Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Dev Patel je već prilično poznato lice s brojnim uspješnicama iza sebe ("Lav" i "Milijunaš s ulice" među ostalim), ali sada je otišao korak dalje te odlučio i režirati svoj prvijenac, i to sa samo 30 godina. Dobro se zna koliko je teško istovremeno biti i glumac i redatelj, ali kada se k tome doda i teška borilačka koreografija koju je morao izvesti, cijeli poduhvat postaje još impresivniji. Pa zaronimo onda u film.

Radnja započinje in medias res, kada se glavni lik Kid (kojeg glumi Dev Patel) pokušava infiltrirati među osoblje luksuznog nebodera u kojeg stiže sva indijska elita na razuzdane partije. Među njima se nalazi i korumpirani policajac koji mu je ubio majku tijekom policijske akcije kada su protjerivali mještane iz njihova sela. Iako je Kid čvrsto odlučio osvetiti se, ne uspije potegnuti obarač na vrijeme i čitava stvar kreće nizbrdo. Rezultat je da skoro umire te da ga sada traži čitava policija. Unatoč tome, Kid će dati sve od sebe da ponovno dobije priliku učiniti što mora.

Kad se ovako gleda, radnja je prilično formulaična i možemo s priličnom sigurnošÄ‡u procijeniti smjer kojim će se ona kretati. Riječ je zapravo o vrlo popularnom naratološkom predlošku (strukturi tijeka radnje) kojeg bi mogli prepoznati u mnogo filmova. Negdje se taj predložak malo prikrije, a negdje je jasnije segmentiran kao u "Monkey Manu". Ali ne govorim ovo kako bih kritizirao film, upravo suprotno. Istina je da je danas gotovo nemoguće stvoriti tijek priče koji dosad nije isproban. Ako bi i uspjeli, bilo bi to vjerojatno neko jako čudno, avangardno djelo koje bi doprlo do otprilike dvadesetak ljudi. Želim reći da stoga ne bi trebalo biti pitanje je li film iskoristio nekakav predložak, već kako. A "Monkey Man" je taj predložak popunio fantastično. S obzirom na to da radnju nije bila teška pratiti, film je mogao prodisati i potpuno se realizirati tako da bude brutalan film osvete.

I to ne bilo kakav film osvete, već onaj koji u sebe vješto inkorporira borilačke tehnike. Zvuči poznato? "John Wick" je svakako bio uzor "Monkey Manu", na njega se čak u jednom trenutku referira kada prodavač oružja Kida otprilike nazove indijskim John Wickom. Iako još nisam gledao "John Wicka 4", za kojeg kažu da je dosad najbolji,"Monkey Man" je sasvim ravnopravan prethodnim nastavcima, ako ne i bolji. No ne može se govoriti o borilačkim filmovima bez spominjanja istočnih klasika. Ima scena gdje Kid traži gdje mu je protivnik, kad on najednom bljesne u malom zrcalu, što jako podsjeća na završni obračun "U zmajevom gnijezdu". Dev Patel je kasnije rekao kako mu je upravo "U zmajevom gnijezdu" jedan od formativnih filmova zbog kojih je odlučio dublje istražiti ovaj žanr.

Dakle, što se tiče scena tučnjava, one se nalaze negdje između realizma i čiste stiliziranosti (koju je po meni do vrhunca doveo Jackie Chan tijekom 80-ih). Tako se postižu tučnjave koje izgledaju stvarno, ali znamo da se u stvarnosti nikad ne bi mogle odviti. Koreografirane su zaista fantastično, a i montaža je odradila odličan posao. Sve izgleda vrlo fluidno, baš je gušt gledati te makljaže i u njih se lako posve unesemo. Tu pomaže i rad kamere koja često prati Kidovu perspektivu, što postane i dezorijentirajuće kada krene mahnito vrludati dok slijedi teško ozlijeđenog lika. Tim prizemljivanjem ponovno se postiže balans između realizma i stiliziranosti. Tako da ako tko traži krv u filmu, toga definitivno neće nedostajati.

Inače, snimanje filma završeno je još 2021., ali premijera je bila tek u ožujku ove godine. Što je toliko pomaklo distribuciju? Jednom riječju – politika. Film je zapravo trebao biti pušten na Netflixu, no nakon što je otkupio prava na prikazivanje, držao ga je na „klupi“ tri godine da bi ga se na kraju riješio. Problem je navodno bio kritički prikaz indijskog desničarskog nacionalista, zbog čega se Netflix zabrinuo da bi "Monkey Man" nepovoljno utjecao na Netflixov položaj u Indiji, trenutno najbrže rastućem tržištu. Čini se da ideal progresivnosti, borbe za socijalnu pravdu i manjine vrijedi samo dokle su to dominantne vrijednosti društva, ili čitaj: neće ugroziti profit. Ali umjesto da prokazivanjem licemjerja multinacionalnih kompanija otkrivam toplu vodu, treba reći što je u filmu bilo toliko kontroverzno.

Prije svega, ne postoji šarena Indija u kojoj ljudi spontano krenu plesati na ulici. Umjesto Indije kakvu je vidi Zapad, prikazana je sva bijeda ulice i ljudi koji na njoj krpaju kraj s krajem. Isto tako imamo kadrove gdje su prikazani oronuli krovovi beskonačnog slama nasuprot divovskih, futurističkih nebodera užeg centra grada. Ali "Monkey Man" ne staje sa zahvaćanjem siromaštva na razini fotografije, već se ono postavlja kao motiv krvavog pohoda.  

Bijeda i socijalna nepravda element je koji prožima čitav film, od državnog otimanja zemlje seljacima i korupcije do ugnjetavanja manjina. Ovo prvo bi valjda Indijci i progutali, jer se radi o zemlji gdje je iskvarenost sustava nešto što se nažalost šutke trpi. Ali dovođenje u pitanje socijalnog poretka, koji je iznimno rigidan u Indiji, nešto je što se ipak teže može podnijeti. U filmu postoji poveći segment kada Kida spašavaju članovi hinduističkog hrama, koji unatoč snažnoj vjeri bivaju marginalizirani od službenih okvira hinduizma, među ostalim jer među njima ima i trans osoba (treba napomenuti da to nije prikaz trans osoba po zapadnom štihu, već se njihovo postojanje opravdava u samoj religiji). Vlast nema nikakvih problema s napadima na trans zajednicu, i tu se povlači jedna vrlo zanimljiva paralela koja teško da je mogla biti planirana tijekom snimanja prije tri godine. U filmu pratimo desničarskog, populističkog predsjednika koji vodi kampanju za nove izbore, a trenutno se u Indiji stvarno provode izbori na kojima je najveći favorit Modi, premijer kojeg svjetska zajednica sve više osuđuje zbog tretiranja muslimanske manjine. Zabrinut za prijem filma, Netflixu to je očito bilo previše.

Da zaključim, radi se o prilično slojevitom filmu. Na primjer, jedva sam se dotaknuo teme religije, a bitan je element filma. Sam naziv, Monkey man, tiče se Hanumana, lika iz drevne hinduističke priče te kao takav nudi drugačiji pogled na hinduizam, van okvira iskvarene službene religije. Ima vjerojatno još dosta elemenata koji će prosječnom indijskom gledatelju biti očiti, a koji su meni prošli preko glave. To svejedno nije umanjilo doživljaj filma jer stvarno ima dosta za ponuditi, naročito u pogledu scena tučnjava koje su njegov forte. Dev Patel je snažno započeo režisersku karijeru i pokazao svoju svestranost. Nadam se da ćemo imati prilike gledati i njegove buduće filmove. S obzirom na smisao za detalje i emociju, ne bih se čudio da se okuša i u drugačijem žanru, recimo drami.