.jpg)
.jpg)
"Mračna kći" je prilično nespretan i netočan prijevod ovog filma (trebalo je biti "Izgubljena kći") i zaista ne vidim da odgovara sadržaju filma, osim da zvuči nekako primamljivije, mada i to - kako za koga.
Film je vrlo dobar režiserski uradak odlične glumice Maggie Gyllenhaal (koja se inače ne pojavljuje u filmu), a film je adaptacija istoimene knjige poznate spisateljice Elene Ferrante. Navodno je (nisam čitala knjigu) adaptacija iznimno vjerna originalu i uspješno prenesena na veliko platno. Kako ne mogu povući paralelu s knjigom mogu samo komentirati film: zapravo je ocjena negdje između 7.5-8, a onih pola boda sam smanjila samo zato što mi nekako nije posve legla fabula iako je to uistinu posve subjektivan dojam.
Srednjovječna sveučilišna profesorica i prevoditeljica talijanskog jezika Leda Caruso (Olivia Colman/Jessie Buckley) odlazi na godišnji odmor u Grčku u malo mjesto, gdje se usprkos određenom broju gostiju osjeća samo i usamljeno.
Na plaži počinje primjećivati mladu majku Ninu (solidna Dakota Johnson) i njenu malu kćer Elenu te njihove dan-po-dan situacije, zainteresira se i počne ih pomnije promatrati, no taj susret totalno uzburka njena sjećanja na dane kada je i sama bila mlada majka dviju djevojčica u (nesretnom?) braku. Kao i Nina koja se očito teško nosi s majčinstvom, tako je i Leda iznijela svoje majčinstvo na specifičan način, a što je i dan-danas "ždere" stvarajući joj psihološki nemir.
"Mračna kći" nije nikakav opuštajući ljetni film, niti je priča odnosno roman knjiga za plažu. Ovdje je riječ o psihološkoj drami bez mnogo dijaloga, koji se bazira prvenstveno na fenomenalnoj facijalnog ekspresiji, te govoru tijela glavne glumice Olivije Colman koja glumi srednjovječnu Ledu, boreći se sa svojim mislima i teretom prošlosti.
Maggie Gyllenhaal i kamera snimateljice Helene Louvart napravile su sjajan posao. Intimno prenošenje tih Ledinih osjećaja, promišljanja i monologa na platno je nevjerojatno uspješno. Kamera je počesto skroz uz Ledu, ali je istovremeno distancira, pa je efekt praćenja njenog toka svijesti na gledatelja izniman.
Uz priču Lede iz sadašnjosti, Nine i Elene i drugih likova "s plaže", istovremeno kao paralelna i jednakovrijedna priča jest "flashback priča" o mladoj Ledi majci koja se "bori" s odgojom dviju djevojčica uz supruga (odličan Jack Farthing) koji je tu ali nije tu i koji ne raspoznaje s koliko se muke Leda bavi njihovom djecom, što dovodi do prilično mračne epizode u Ledinom životu, koja na nju stvara dugogodišnji psihološki pritisak. A Leda radi toga s vremenom kako je više upoznajemo i mi i ljudi na otoku počinje djelovati sve smetenije, smušenije i "zbrkanije".
Mladu Ledu jednako fenomenalno, suzdržljivo, ali emotivno upečatljivo glumi Jessie Buckley - obje glumice su za svoje uloge zaradile nominaciju za Oscara. Taj odvojeni dio priče koji predstavlja Ledinu prošlost toliko je dobro urađen kao paralelna priča, pa to zapravo i nisu nikakvi flashbackovi iako isprva tako djeluje.
Komplicirana tematika, zahtjevna priča i još teža izvedba, no u konačnici je "Mračna kći" vrlo uspješan filmski uradak svakako za preporuku gledateljima koji od filma traže nešto više, a ipak nije preteška tema iako prijevod naslova sugerira drugačije.
.jpg)
