Radi se o manje poznatom bendu Nahum koji je proÅ¡li mjesec izdao svoj drugi album ''And The Chaos Has Begun'' Äiji je naziv savrÅ¡eno pogoÄ‘en za žanr koji ovaj petorka svira, a to je naravno zarazna simbioza deatha i thrasha, upakirana u kristalno Äisto produkciju i savrÅ¡eno balansiran zvuk izmeÄ‘u ta sva agresivna potpravca. Osnovani prije malo viÅ¡e od deset godina, do danas su izdali jedan demo ''Unhuman'' i to davne 2005. godine, a prava kvaliteta je izaÅ¡la na vidjelo tek nekoliko godina poslije, 2012. kada izdaju svoj debitanski uradak ''The Gates Are Open'' koji je oznaÄio prekretnicu u zvuku, i stavio naroÄito veliki naglasak na kvalitetu. PoÄevÅ¡i od tada Nahum su stekli veliku popularnost na domaćem terenu, Å¡to je popraćeno brojnim koncertnim nastupima, recenzijama albuma na domaćim i stranim medijima, da bi na koncu skoro cijela njegova tiraža bila gotovo rasprodana. Nekoliko promjena u postavi i tipiÄnih ''djeÄjih'' bolesti, koje svaki neafirmirani bend mora kad tad proći, ostavili su rupu od tri godine da bi novi album ugledao svijetlo dana krajem ove godine i predstavio svoj agresivni, a ujedno i veoma pristupaÄan zvuk.
Konceptualno izdanje koje propagira sumrak modernog naÄin života i civilizacije oduvijek je bila glavna nit vodilja i inspiracija sliÄnim bendovima, stoga niti ovdje se nećemo udaljavati od te priÄe. Sa veoma direktnim i kratkim, a ujedno i veoma brzim i melodiÄnim pjesmama, Nahum su bez previÅ¡e okoliÅ¡anja željeli predstaviti Å¡iroj publici kako treba zvuÄati iskreni thrash metal zvuk sa death metal prizvukom. Vrlo vjerojatno kvaliteta Nahuma leži u Äinjenici da u stadiju u kojem jesu na pate od tuÄ‘ih ideja i većinu stvari žele raditi sami. Kada sagledamo stvari iz te percepcije dobijemo jedan iskreni album Äije ideje su nastale samo marljivim radom njegovih Älanova.
Å to se samih pjesama tiÄe, one su relativno kratke, prosjeÄnog trajanja oko tri minute, Å¡to je i viÅ¡e nego dovoljno da se pohvataju sve finese, a izmeÄ‘u ostalog svaka ima glavu i rep, i iako imaju stereotipnu konstrukciju sve skupa jako dobro drži vodu. Gitarski ritmovi su fino uglaÄ‘eni, a brzi i žestoki riffovi dominiraju svakom pjesmom zajedno sa neizbježnim solo dionicama koje nažalost zvuÄe dosta jeftino, kao da su naljepljene unutar pjesama i svojom jaÄinom ne dominiraju u glazbi, već se sramežljivo nameću svojim zvukom i ne baÅ¡ nekakvim ekstra akrobacijskim umijećem soliranja. To je, recimo to tako, najveća mana ovog izdanja, no sumjnjam da će to nekog baÅ¡ sprijeÄavati da uživa u cijelokupnom izdanju. Sve ostale stvari na albumu su veoma fino pogoÄ‘ene, gitare se lijepo Äuju, bubnjevi su dosta raznovrsni, ne baÅ¡ razorni, ali zato fino ''peglaju'', dok su vokali u vidu growla Äisto solidni. Pomalo generiÄki zvuk death/thrasha raÄ‘en za odabranu i provjerenu publiku odveli su Nahum izvan granica ÄŒeÅ¡ke i ne bi bilo Äudno vidjeti ih na nadolazećeim festivalima u blizini kao jedni od bendova tzv. second stage-a.
Direktni i brzi death/thrash metal nagnati će svakog ljubitelja na naumorno headbanganje, mosh pitanje i ostale uživancije na koncertima, gdje ovakva kombinacija žanra dobiva novu dimenziju i bolji sveukupni dojam. Nahum definitvno malo izviru iz mase, a ovaj album će im nastojati pomoći da se domognu Å¡ire publike, naprave malu europsku turneju kao pregrupa većem imenu ili u vidu samostalnog paketa sliÄnih bendova željnih dobre svirke.
