Film "Nepodnošljiva težina golemog talenta" je zapravo već odigrao svoje (kraće) prikazivanje u našim kinima, ali ovaj ljetni period je zapravo kao stvoren za gledanje ovog filma: zabavan, ćaknut, pitak, kreativan, a dobar. I još je sniman u Dubrovniku... što ćete više?
Pa eto, zapostavili smo ga početkom svibnja, pa mu se sada vraćamo jer ga vrijedi pogledati u ovo "holidaysko" vrijeme, doma uz čašu hladnog pića, sladoled ili što već, u ili bez dobrog društva (bolje "u").
Ovaj bi se film još mogao nazvati samo-sprdačinom. Kako god, prikazuje nam (i inače pomaknutog) slavnog glumca Nicolasa Cagea još u jednom novom svjetlu: čovjek ima definitivno dobar smisao za humor. I to selfi-humor.
Film su napisali redatelj Tom Gormican i Kevin Etten na bazi specifičnog (drugačijeg) odnosa koji fanovi imaju prema jednom slavnom glumcu. Jednom - mišljeno isključivo na Nicolasa Cagea. Onaj tko je njega volio /voli zna o čemu govorim. Neka vrsta posebnog emotivnog odnosa fanova i prema njegovim filmovima, naročito u vrijeme najveće slave to jest njegovih najboljih filmova, kojih je bilo podosta, kao i onih drugih. Nicolas Cage je prvenstveno glumac koji voli raditi, a tko radi taj i griješi.
Onaj jedan Oscar koji je osvojio za "Leaving Las Vegas" (1995.) je realno puno premalo za ovaj glumački kalibar, ako usporedite listu dobitnika i tko je sve zlatnog kipića i znao i dobivati.
Nepredvidiv, svojeglav, uvrnut, flashy, briljantan - to je Nicolas Cage u najboljim danima, a kako je "Nepodnošljiva težina golemog talenta" pokazala, i sada 20.-tak godina nakon zadnjeg velikog filmskog uspjeha (recimo "National Treasure: Book of Secrets", 2007.) - Nicolas Cage je i dalje veliki glumac koji s lakoćom nosi film ako ima imalo solidan scenarij. A ovaj ga bome ima.
Cage je naštancao more zaboravljivih filmova od 2007. ali dva se ističu. U prvom "Kick-Ass" gdje ima recimo glavnu sporednu ulogu je sjajan, a u drugom "Snowden" je prisutan iako to nije "njegov" film, ali je film sam po sebi odličan.
No onaj eksplozivan niz vanrednih (ne samo što su bili blockbsteri, to su zaista i bili sjajni, uglavnom akcijski, filmovi) naslova je iznimno dugčak i svakog od njih krasi ista karakteristika: možeš ih gledati bezbroj puta i opet će ti biti jednako sjajni: "Raising Arizona", "Moonstruck", "Wild at Heart", "Leaving Las Vegas", "The Rock", "Con Air", "Face/off", "Matchstick Man", "Captain Corelli's Mandolin", "Adaptation" (druga nominacija za Oscara), pa čak i "Snake Eyes" i "Gone in 60 seconds"... mogu nabrajati do prekosutra.
Upravo to, s bezbroj memeova, usporedbi, hintova i šala na račun neke od tih uloga centralna je tema ovog filma. Da bi vam ovaj film bio zaista sjajan, morate pogledati barem pola od navedenih starih Cageovih filmova, jer ćete se sto posto bolje zabaviti nego biste inače. I bit će vam utoliko bolji, ili ne, film. Zato na imdb.com film ima 7.1 ocjenu, na Metacriticu nešto lošije, a na Rotten Tomatoes baš adekvatnu - 87%.
Dakle, ako ne poznajete previše filmove Nicolasa Cagea - ovaj ljetni period godišnjih odmora je idealan da si pogledate neke od najjačih naslova, a nakon toga ovaj film. Garantiram vam ne samo da ćete pogledati niz genijalnih filmova, nego ćete se i super zabaviti. Pogotovo kada nakon svih njih pogledate ovaj "Nepodnošljiva težina golemog talenta".
Istina, naziv filma je naizgled totalno glup i neprivlačan (dok ne saznate o čemu se radi u filmu) - ali je clear cut direktan i kirurški točan. I zapravo baš po mjeri Nicolasa Cagea. I zapravo si i ne mogu zamisliti bolji.
Da bi stvar bila još bolja, Cageov glumački partner u ovom filmu sprdačine na vlastitu karijeru i svoj lik (film je do krajnjih granica ironizirao poštapalicu "sliku svoju ljubim") je jednako savršen Pedro Pascal The Mandalorian/ Oberyn Martell ("Igra prijestolja") /Javier Peña ("Narcos"). Najprije mi nikako nisu pasali skupa, prije nego li sam pogledala film. Oh, kako sam se samo prevarila. Dijametralno suprotnog karaktera i glumačkih rola i senzbiliteta, ovaj je dvojac prava bomba. Istinabog, Cage djeluje premoćno nad Pascalom, koji glumi smetenog i zbunjenog "teškog" fana, ali u tome i jest Pascalova odlika, pomalo blesavog lika je savršeno utjelovio. Ništa slično njegovim dosadašnjim rolama.
Ostali ansambl glumačke ekipe je isto odličan (Neil Patrick Harris, Tiffany Haddish...), ali nemjerljivo nebitan u usporedbi s ovima.
Da ipak nešto napišem i o samom sadržaju filma, iako vam mora do sada već biti jasno da je film priča o glumcu Nicolasu Cageu na samoironizirajući način: Cage glumi samog sebe, za potrebe filma nazvanog Nic Cage (koje li razlike!), pomalo ostarjelog glumca s karijerom u zalazu (dakle sve, ali sve kako je kod Cagea zaista) koji dobija ponudu od španjolskog bogatuna Javija Gutierreza koji je, kao veliki obožavatelj Cageova lika i djela, spreman platiti milijun dolara ako mu Cage dođe na rođendansku proslavu. Cage odlazi na proslavu ("ponuda koja se ne može odbiti"), ali Javi nije samo obožavatelj, već ima i konkretne planove za omiljenog glumca... a uz to Javi ima i "nepodobnog" rođaka. Smiješno se film zapetlja kada se priča razvije u neki miš-maš otmica-špijuniranje-akcija (to je ujedno i naslabiji dio filma, vrlo je "tanak" kada dolazi na neprirodan akcijski teren) - no ovo je showtime za Nicolasa Cagea koji je to fenomenalno iskoristio.
Gledati!