Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Jesmo li zaista bili spremni za bol? Naravno da jesmo. Ne možda doslovno, jer malo tko je toliko lud da svojevoljno samom sebi želi bol. Ali, bili smo spremni doživjeti što god su nam Morbid Angel te večeri pripremili. Baš kao što je rekao kultni lik Soup Nazi u legendarnoj Seinfeld epizodi: "I suffer for my soup!", tako smo i mi bili ako treba spremni i patiti u prvim redovima zbog Morbid Angela. Naime, naletio sam nedavno na video s tog koncerta na YouTubeu i prisjetio se jednog od možda najznačajnijih metal događaja u Hrvatskoj. Močvara je bila krcata - navodno je bilo prodano 600 (prema nekim izvorima i 700!) karata. Koncert je bio rasprodan dva tjedna unaprijed. Vruće je bilo kao u Paklu, a ljudi su se unutra nagurali doslovno kao nesretne sardine u konzervu. Zaštitari su nam bacali vodu u prvim redovima vodu da ne dehidriramo i kako bi nas nabrijali za daljnji kaos koji ćemo izvoditi na koncertu. Morbid Angelova izvedba bila je besprijekorna. Steve Tucker je tijekom koncerta bio oduševljen hrvatskom publikom pa je čak u jednom navratu ispalio: “First I gotta tell you man. This is the fucking most badass place that we've ever been. Ever. Morbid Angel salutes you, Croatia!”

Publika je uzvratila skandiranjem "Morbid Angel!", uostalom kao i između svake pjesme. Iz današnje perspektive ovakva bi se izjava mogla protumačiti kao potencijalno podilaženje publici. Da, naravno da će svima reći da su mu super publika. Međutim, tko je bio te večeri u publici ili tko je pogledao snimku s koncerta, zna da je izjava vrlo vjerojatno bila iskrena i od srca. Bio sam na mnogo koncerata u Hrvatskoj i inozemstvu, ali ona je večer bila uistinu specijalna. Odraz je nekog drugog vremena u kojem u Hrvatskoj nije bilo toliko koncerata stranih bendova, a ljudima je glazba osjetno više značila nego danas. Poslije koncerta imao sam privilegiju zamoliti gospodina Tuckera za autogram, koji je jako raspoloženo čavrljao s oduševljenim fanovima. Mučila me jedna stvar - je li on zaista ozbiljno mislio da smo mu jedna od jačih publika na koncertu ili je to rekao, eto, reda radi? Petnaestogodišnjem meni Đava nije dao mira. Steve je i tijekom razgovora s fanovima ponovio svoju inicijalnu izjavu s koncerta. Zaista je bio oduševljen publikom u Močvari. Mi smo, naravno, bili oduševljeni što nakon koncerta imamo prilike popričati s jednim od bogova koji su upravo odsvirali vrhunski koncert na pozornici. Ukratko, svi smo bili oduševljeni svima.

Zašto kažem bogova? Za mnogo bendova koliko god odlični bili, osjećam u njihovoj pojavi neku ovozemaljsku komponentu. Većina death metala glazbenika djeluje jako ljudski, u nekoj uzemljenoj, "ovdje i sad" dimenziji. Naravno, ne mislim apsolutno ništa loše kad tako opisujem bilo koji bend. Genijalni su skladatelji, natprosječno talentirani i vrhunski glazbenici čije bendove obožavam slušati. Ali, postoje bendovi čija glazba i pojava izazivaju pomalo onostrani osjećaj. Kao da članovi nisu ljudska bića. Morbid Angel meni djeluje kao jedan od takvih bendova. Recimo, cijela njihova pojava s kraja osamdesetih i početka devedesetih. Trey Azagthoth i njegov misteriozni lik. Riffovi koji su brutalni i zli, a s druge strane toliko ezoterični i elegantni. Sola koja djeluju kao potpuno nepredvidivi i po život opasan intergalaktički rollercoaster. Vincentov larger than life stav rock 'n' roll zvijezde. Sandoval kao demon koji udara rafale blastbeatova i duplog basa, a cijelo vrijeme ga ne vidiš iza kuće od bubnjeva. Ja do prije par godina doslovno nisam znao kako izgledaju lica tih ljudi. Na koncertu 2004. godine u Močvari ih nisam uspio vidjeti zbog gomile ljudi i zato što je Trey kao i uvijek imao kosu preko lica, a Sandovala se, kao što sam već rekao, nije moglo vidjeti iza bubnja i činela. Bilo koja snimka njihovih nastupa s početka karijere, spotovi ili slike… Apsolutno sve vezano uz Morbid Angel ostavlja dojam bogova koji su se iz ne znam koje dimenzije spustili na našu planetu i došli održati lekciju iz death metala.

Sandoval, Azagthoth, Vincent i Brunell. Vrhunskog Brunella kasnije mijenja mladi i nedodirljivi Erik Rutan. Nedodirljivog Vincenta mijenja brutalno uvjerljivi i pomalo titanski Steve Tucker. Sandovala kasnije mijenja Scott Fuller koji svojim stilom sviranja zvuči kao da je upio kozmički Sandoval talent i osjećaj za groove koji točno paše u njihovu priču. Nevjerojatno je kako su kvalitetno uspjeli birati bitne zamjene u svom bendu. Bogove mogu zamijeniti jedino bogovi. Unatoč božanskom statusu, bend su već dva puta i fanovi i "struka" otpisali, a oni su se u oba slučaja vratili u velikom stilu. Prvo otpisivanje dogodilo se nakon albuma Domination i odlaska bassiste i frontmena David Vincenta. Vincent je s godinama izgradio pomalo rock-star personu u ekstremnom metalu zbog nevjerojatne karizme i scenske pojave. Osim toga, njegovi vokali i nakon nekoliko desetljeća ostaju nedotaknuti benchmark unutar ekstremnog metala. Općenito, odlazak takvog frontmena nakon četiri klasična albuma u krajnju ruku stavlja bend u nezahvalnu poziciju.

Ali, što su napravili Trey Azagthoth i Pete Sandoval? Uzeli su mladog Steve Tuckera kao zamjenu i s njim kao frontmenom napravili prvo Formulas Fatal To The Flesh, a zatim Gateways To Annihilation i Heretic albume. Otpisane legende vratile su se u velikom stilu. Nisu se doduše vratili na tiraže iz komercijalno zlatnog doba death metala, ali bend je ostao jak i relevantan. Tucker 2004. godine odlazi i u bend se vraća David Vincent. Najavljuju novi materijal uz turneje gdje sviraju pjesme s prva četiri klasična albuma. Napokon, 2011. godine izlazi Illud Divinum Insanus. Čini mi se kako su tim album baš onako propisno podijelili mišljenja većine svojih fanova. Ponovno okupljanje koji je svijet death metala čekao godinama rezultirao je u krajnju ruku čudnim i eksperimentalnim albumom. Da ne bi bilo zabune, bend je svoju sklonost eksperimentima pokazivao kroz cijelu karijeru, ali ovim albumom otišli su doslovno ne korak, nego tri ili četiri koraka dalje. Fanovi su bili razočarani. Oni koji su priznali samo "stari" Morbid Angel s Vincentom tad su ih otpisali valjda za sva vremena. Fanovi koji su voljeli i genijalnu do solidnu Tucker fazu također su ostali razočarani. Najluđi i najznatiželjniji fanovi pronalazili su ipak u ovom nadasve čudnom albumu nešto za sebe. Bitno je i napomenuti da je to njihov prvi album koji nije uključivao Pete Sandovala za bubnjevima zbog njegovih opakih problema s leđima u to vrijeme. Čini s da ni bogovi nisu otporni na ovozemaljske zdravstvene probleme. 2015. godine iz benda odlaze svi osim Treya Azagthotha. U bend se vraća Steve Tucker uz negodovanje i podsmijeh dijela fanova zbog toga što je ispalo kao da je on Treyev adut kojeg vraća u bend kad god se posvađa s Vincentom. Oporavljeni Sandoval odbija sudjelovati u daljnjim aktivnostima Morbid Angela zbog religijskih razloga. Bog death metala je spoznao katoličkog Boga i čini se ostao zbunjen. Umjesto njega za bubanj sjeda Scott Fuller koji će se vrlo uskoro pokazati kao idealna Sandovalova zamjena zbog nevjerojatne sličnosti u stilu sviranja i bubnjarskim grooveovima.

U ovoj postavi bend izdaje Kingdoms Disdained, album kojim su Trey, Tucker i ostatak pomlađene božansko-mitološke ekipe po ne znam koji put odlučili zauvijek ušutkati skeptike i nevjernike. Poslali su snažnu poruku. Koja je to poruka? Gospodo, mi smo death metal aristokracija, gladni smo i željni metala i dolazimo vam svima još jednom pokazati kako to treba biti. Izgleda kako Trey izdaje najbolje i najnabrijanije albume kad možda podsvjesno osjeća da se mora ponovno dokazati ili ponovno zauzeti tron death metal božanstva. Kao da poručuje: "Smrtnici, vratio sam se i imam vam nešto za pokazati". Formulas Fatal To The Flesh je brutalno agresivan, nabrijan, ali i pomalo elegantan album. Kingdoms Disdained? Brutalan, agresivan i povrh svega, gladan album. Nevjerojatno je koliko bend nakon toliko godina može zvučati gladno metala i uništavanja. U neku ruku su i prilikom izdanja Altars Of Madness htjeli svijetu pokazati što su kuhali od ranih osamdesetih, a njihova je želja rezultirala jednim od najboljih i najzlobnijih metal albuma svih vremena.

U hrpi intervjua gospodin Tucker je naveo kako je trenutna kemija u bendu naprosto nevjerojatna, a to se čuje i u njihovom performansu na albumu. Osim toga, na turnejama redovito sviraju većinom noviji materijal uz dodatak pjesama uglavnom iz Tuckerove faze što dokazuje koliko su samouvjereni i koliko se ne žele šlepati na stare, klasične hitove. Tekstualno, Kingdoms Disdained govori o povratku starih i zaboravljenih bogova koji izgleda nisu baš zadovoljni u kojem je stanju naša planeta. Naravno, pisano je iz perspektive bogova koji se ljuti vraćaju i žele bezuvjetno štovanje. Objašnjeno je kako se ustvari radi o metafori suludog današnjeg vremena gdje doslovno iz godine u godinu svijet djeluje kao da se približava sumraku civilizacije. Međutim, ja sam s ovim tekstovima u kombinaciji sa spotom za pjesmu Garden Of Disdain povukao jednu drugu paralelu. Da, album je pisan iz perspektive povratka starih bogova. U spotu bogovi stižu na našu planetu u obliku kapsule iz neke nama nepoznate dimenzije. Kao što sam naveo ranije, Morbid Angel meni djeluju kao božanstva iz druge dimenzije. Iz njihove perspektive, čini se da su ponovno došli na našu planetu održati lekciju iz death metala kojom će zavrijediti bezuvjetno štovanje svih fanova i svih skeptika. Prema svemu sudeći, mogli bi uspjeti u svom naumu. Ovo dakle nije sumrak bogova. Ovo je povratak bogova.