz neke nove projekte ili možda za Ashes You Leave?

Novi album se već radi odnosno vježba se s bendom. Trenutno radimo na dvije pjesme tj. radimo na smjeru u kojem će čitav album ići. Po sadašnjim planovima drugi bi album trebao izaći krajem 2018. Treba vidjeti kako će ići prodaja te treba raditi i razmisliti ako smo zadovoljni našim smjerom. Mislim da je raspored za Old Night dosta gust, sada smo objavili album, krajem 2017. ili početkom 2018. izlazi ploča i možda album u još jednom drugačijem izdanju, krajem 2018. bi trebao izaći drugi album i to u tri različita izdanja, 2019. treba ići promocija te bi se mogao raditi neki projekt, ali sa Old Nightom jer bi 2020. mogao već ići treći album. To je plan.

Dakle, nema mjesta za Ashese?

Možda i ima, nikad se ne zna. Nešto smo se čak i dogovarali za neka snimanja s Ashesima, ali to su sad samo dogovori. Radi se neka stvar i tako nešto, ali ništa kao album nije u planu.

Bitno da vrata nisu do kraja zatvorena.

Ne, to nikad.

Luka, hvala puno na razgovoru. Želimo ti svu sreću u daljnjem radu.

Hvala vama.