Za ovaj koncert, koji je na odreÄ‘eni naÄin ispunio neke od mojih snova (iako sam Midgea gledao 1983. u Udinama i 2012. u BeÄu s Ultravoxom, a solo 1996. u Readingu), prvenstveno zbog nekoliko izmijenjenih reÄenica po završetku koncerta, potpisa na posteru koji sam ponio sobom (zajedno s par vinilnih, raritetnih izdanja), a posebno zbog odliÄne selfie fotke, zapravo ću krenuti od kraja.
Bis je donio sobom samo jednu pjesmu – onu koju Äesto Midge Ure apostrofira kao svoju najdražu stvar, pogotovo za svirke uživo – „One Small Day“. Za mnoge koji su sinoć bili na koncertu u Tvornici, to sigurno nije bio „jedan, mali, obiÄan dan“. Ovakve legende vrijedi Äekati desetljećima, iako, suprotno mišljenju mnogih, ovo nije prvo gostovanje Midge Urea u Zagrebu. Nastupio je i na jednom privatnom partyu prošle godine, ali to se vjerojatno ipak ne ubraja u regularne koncertne nastupe.
Midge, posebno u oÄima naših ljubitelja glazbe, nikad nije dosegnuo status globalne zvijezde poput nekih svojih vršnjaka (recimo, Phil Collinsa ili Neil Tennanta iz Pet Shop Boysa), iako je za glazbu definitivno napravio barem jednako, ako ne i više.
Midge Ure je dobitnik brojnih nagrada, izmeÄ‘u ostalog Ivor Novello, Grammy i BASCAP, vlasnik je mnogih zlatnih i platinastih ploÄa, producent Band Aida i Live Aida te jedan od najprepoznatljivijih vokala ikada. Njegova karijera seže još u kasne 70.-te godine, s tadašnjim teen pop zvijezdama Slik, nakon toga s Rich Kids, svirao je gitaru u Thin Lizzyu (uskoÄio u ameriÄku turneju umjesto Garya Moorea, što nisu male cipele za ispuniti), bio jedan od osnivaÄa grupe Visage (Äiji je najveći hit „Fade To Grey“ na opće oduševljenje publike, u rock izdanju odsvirao i sinoć), a nakon toga se prikljuÄio bandu Ultravox i razvio uspješnu solo karijeru.
Koncert je donio presjek svih kljuÄnih perioda njegovog glazbenog rada – već spomenutu „Fade To Grey“ iz Visagea, zatim njegov prvi samostalni singl (obradu pjesme „No Regrets“ Tom Rusha), nekoliko najpoznatijih solo pjesama („Call Of The Wild“ i „Dear God“ kojima je otvorio koncertni nastup), pa ubrzo i neizbježnu „If I Was“, njegov najveći solo uspjeh).
Uspomene na Ultravox obnovio je pjesmama s prva 4 albuma („Vienna“, „Passing Strangers“, „New Europeans“ i „All Stood Still“ s albuma „Vienna", „The Voice“ i iznenaÄ‘ujuća „(I Remember) Death In The Afternoon“ s albuma „Rage in Eden“, „Hymn“ s albuma „Quartet" i željno oÄekivana „Dancing With Tears In My Eyes“ te bis „One Small Day“ s albuma „Lament“.
Bila je tu i iznenaÄ‘ujuće odsvirana „Supernatural“ Peter Greena (izdana kao B-strana singla „Cold, Cold Heart“), kao jedna od njegovih velikih inspiracija.
Ispunjena Tvornica, prepuna ljudi koji su znali što mogu oÄekivati, i, iako koncert nije trajao duže od sat i pol vremena, nitko nije mogao biti nezadovoljan. Midge je oko sebe okupio odliÄne glazbenike, sve je zvuÄalo moćno, uz puno manje prisutne synthove, a s puno više pravog, gitaristiÄkog zvuka, dok je upravo Midge na gitari pokazao zašto ga veliki poznavatelji glazbe smatraju i jednim od najboljih gitarista.
Nije ovdje bilo nikakvih scenskih iznenaÄ‘enja, video zidova ili projekcija, samo dobar rock u svom baznom izdanju, i to je okruženje u kojem se Midge Ure s ekipom odliÄno snalazi.
Ono što je najbolje je to da ovaj koncert, iako bi po pjesmama koje su svirane trebao zvuÄati kao nekakva nostalgija ili, još gore, pokušaj uzimanja novca na taj retro sentiment, to nikako nije bio. Produkcijski moderan, i da ga slušate bez video varijante, lako biste pomislili da se radi o inovativnom, mladom bendu, koji praši s puno energije.
Midge Ure je pokazao da, uprkos tome što je prije toÄno 15 dana navršio 71. godinu života, i dalje ima što ponuditi; zato i ne Äudi što već ima u najavi i veliku turneju u 2025., a nastup u Zagrebu došao je nakon što je završio svoju ameriÄku turneju.
OÄito se imao priliku dobro pripremiti i usavršiti, jer nastup je bio upravo takav – savršen.
Dodatno, jako je lijepo što je, pri izlasku iz prostora Tvornice, Midge proveo dodatnih 15 minuta s najvjernijim fanovima koji su ga Äekali, strpljivo potpisivao ploÄe i CD-e, i pozirao za fotografije s posjetiteljima.
Nadam se da ovo nije zadnji put da Midgea vidimo u Zagrebu tijekom službenog nastupa, i on i publika to su zaista zaslužili.
