Rijetko pišem o serijama koje se pojavljuju kao gljive poslije kiše na ne znam već koliko platformi u svijetu, no kao filmski novinar i kritičar apsolutno sam svjestan da postaju iz godine u godinu sve bolje i bolje i da konkuriraju na više razina formi filma svih metraža.
Toliko za uvod u fantastični svijet TV serija.
No, po čemu su te serije toliko upečatljive danas?
Prije svega, budžeti im po epizodi, koja je istini za volju, ponekad identične metraže srednjemetražnog filma (... hoću reći ide preko jednog sata), premašuju debelo neke standarde koji su uvriježeni u TV produkciji i ulaze u dobre, fine budžete filmske A produkcije.
Sad kada sam ubacio "slona u staklanu" svakako treba u ovom raščlanjivanju spomenuti i filmske zvijezde koje se nerijetko pojavljuju kako u glavnim ulogama, tako i u cameo ulogama i to im ne predstavlja nikakv veliki problem. Daklem, kruna s glave im ne pada zbog tog angažmana.
Naravno, serije nerijetko imaju fenomenalne eksterijere koji su osim filmski zahtjevni isto tako i „financijski teški“ kada treba platiti neku lokaciju. Ergo, ne snimaju se više serije u TV-studijima kako je to bilo uvriježeno.
I da, skoro sam zaboravio reći da su današnje serije i u glazbenom smislu iznimno dobre, te nadmašuju poneke osrednje orkestracije i glazbu na filmu općenito.
Ako ste sve uspjeli dosad pročitati, vjerojatno mislite da je ovo lekcija - no zapravo sam opisao sve kvalitete ove fenomenalne TV serije koju je za ovu godinu izbacila TV kuća Amazon Prime. Krenut ću s ovim tekstom od tzv. repa jer je glazba na filmu uvijek „na repu“, ali ako je odlično složena i sinkrona s filmskim scenama onda pojačava doživljaj, kao i u ovoj odličnoj Amazonovoj seriji.
Glazbu potpisuje John Fleming... zvuči kao sin Iana Fleminga ... no zeka-peka ovo nije njegov sin već američki skladatelj koji zapravo ima jako zanimljiv CV. Naime, ako vam kažem da je komponirao glazbu za uber gledanu TV seriju koju su mnogi progutali u hipu - „The last of us“ i da je komponirao glazbu za „Blue planet II“, pa za film „Unforgiveable“ i na kraju glazbu za fenomenalnu „Dinu“ ... mislim da su to odlične reference. Svakako obratite pažnju i na taj detalj prilikom gledanja i sigurno ćete se navući na odlične orkestracije koje poput naljepnice naliježu na scenu koju pratite.
Nisam dugo gledao nešto što bi me u tom špijunskom spektru filmova i serija toliko zaintrigiralo i dovelo da odgledam seriju u jednom komadu kao što je učinila ova serija, "Mr. & Mrs. Smith". Znam, odmah pomislite na Angelinu Jolie i Brada Pitta u istoimenom filmu koji je ipak potpuno drugačiji od ove TV serije.
No, osim odlične glazbe serija je odično složena i bila bi fenomenalan film. Serija „Mr. & Mrs. Smith“ me na momente podsjeća na detalje iz filma „The Profesional“, zatim podosta elemenata me podsjeća na filmove o zgodama „Jasona Bournea“, ali ipak na kraju krajeva ipak tu imate gospođu i gospodina Smitha koji pišu svoju priču. Ta priča je odlično uvezena u 8 epizoda koje vas hektično vode jednom kraju najavljujući naravno novu sezonu ... da se ne lažemo.
Osbono mi je jako fora (pošto mi je draga Star Wars franšiza) da su oba glavna glumca - Maya Erskine i Donald Glover glumili u Star Wars filmovima. Donald Glover je bio Lando u filmu o Hanu Solo, a Maya je imala malu slatku epizodnu ulogu Sully u filmu „Obi van Kenobi“.
Osim toga, odjeća i brija glavnih glumaca Johna i Jane na modu i odjeću je jako primjetno u seriji, tako da možemo govoriti o visokoj estetiziranosti serije. Nisam ja sada neki modni mačak, već prosječni muškarac s okom za filmske detalje kojem nije mogao proći nezamjećeno upravo taj detalj serije jer zapravo bode u oči, a to je moda dvoje protagonista. Madeleine Weeks je zaslužna za kostimografiju, te ako imalo volite modu, zasigurno ćete se zaljubiti u odjevne predmete koje nose poput manekena kroz sve epizode Erskinova i Glover.
Serija rastura što se tiče kritika i na web stranici Rotten Tomatoes gdje trenutno ima visokih 89%. Serija je dakle koncipirana kao špijunski triler i nije nimalo bezazlena. Pod bezazleno mislim prije svega da ne odskače žanrovski od takvih filmova i serija te prikazuje brutalne scene ubijanja, ali opet na neki način i visokoestetizirane, kao što je i njihova fancy odjeća, pa i stan u kojem žive u New Yorku.
Posebno mi se svidilo što se radnja odvija u stvarnom gradu, ovog je puta odabran New York i to s razlogom, a ne neko izmišljeno mjesto. Naglašavam New York jer je fenomenalno filmično hektičan i životan i predstavlja savršen blend-in cover za špijune i ubojice kakvi su John i Jane.
Zgodno je spomenuti kako cameo uloge u ovoj seriji odrađuju bez pogovora puno veće zvijezde od dvojca koji su glavni protagonisti serijala, kao što je recimo Alexander Skarsgård. Pojavljuje se tu i čuveni John Turturro (u filmu „The Big Lebowski“ glumi Jesus Quintanu ili u „Transformersima“ Seymour Simmons), pa Sarah Paulson („12 godina ropstva“, „Glass“) pa Ron Perlman („Hellboy“, „Transformers“ – kao glas Optimus Primala) itd... Dakle, imamo i zanimljive epizodne uloge već etabliranih filmskih glumaca.
Postoje određene različitosti ali i sličnosti kada kompariramo film i seriju „Mr. & Mrs. Smith“. Naime, dok na filmu do 30 minute John i Jane ne znaju što onaj drugi zapravo radi u životu i sve je to nekako pometeno pod tepih pod premisom „svi mi imamo svoje tajne“, u seriji se događa ono što bi odmah očekivali od ovakve filmske ideje. Naime, u seriju John i Jane od upoznavanja odmah surađuju u ubojstvima. Mislim da vam se to nameće nakon odgledanog filma iz 2005. godine s mlađahnim verzijama Brada Pitta i Angeline Jolie. Filmska varijnata je „dječja“, razblažena varijanta onog što vas očekuje u seriji.
Ako pričamo o kemiji dvojca na filmu u usporedbi s kemijom dvojca u seriji, meni osobno je veća i gluma uvjerljivija kod Erskine i Glovera. Ponekad mi Angelina i Brad budu poput botoxirani lutaka koji malo daju u tim scenama (ili su tu kao glumci podkapacitirani) da prenesu emociju na ekran. Maya i Donald su bolji u emocionalnom izričaju. Istinabog imaju i podosta vremena da to razviju kroz 8 epizoda, ali svakako meni su za koplje uvjerljiviji. Uostalom ako bi krenuli po forumima i raznoraznim portalima proučavati na što se refereiraju gledaoci onda je to kako spada razrađen (za ovakvu formu ipak jednog špijunskog trilera) emotivni odnos između Johna i Jane. Onda s pravom možemo povući pravu paralelu s čuvenim filmom „Rat Roseovih“ s slavnima Michaelom Douglasom i Kathleen Turner.
Sve u svemu, kada u potpunosti sagledamo sve pro i kontra što se tiče ove nove Amazonove serije od mene ćete dobiti samo preporuke. Svakako očekujemo još jednu sezonu koja bi poundila objašnjenja na neka neodgovorena pitanja. Na primjer, tko stoji iza pseudonima koji se javlja našim junacima pod imenom Hihi.
Svakako uživajte kada se domognete ove serije, uz tople preporuke.