Postani fan na Facebooku ako već nisi!

"Mjesto tišine: Dan prvi" (A Quiet Place: Day One, 2024.) je nominalno treći dio eponimnog filmskog serijala koji se kronološki odvija u gotovo isto vrijeme, ali na drugom mjestu. Naime radnja prva dva dijela "Mjesta tišine" se dogaÄ‘a u američkoj provinciji i prati tipičnu američku obitelj suočenu s invazijom krvoločnih vanzemaljaca koji ne vide, ali imaju hipersenzbilizirani sluh te napadaju kada čuju zvuk. Da bi preživjeli ljudi su osuÄ‘eni ne proizvoditi nikave zvukove. U trećem dijelu serijala je taj imperativ puno teže ostvariv, jer se invazija dogaÄ‘a u New York Cityju, jednom od najglasnijih gradova na svijetu.

Glavni lik je Samira (Lupita Nyong’o) bolesnica u terminalnoj fazi raka i živi  sa svojim mačkom imena Frodo u hospiciju u predgraÄ‘u New York Cityja. Jednoga dana korisnici hospicija odlaze u grad na lutkarsku predstavu, a s njima i naša junakinja koju predstava zapravo niti ne zanima. Naime, pristaje otići na predstavu, ako joj se omogući da u gradu pojede pizzu. Ali baš toga dana vanzemaljci odluče izvesti invaziju i Samira ostaje praznog želuca. Nakon prvobitnog masivnog udara, ljudi ubrzo shvaćaju da je zvuk ono što aktivira vanzemaljce i trude se biti nečujni. U svojevrsnoj odiseji koju prolazi u razorenom New Yorku, Samira i Frodo susreću raznorazne ljude. Njima se priključuje Englez Eric (Joseph Quinn), student prava. Uz njega otkrivamo kako je Samira prije bolesti bila izvrsna pjesnikinja čiji je pokojni otac bio jazz pijanist. Nakon njegovih nastupa su zajedno odlazili u lokalnu pizzeriju, što joj je ostala trajna i ugodna uspomena iz djetinjstva.

Uskoro Samira i Eric kreću na novu odiseju rasturenim New Yorkom kako bi posjetili jazz klub i obližnju pizzeriju. Istodobno se veliki dio njujorčana uspio evakuirati na brodove, te bježe s Manhattana, jer se (surprise! surprise!) uspjelo shvatiti da vanzemaljci ne znaju plivati pa ne mogu doseći brodove. U dogovoru sa Samirom, Eric i Frodo bježe prema rijeci, dok Samira razbijanjem olupina automobila izaziva pozornost vanzemaljaca. Eric s Frodom uspije doplivati do broda te se spase, a Samira ionako osuÄ‘ena na smrt, šeta nijemim i naizgled idiličnim Manhattanom, uz briljantan finale koji neću prepričavati kako ne bih spojlao eventualnim budućim gledateljima.

Prva dva dijela serijala je režirao John Krasinski, ali kako je imao u vidu druge projekte, režiju "Prvog dana" je prepustio Michaelu Sarnoskom, jer mu se sviÄ‘ao Sarnoskijev debitantski film "Pig" iz 2021. No Krasinski je ipak stigao supotpisati scenarij. Osim promjene mjesta radnje, nazgled je sve isto; ljudi pokušavaju biti što tiši u bučnom svijetu dok zli vanzemaljci stalno vrebaju da se netko od ljudi zabuni. Ipak ono što razlikuje prva dva dijela i ovaj najnoviji je njihov podtekst, jer se Krasinski u prva dva dijela prvenstveno bavi obitelji i njihovom nemogućnošÄ‡u prave i funkcionalne komunikacije. U Sarnoskijevom prequelu toga naravno nema. Gledamo indiviualce koji su silom prilika izolirani od socijalnog kontakta. ÄŒak i kada prikazuje djecu, prikazuje ih same, izgubljene bez ikakve pratnje koja čak nisu u stanju, prvenstveno zato jer im o tome ovisi život, izražavati emocionalne reakcije. Sve što se dogaÄ‘a izgleda kao svojevrsna agonija umiruće Samire. U tom kontekstu lik Erica se logično nadovezuje na potku kao neka verzija kosca koji će smrtno bolesnu junakinju prije smrti podsjetiti na najljepše uspomene iz njezina života. I zaista, Eric se pojavljuje kao deus ex machina, izranja iz poplavljene podzemne željeznice, dolazi praktički niotkuda. A tko ga dočekuje i dovodi do Samire? Mačka, životinja kojoj je čovječanstvo odvajkada pridavalo nadnaravne osobine.

No ne smijemo zaboraviti ni vanzemaljce. U hollywoodskom poimanju svijeta vanzemaljci su uglavnom metafora neke svjetovne pojave. Pedesetih su oni bili metafora hladnog rata ili prikaz antikomunitičke histerije u vrijeme senatora McCarthya. Sedamdesetih postaju dobronamjerni, svojevrsna savjest čovječanstva, da bi se osamdesetih inkorporirali meÄ‘u ljude poput ET-ja i Alfieja ili u najekstremnijem obliku u Carpenterovu filmu "Starman" iz 1984. gdje se Zemljanka (Karen Allen) zaljubljuje u vanzemaljca (Jeff Bridges). Devedesete u kojima dominiraju agresivni i zlonamjerni vanzemaljci je najavio opet Carpenter s kultnim "They Live" (1988.) da bi sve kulminiralo 1996. s "Danom nezavisnosti" koji je mogao biti čisto zabavan film da nije u samom finalu promovirao domoljubnu patetiku na razini neizdržljivosti. I u "Prvom danu" vanzemaljce ne bi trebalo shvatiti kao isključivo vanzemaljce, jer dakako, preko njih se govori o ljudima. Naime kako je moguće da civilizacija toliko razvijene tehnologije sposobna premostiti meÄ‘uplanetarna putovanja nije u stanju doprijeti do kojih dvjestotinjak metara udaljenih brodova? Naravno da vanzemaljci simboliziraju nešto više od hrpetine agresivnih nezemaljskih bića, a kako ćemo ih shvatiti ovisi o paradigmi svakog gledatelja. Početak vanzemaljske agresije neminovno podsjeća na napad Al-Qaede na SAD 11.9.2001. S druge strane recentna politička previranja u Americi dovode u pitanje slavni Prvi amandman o slobodi govora, jer ga nekoć opskurne i zlonamjerne grupacije, a danas establišment koriste kao izgovor za sve i svašta. U "Prvom danu" možemo vidjeti kako izgleda kada govor postaje opasan po život, kada  sloboda govora nestaje u tren oka.

U pozadini velikih tema, odvija se intimna priča o gubitku i nestanku, prvo nekadašnjih vremena koja se doimaju boljima i  humanijima, zatim voljenih osoba, ali i vlastitog života. Ta dirljiva priča o umiranju niti u jednom trenutku ne zapada u ljigavu patetiku i isprazne geste žrtvovanja. 
Oscarovka Lupita Nyong’o ("12 godina ropstva") i Joseph Quinn su odradili dojmljive glumačke role. Umjesto govora bili su prisiljeni koristiti ekspresiju i gestu, uz vrlo sugestibilno prikazivanje emocija, od smrtnoga straha, doboke tuge pa do euforije. U kraćoj, ali upečatljivoj ulozi se pojavio i Djimon Hounsou čiji protagonist povezuje ovaj prequel s drugim dijelom serijala. Naime pojavljuje se u oba.

Paradoksalno za film čiji likovi teže biti nečujni, montaža zvuka i zvučni efekti su na razini briljantnog. Vrlo dobar film.