VeÄeras, 5. svibnja će DETOUR, jedan od naših NAJ-sve bendova održati veliki koncert u Zagrebu, u klubu Boogaloo, nakon punih pet godina pauze. Detour uskoro objavljuje i šesti studijski album „Master Blaster“ (istoimeni pjesme koju su izveli na ovogodišnjoj Dori), pa će bend prvi puta uživo predstaviti sve pjesme s novog albuma, ali i presjek svog opusa koji je uistinu upeÄatljiv: od grupe Yammat (iz kojeg je Detour potekao), preko svih faza Detoura, do danas.
Glavno autorsko i zaštitno lice benda, Nenad Borgudan, već je dugo na mojoj checklisti za razgovor, ali se jednostavno nije poklopilo. Da opet ne bude tako, Nenad i ja smo se „isporazgovarali“ preko e-maila po principu „bolje išta nego ništa“, no ispalo je daleko bolje nego što sam oÄekivala - svakako odliÄno štivo i najava koncerta i albuma.
Ovo „e-mejliranje“ mi je dalo do znanja da s Nenadom treba jednog lijepog dana sjesti licem u lice i zaroniti u više razliÄitih tema. Nenad Borgudan i Detour jednostavno imaju što za reći.
Detouru uskoro izlazi šesti studijski album, bend je osnovan 2006. što bi znaÄilo da ste objavljivali otprilike po jedan album na svake tri godine postojanja. To je za hrvatske prilike, odnosno tržište priliÄno dobar rezultat. Kako ste to uspjeli?
Volim skladati, radim to svakodnevno, proÄ‘u godine i skupi se pjesama. Bend je sve te godine aktivan i s obzirom da materijala ne nedostaje, logiÄno je da imamo neku normalnu dinamiku objavljivanja pjesama i albuma.
Album će se zvati, jednako kao i već vaš objavljeni singl, odnosno pjesma koju ste izveli na Dori "Master Blaster". Naziv je efektan i zanimljiv, zvuÄan, ali ima i više znaÄenja, iz pop kulture, stvarnoga života, naziva pjesme, do najbanalnijeg, svojevrsnog "ÄistaÄa"... što vama znaÄi "Master Blaster"?
Nisam se referirao niti na Wonderov Master Blaster (Stevie Wonder, op.a.), kao niti na lika iz „Mad Max 3“, u mom sluÄaju je to ovaj zadnji, najbanalniji, ÄistaÄ.
Većina pjesama koje će se nalaziti na albumu "Master Blaster" su već izdane, koliko ih je još neotkrivenih?
Na albumu će biti deset pjesama, upravo aktualni singl koji je izašao neki dan, „CSI:Lastovo“, je osmi singl, no s obzirom da je izašao zajedno s albumom i on je bio, jedna od tri do sad neobjavljene ili neotkrivene pjesme, a ostale dvije su „Imaš sebe“ i „Poslije slavlja“.
Kakvo je Tvoje mišljenje - ima li smisla objavljivati standardna studijska izdanja poput albuma kada su s njega de facto poznate sve pjesme? (I to ne mislim nužno na „Master Blaster“ nego kao generalno pitanje o izdavaštvu.)
Mislim da klasiÄan koncept albuma nije definiran iznenaÄ‘enjem zbog pjesama koje do sad nisi Äuo, pa to što su sve pjesme poznate ne vidim kao problem, ali svakako da je logika slušanja glazbe preko internetskih glazbenih servisa uništila to klasiÄno poimanje albuma. Pjesme se kupuju na komade, možeš poslušati album ali to je opcija, stvar odluke, dok je u fiziÄkom obliku, npr. vinil, logika albuma ostala ista, zato album izdajemo i u fiziÄkom obliku.
Zašto ZagrebaÄki festival lani, i ove godine Dora? Nije li to "prezabavnjaÄki" za Detour? Može li se to oznaÄiti kao svojevrsna stepenica niže za bend?
Možda je neoÄekivano od nas, ali kao autor i Äovjek davno sam prestao imati pojam cool-a - „što alternativniji to bolji“, tako da nastupanje na navedenim komercijalnim festivalima, naroÄito pod našim uvjetima tj. s mojim pjesmama i koje nisu namjenski pisane za dotiÄne festivale, ne doživljavam kao pad, dapaÄe, smatram ih velikim bendovskim i osobnim uspjehom i stepenicom više u našem radu.
"Nekad je bilo bolje" - što je nekad bilo bolje? :)
To je individualno, kao što je i pjesma nastala iz osobne perspektive.
Ta je pjesma tipiÄan vrhunski pop-zabavni predstavnik glazbene scene koja je nekad (u staroj državi i kasnije devedesetima) žarila i palila - da li su ona i neke posljednje vaše pjesme vraćanje na "staru dobru glazbu" ?
Zapravo i nije vraÄanje jer ja oduvijek radim stilski vrlo razliÄite pjesme i u njihovu srž, emociju, melodiju, uvijek je ugraÄ‘ena ta „stara“, šlager ili evergreen glazba, iako ona, u našem sluÄaju, zna koketirati s trendovima, pa ta Äinjenica nije uvijek tako oÄita.
U kojem vremenu su nastajale pjesme s „Master Blaster“ albuma? Neke se Äine baš glazbeno dosta razliÄitima, kao neki red u neredu, zašto je tome tako?
Radim što mi padne na pamet, što me inspirira. Kada komponiram ne razmišljam o generalnom konceptu, tj. kako skup pjesama izgleda zajedno. To je uglavnom moj glazbeni dnevnik odreÄ‘enog životnog razdoblja, pa vjerujem da i iz tog razlog taj nered ima svoj red tj. zajedniÄku nit koja ga Äini albumom, a ne zbirkom singlova.
Od benda Yammat, od kojeg je i potekao Detour, naovamo ste dosta mijenjali glazbeni izriÄaj naroÄito kada se usporede te prve godine s ovim posljednjima. Da li je to neka glazbena evolucija Detoura ili ste osluškivali tržište i publici davali što je htjela Äuti?
Oduvijek pišem pjesme za koje se nadam da će se svidjeti i publici i to je, za posao u kojem se živi od publike, logiÄno. Naravno da se sve dogaÄ‘a unutar granica mog glazbenog ukusa i kriterija, ukratko, bez podilaženja. Od pjesama koje sam pisao u Yammatu ili na prvom albumu Detoura prošlo je dvadesetak godina, normalno je da se Äovjek, autor, mijenja. Rekao bih da se radi o oÄekivanoj glazbenoj evoluciji.
Što je bilo presudno prilikom svake nazovimo, promjene glazbenog smjera? "Nekad je bilo bolje", "Slavlje"…. To je podaleko od onog electro popa s kojim ste bili poznati, a opet „Master Blaster“ na Dori je opet nešto ultra moderno.
Uvijek je presudna pjesma, ideja koja se pojavi u odreÄ‘enom trenutku. Ako se pojavi nešto što me ozbiljno zainteresira, ne želim izgubiti tu nit i krećem raditi na pjesmi bez obzira kako stilski bila obojana. A i kao što sam ranije spomenuo, prolaze godine, Äovjek se mijenja, mijenjaju se i njegove pjesme. Iako Äesto Äujem da koliko nam god stilski bile razliÄite pjesme ili vokali, uvijek je jasno da se radi o Detouru, što je sjajno jer je kljuÄno za identitet benda.
Postava je priliÄno promijenjena od kada se bend formirao, uglavnom ste mijenjali pjevaÄice: Maja Posavec, Gina Damjanović, Ines TriÄković… zašto se to tako Äesto dogaÄ‘alo? Jesi li težak za suradnju, ili možda deÄki koji su takoÄ‘er stalni u postavi?
Bend uvijek poÄiva na nekoj autorskoj ideji, bila ona zajedniÄka, dijela Älanova ili pojedinca, i na tome gradi imidži i prepoznatljivost. Detour je od poÄetka postavljen na mom autorstvu i logiÄno je da će netko tko želi ostvariti svoje autorske ambicije i sebe to potražiti izvan Detoura. Tako da nitko od nas prozvanih nije posebno težak tip, naravno da bend kao i svaka zajednica ima svoju dinamiku odnosa, ali pjevaÄice su uvijek odlazile u miru, bez svaÄ‘a, odlazile su zbog svojih projekata, zbog samoostvarenja, želje da same odluÄuju o svojoj glazbenoj sudbini, što mi je razumljivo i normalno, koliko god to bilo neželjeno i nepraktiÄno za bend.
Sada imate dvije pjevaÄice, Lauru i Ivanu - kako je došlo do te promjene u dvije pjevaÄice i zašto? Malo ih predstavi, molim.
Došlo je upravo zbog spomenutih okolnosti oko glavnih vokala, pa smo zakljuÄili da nema smisla band promovirati kroz njih, s obzirom da je to dokazano promjenjiva kategorija, iz tog razloga vokalistice postaju dio benda, manje medijski vidljive, pa ako se i dogodi da neka poželi otići, neće doći do promijene u javnoj percepciji benda, što je za bend presudno, ta konstanta u imidžu. Uz to, dva vokala su nam dala veću glazbenu širinu i uzbudljiviju energiju.
Laura i Ivana su dvije sjajne i zabavne osobe, profesionalne, posvećene, sve ono što bend i publika mogu poželjeti.
Koliko je teško "stalno" poÄinjati od te neke nule, iako se teško može nazvati nulto stanje kada se promijeni pjevaÄica, ali ipak.
To je situacija koja je Äesto „band destroyer“ (uništavaÄ benda, op.a.) i naravno da nije lako, ako preživiš, krećeš s nižeg nivoa od onog na kojem si bio i zato smo, da bi to prevenirali pribjegli konceptu iz prethodnog odgovora.
Bez daljnjeg, „Detour bend i Borgudan“ je autorski jak tandem, malo je autora koji znaju napisati tako dobru pop pjesmu, a da ne skreće u zabavnjak tržište, a opet je iznimno komercijalna. Odakle inspiracije?
HvaIa na komplimentu 😊 Inspiraciju pronalazim stvarno u svemu, u velikim i malim dogaÄ‘ajima, iskustvima, knjigama, filmovima… iako, inspiracija zahtjeva budnost kroz rad, kako bi bio spreman kada se pojavi.
Ja kao autor jako gledam na tekstove, meni su primjerice Springsteen, Cave ili Cohen bogovi. A svaki vaš tekst je zaokružena priÄa, iako nije baš storytelling, ali ti tekstovi su tako dobro napisani, teÄni, i važni ili barem jaki. ÄŒini se kao da ih pišeš lako?
Hvala, lijepo je to Äuti 😊. Nikako ih ne pišem lako, vrlo sam kritiÄan prema tekstovima, kako tuÄ‘im, tako, naravno i svojim, skupio sam nešto prakse kroz godine pa ide nešto lakše, ali uvijek je to borba koju vodim do samoga kraja tj. masteringa pjesme.
Jedna kratka. Talent ili rad? Može li se bez jednog od?
Ne ide jedno bez drugog.
Jednom si izjavio da si pokušao biti samo glazbenik, ali da ti je to previše glazbe u životu. Može li to biti moguće?
Moguće je, Äesto mi je potrebna tišina, a i bavljenje neÄim nevezanim uz glazbu daje mi potreban kritiÄki odmak od mog glazbenog djelovanja, što mi je potrebno i korisno.
Što si još ako nisi samo glazbenik?
Od profesionalnih identiteta sam po obrazovanju arhitekt, Äime sam se i dugo godina bavio, a trenutno radim na televiziji kao scenograf.
Uvijek svi priÄamo tko nam je bio kick-off inspiracija, idol, uzor za bavljenjem glazbom (bilo aktivno bilo pasivno) - tko je tebi bio onaj tko te je pokrenuo na ozbiljno bavljenje glazbom?
Dok sam bio klinac, u osamdesetima, to su bili Duran Duran, kasnije se to s idolima mijenjalo i još uvijek se mijenja. A direktno zaslužan za moje profesionalno bavljenje glazbom je pokojni Alen Balen (R.I.P. Alene! op.a.) koji me kroz kroz grupu Yammat afirmirao, ohrabrio i potaknuo na to.
Kada bi trebao opisati Detour glazbu u tri-Äetiri rijeÄi što bi rekao?
Glazba za fine ljude 😊
Kada bih ja opisivala Detour, rekla bih teÄno, melodiÄno, fino, snažno. Kako to komentiraš?
Hvala, sretan sam što Detour tako doživljavaš, jer sve su to karakteristike koje pokušavam dobiti u pjesmama.
Uvijek sam htjela pitati pa i hoću: koji je štos s tim tvojim pokrivalima, osebujnim kapama? I kada je oÄito jako vruće ti si i dalje uporan :)
To je moja scenska pojava još iz razdoblja Yammata, krenulo je kao bad hair day (dan s lošom frizurom, op.a.), a s vremenom mi je kapa postala zaštitni znak i mislim da je scenski uvijek zanimljivija od loše frizure pa ju i dalje nosim… tko zna, možda se i to promijeni.
Hiperaktualna tema. Eurosong. Što misliš o ovom sadašnjem Eurosongu, a što o onome (ako si ga pratio) u osamdesetima, devedesetima? Nastupili ste na Dori ove godine, dakle pretpostavka je da želite na Eurosong. Kako vidiš Detour u svijetu Eurosonga i što misliš da bi Detour postigao - odnosno što bi ti želo da Detour postigne tamo ako jednom ode?
Današnji Eurosong zahvaća puno više glazbenih stilova, jednostavno zato što ih i ima više, ali unatoÄ tome imam dojam da je otvoreniji prema drugaÄijoj muzici od srednjestrujaškog popa koji je dominirao u osamdesetima i devedesetima. Naše pojavljivanje na Dori bilo je motivirano upravo tim trendom, tj. koliko god otrcano zvuÄi, nismo išli po pobjedu već po nova iskustva i veću „vidljivost“, uz odliÄan plasman sve od toga smo i dobili… nismo razmišljali što ako pobijedimo.
Što mislite, može li Let 3 pobijediti?
Ako sam dobro upućen, prema prognozama i kladionicama je to nemoguće i Äuda se ne dogaÄ‘aju Äesto, ali su uvijek moguća. Svakako im želim dobar provod i puno sreće.
Još aktualnija tema. Niste puno nastupali u prethodne dvije godine - koliko je to bilo teško podnijeti?
Bilo je vrlo neobiÄno, kao i sve u tom razdoblju, ali živjeli smo u nadi da će brzo proći, Äekali smo poÄetak ljeta, pa jesen, pa Božić, pa proljeće, pa opet ispoÄetka… i u tom Äekanju su prošle skoro dvije godine. Tako da Äovjek uvijek naÄ‘e naÄina da drži glavu iznad vode i da se tješi, ali objektivno je bilo teško, naroÄito muziÄarima koji se bave iskljuÄivo izvedbom, meni osobno je bilo lakše jer moji prihodi ne dolaze iskljuÄivo od koncerata.
Dan D je 5. svibnja – nastupate u zagrebaÄkom Boogaloou. Na neki naÄin kultni (rockerski) klub nove države. No, je li to prava lokacija za vas? Da li uopće postoji tako nešto kao prava lokacija za pravog izvoÄ‘aÄa (jer tko zna- zna)?
Mi smo klasiÄni garažni bend koji može svirati stilski najraznovrsnije prostore, tj. ima u nama u nama dovoljno rock&rolla za Boogaloo.
Što ćemo publici poruÄiti za koncert?
Cijenjena publiko, 5.5. u klubu Boogaloo organiziramo cjeloveÄernju glazbenu priredbu na kojoj ćemo izvesti pjesme s našeg netom izdanog albuma „Master Blaster“, kao i odabrana djela iz našeg opusa od razdoblja Yammata preko svih faza Detoura, pa vas pozivam da nam se pridružite u proslavi, uz vas bi to mogla biti sjajna veÄer.
Žališ li za Äime?
Ni za Äim bitnim.
Hvala Nenade i Detour na razgovoru!
Osim Nenada Borgudana trenutni sastav Detoura je: Ivana Giova Radan i Laura John (vokali), Edi Grubišić Cipal (bubanj), Vibor ÄŒeriÄ (klavijatura), Marino Vinja (bas gitara).
A vi cijenjena publiko, prihvatite Nenadov poziv za odlazak na koncert (ta petak je!) – bend se posebno pobrinuo da bude raskošan zvuk s Boogaloo pozornice.
Gosti na koncertu su naime: brass sekcija, Andrej Kajuš, truba i Ozren Žnidarić, saksofon, koji su zapravo i pridruženi Älanovi Detoura. Zatim će biti i perkusionist Ante Prgin Surka, gitarist Luka GeÄek iz Mayalesa i Žarko Hajdarhodžić na flauti.