Nogomet i rock

Kolumne

Nogomet i rock

Naše iskrivljeno društvo nogomet i rock koncipira kao dva strogo odvojena pojma, zbog turbo-folka, zbog onoga u što se rock pretvorio, i onoga što nogomet postaje. Ispravimo nepravdu.

Objavljeno: 17.12.2015. 09:52

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Ljeto '98. Moja priča nije posebna u odnosu na druge. Na radiju se danima vrtio ironični 'Nogomet' od Pipsa, skupljale su se Paninijeve sličice. Našutavanje loptom na ulici prekida poziv roditelja da uđemo u kuću. Te nedjeljne večeri se u mojoj kući odvijala jedna od onih Tupperware prezentacija, što je iziskivalo apsolutnu tišinu, ali se u praksi pokazalo nemogućim. U dnevnom boravku je počinjao prijenos utakmice Hrvatska – Jamajka, naše prve tekme na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Nakon pogotka Prosinečkog za 2-1 i Šukerove potvrde pobjede nova generacija klinaca se doživotno navukla na nogomet. Osjećaj koji sam tada osjetio je ostao nepromijenjen svih ovih godina, ali ga osjetim samo kada reprezentacija igra na velikom natjecanju. Sličan high sam iskusio još samo na svom prvom koncertu Iron Maidena, punih deset godina kasnije.

Za mnoge neukusna kombinacija, svojevrsni faux pas, nogomet i rock glazba su se prometnuli u moje ponajveće opsesije. Međutim, zagrebemo li ispod površnih stereotipa ljudi koji ne znaju previše o nogometu ili glazbi, otkrivamo sjajnu zajedničku isprepletenu povijest. Nogomet i rock se međusobno ne isključuju, oni su iznimno kompatibilni.

Teško je povjerovati nakon svih legendarnih bančenja po narodnjačkim klubovima da postoje nogometaši koji slušaju rock. Sjećam se dokumentarca o legendarnoj Dinamovoj generaciji '82, u kojoj je većina nogometaša slušala rock'n'roll, posebice tadašnju snažnu domaću novovalnu scenu. Čudili su se popularnosti famoznih cajki među današnjim igračima. Ali činjenica je da rock, a ni nogomet nisu ono što su bili prije dva ili tri desetljeća. Produkcija je postala bolja, ogroman novac je u igri, ali istinski fanovi s pravom nostalgično gledaju na neka minula vremena. Naime, oboje su izgubili dio svoje esencije, nevinosti, ali i zdrave doze bezobrazluka.

Nogometna sezona je pri kraju, nacionalne lige završavaju jesensku polusezonu, održani su ždrijebovi Lige Prvaka i nadolazećeg Europskog prvenstva za sljedeću godinu. Ali u Engleskoj, kolijevci nogometa, situacija se zahuktava u maničnom ritmu tradicionalnog blagdanskog nogometa. Engleska kultura gledanja nogometa i obožavanja rocka je također kreirala tu simbiozu. Nogometaše su uzdizali do statusa rock zvijezda, a glazbenike poistovjećivali sa sobom dok su navijali za iste klubove.

Roger Waters tako navija za londonski Arsenal, Elvis Costello za Liverpool, a Robert Plant za Wolverhampton FC. Steve Harris, osnivač Iron Maidena je bio pred potpisivanjem profesionalnog ugovora za West Ham, ali se ipak odlučio za karijeru u glazbi. Rick Wakeman je čak postao član upravnog odbora u voljenom Brentfordu. Moguće je nabrajati unedogled, ali ne pričamo o nogometnim fanovima ako ne spomenemo braću

Gallagher braća

Gallagher iz Oasisa, upravo su njih Pipsi neumorno citirali svih ovih godina. Kad se Manchester City selio na novi stadion, postojale su glasine da će popularna braća kupiti stari stadion, legendarni Maine Road. Noel Gallagher, nekoć navijač s tribina koji se nije bojao upasti u nevolje, danas je redovit gost počasne lože, a društvo mu često pravi sugrađanin Johnny Marr.

Kad je Gary Neville, desni bek gradskog rivala Uniteda poslao Gallagheru gitaru na potpis sredinom devedesetih, na vrhuncu britpopa i karijere Oasisa, odgovor je bio legendaran. Gallagher je na poleđinu gitare napisao: „Dear Gary. How many caps have you got for England!! How many do you think you deserved?? I'll tell you. Fuckin' none!! Lots of love – Noel Gallagher M.C.F.C.“

Nedavno su mediji otkrili YouTube kanal Petra Cecha, vratara Arsenala i češke reprezentacije, na kojem se legendarni Pete pokazao kao solidan bubnjar u obradama Foo Fightersa, Nirvane i System of a Downa. Možda bi bilo najbolje zaboraviti izlet Slavena Bilića u rock vode s onim atrocitetom koji je serviran našoj maloj naciji 2008. za trajanja Europskog prvenstva. Svejedno, Bilić se pokazao kao prilično zanimljiv lik, kompetentan trener i jedan od rijetkih rockera u struci.

Slaven Bilić

Nogomet je danas vjerojatno najveća pozornica na svijetu, milijarde obožavatelja prate omiljena natjecanja i komercijalni potencijal je ogroman. Stoga ne čuti višemilijunski ugovor BT Sportsa i Primal Screama oko prodaje prava na pjesmu 'Come Together' u najavnim špicama nogometnih emisija. Kroz povijest, glazba je bila integralan dio Svjetskih nogometnih prvenstava. U nekim slučajevima, Svjetska prvenstva su omogućila izvođačima probijanje u mainstream. Kad je na SP 1978. plasirana bezvremenska pjesma 'We Will Rock You' engleske grupe Queen, njihova karijera je lansirana u stratosferu. Na SP '94 ista pjesma je odabrana za službenu pjesmu natjecanja, a svoj komercijalni vrhunac doseže na spomenutom prvenstvu u Francuskoj četiri godine kasnije.

Nogomet i rock dijele mnoge zajedničke nazivnike. Oboje dolaze iz naroda, ne srame se vlastitog identiteta i slave kombinaciju talenta i volje kao ideal. Za mnoge je nogomet više od sporta, baš kao što je za većinu rock više od same glazbe. Pitanje je stava, pozitivne drskosti i uživanja u onome što je uživanja vrijedno. Navijati za omiljenu momčad nije toliko različito od obožavanja pojedinog benda. Animozitet između Megadetha i Metallice je godinama bio žustriji nego u većini nogometnih derbija.

Možda je pogrešno uspoređivati sport i glazbu. Treba ih izjednačavati, jer su oboje trijumf ljudske radosti. Idoli plijene pozornost i maštu obožavatelja. Baš kao što ne postoje dvije iste pjesme, ne postoje dvije iste utakmice. Vjerojatno sam posljednja osoba koja bi trebala ukazivati na ideale, ali za mene nema sumnje. Ma koliko različiti bili, zajedno dokazuju jedinstvenost i kvalitetu čovjeka.

Mnogi bi u naslovu prije stavili „vs.“ između rocka i nogometa, ali čemu ih odvajati kada tako dobro idu zajedno? Španjolci su prije svake utakmice za motivaciju slušali 'Club Foot' od Kasabiana na putu do svjetske titule prije pet godina. Postoji nešto neopisivo potentno u glazbi, vrijednost koju nije moguće kvantificirati, ona nas u svojoj igri nota čini ispunjenima. Baš kao što nas lopta, sferičan predmet promjera 70 centimetara, sačinjen od 450 grama sintetike i zraka čini u svojoj igri neopisivo sretnima. Sljedeće godine se vraćamo na mjesto zločina. Francuska će biti domaćin Europskog prvenstva, nova generacija klinaca će se doživotno navući na nogomet. Sve će biti super, sve će biti za pet...