.jpg)
Beogradski Mortal Kombat česti su gosti na našim prostorima. Prije svega dva mjeseca odradili su vrhunsku svirku u Močvari gdje je svoj život dala željezna ograda. Nakon te razvaljotke teško mi je uopće bilo pojmiti kako postoji još luđi i nabrijaniji nastup od toga, međutim mom odlasku u Beograd prethodila je izjava kako će deseti Antievrovizijski koncert biti upravo to. Na jednom mjestu slaviti će se deset godina benda, deseta Antievrovizija kao i promocija vrhunskog albuma „Decenija“. Nije mi preostalo ništa drugo nego spakirati stvari i zaputiti se u Beograd.
Horda ljudi ispred Hale Sportova obečavala je rasprodani koncert što je ogroman uspjeh za ovako žestoki bend koji u Hrvatskoj još uvijek puni manje klubove. Pored posebno uređene pozornice našla su se dva video ekrana i sve je upućivalo na poseban koncertni spektakl. A onda su se svjetla ugasila i usljedilo je dvosatno prašenje, deranje, skakanje i znojenje.
Ne znam postoji li bolji koncertni 'opener' od pjesme „Mortal Kombat“. U tri minute rečeno je sve što možemo očekivati od njihovog nastupa, a kada se na to doda nabrijana publika i mnoštvo pirotehnike dobiješ najluđi početak rođendanske proslave u povijesti. Ne moram ni spominjati da je, kako sama pjesma napominje, na prvom taktu nastao opći kaos, masovna šutka, crowdsurfanje i gromoglasne ovacije. Dok je većina nas pokušavala shvatiti kakva to čudna energija kruži zrakom, bend nastavlja dalje uz megahit „Devedesete“. U tom trenutku ne znam dal bi rađe ušao u šutku i pobacao sve ispred sebe ili pjevao tako da mi se grlo razdere pa sam probao oboje istovremeno. I nisam bio jedini u tome. Prvih pola sata prošlo je u jednom dahu bez ikakvog trenutka za odmor jer su se nizale samo brze, žestoke i energične pjesme koje uživo, pred ovakvom publikom poprimaju neku novu, divljačku dimenziju. Par udaha svježeg zraka uhvatio sam prije najstarije stvari „Nemoj Biti Emo“. Kriki je cijelu dvoranu zamolio za pomoć, a mi smo mu vratili u a cappella verziji pjesme od čega su mi prošli trnci po cijelom tijelu.
Energijom nabijene pjesme i nabrijana publika nebi ostavile tako jak dojam da bend nije bio toliko dobro raspoložen. U trenutku se nije znalo tko se više zabavlja, znoji i daje, dečki na pozornici ili mi u publici. Temperatura se brzo popela na onu iz saune, ali to nikoga nije diralo jer je i to dio, kako pjesma kaže, „Rokenrola“. Par dana uoči koncerta objavljen je video spot za pjesmu „Balkan Info“ u kojemu se pojavljuje Teša Tešanović (inače voditelj emisije Balkan Info). Nisam upućen u srpsku televiziju, ali reakcija koju je izazvao Teša kada se pojavio na pozornici bila je neprocijenjiva. Tih posebnih trenutaka bilo je uistinu u izobilju. Dvojicu gitarista smo na našim rukama proveli po cijeloj dvorani, a istu stvar ponovio je i pjevač Kriki par pjesama kasnije. Svoje pjevačke sposobnosti i ljubav prema gradu, publika je pokazala na „Moj Grad“ koju s razlogom ne sviraju u Hrvatskoj, ali ovdje, u Beogradu sjeda kao pivo nakon koncerta.
Jedan od razloga zašto Mortal Kombat uspjeva, osvaja fanove i ostvaruje toliko dobru i snažnu atmosferu su relevantni tekstovi pjesama. Tekstovi koje jednako razumiji Srbi, Hrvati, Slovenci ili Bosanci. To se itekako osjetilo na stvarima „Od Junaka Do Prosjaka“, „Seljačkoj Buni“ i jednom od definitivnih vrhunaca koncerta, na pjesmi „Slobodan“. Nije bilo duše u dvorani koja tekstove tih pjesama nije pjevala iz srca dok se ostvarene atmosfere ne bi posramio ni Iron Maiden.
Mortal Kombat nakratko odlazi s pozornice samo da bi dvoranom puklo glasno „svirajte pičke“. I pičke su svirale. Novu dozu znojenja i deranja glasnica pružila je pankerska „Ulica“, a obrada „Ragnarok“ skoro pa je izazvala spomenuti smak svijeta. Kraj dvosatnog koncerta obilježila je neizostavna „Posto' sam Metalac“ uz obilje pirotehnike i publiku koja je nadglasala bend. Moja glasnice bile su na samom kraju, znoj mi se cijedio niz leđa, srce lupalo nekim ludim ritmom, a na licu neizbrisiv, umoran osmjeh. Ali opet, kao da je nešto nedostajalo, nije to bio kraj kakvog sam očekivao, fali neka pjesma. Prije nego što sam stigao prebrojati stvari koje su svirali i naći što mi to nedostaje, i dalje dobro raspoloženi i nabrijani dečki vraćaju se na drugi bis na kojemu je usljedila brža, nabrijanija verzija pjesme „Mala“ zagrebačkih Brkova. Kao završni udarac, šlag na torti ili još bolje kao posljednja rakija večeri sjela je „Teški Metal“. Pjesma bez koje slavlje nije moglo proći i na kojoj se isplatilo ostaviti zadnje atome snage.
Dva i pol dana nakon koncerta još osjećam posljedice brutalne svirke i lude atmosfere. Gledajući unazad na događaje te lude večeri nije mi u potpunosti jasno kakva je to energija gonila bend i publiku. Srećom, Kombati su rekli kako se cijeli nastup snimao pa ćemo imati priliku cijeli kaos proživjeti još jednom. Mortal Kombat su pokazali kako teški metal na ovim prostorima nije rezerviran samo za male klubove, teški metal zaslužuje veće dvorane i publiku koja ruši zidove i savija ograde. Antievrovizija nije bila samo proslava rođendana benda. Koncert je to koji je pružio puno, puno više, a između ostalog slavio se opći kaos, nered, alkohol, pank, rokenrol i prije svega najteži od teških metala.
