Unatoč zgusnutom koncertnom rasporedu, predvođeni mladim snagama Taipei Houston, veterani grungea i sludge metala u mračnu kulisu Tvornice kulture donijeli su buru bijesne glazbe i silovite energije. Koncertom u zagrebačkoj Tvornici kulture kultni sastav nastavio je dio svoje planirane turneje kojom obilježava četrdesetu jubilarnu godišnjicu glazbenog stvaralaštva. Kao što glasi već poznata i prožvakana priča za prvi album The Velvet Underground, isto vrijedi i da je devedesetih svatko tko je bio na koncertu Melvinsa osnovao bend. Ipak, američke alternativce slijedila je slična sudba zbog koje su, unatoč krucijalnim utjecajima na grunge pokret ostali duboko zakopani u undergroundu, van bilo kakvih komercijalnih struja, ali naoružani zidom buke koji je s godinama dobio na svojoj žestini. To im je na kraju krajeva, i priskrbilo respektabilan broj vjernih poklonika, koji su sručivši se u koncertni prostor došli apsorbirati svu silinu teškog i masnog zvuka.
Uvertiru u spektakl koji su zagrebačkoj publici priredili Melvinsi najavila je predgrupa upečatljivog imena Taipei Houston. Na krilima debitantskog albuma „Once Bit Never Bored“, mladi sastav ostvario je svoje premijerno ukazanje na pozornici hrvatske metropole. U četrdesetak minuta svirke, braća Ulrich, sinovi legendarnog bubnjara Metallice, esencijalnim drum 'n' bass spojem doista su se potrudili ostvariti komunikaciju sa zagrebačkom publikom. Koliko im je to pošlo za rukom, moglo se više zaključiti prema popunjenosti koncertnog prostora, ali i naizgled neanimiranim slušateljima. Nesmiljenoj oštrini garage rock zvuka kontriraju odveć fragilni vokali mlađeg Ulricha, tako da je izvedba nalikovala kakvom rollecoasteru upečatljivosti i karizme, koji su se pomalo rasplinuli u stalnim oscilacijama. No, daleko od toga da bismo mogli nešto fundamentalno negativno reći o glazbi Taipei Houstona, jer dečki su doista priredili nelošu uvertiru za nastup Melvinsa.
Otvaranje uz „Take on me“ benda a-ha uz neobično benigni izlazak na pozornicu slučajnom promatraču mogao bi djelovati kao scenarij posve nezamisliv u spoju s nadolazećom instrumentalnom artiljerijom koju su isporučili Melvinsi. Već sa prvom stvari „Snake Appeal“ ova paklena trojka pokazala je kako spoj gotovo primordijalne težine zvuka s primjesama reskosti punka i doom senzibiliteta umije prirediti nezaboravan koncertni provod. U prvom dijelu koncerta bilo je problema s ozvučenjem, vokali su djelovali odveć tiho, no u tijeku večeri pred emocionalno ogoljenom publikom navrla je punina ekspresije kultnog sastava. Ako je prva asocijacija na Melvinse karakterističan imidž Buzza Osbornea, rame uz rame sa slavnim gitaristom i vokalistom mogao bi stajati i basist McDonald koji je svojim egzibicijama uspio i najistančaniji sluh dovesti u svojevrsnu konfuziju radi li se ovdje o soliranju na basu ili gitari.
Minimalistički pristup koji tvori bura suprotstavljenih i prijetećih dionica basa i gitare uz nemilosrdnu bubnjarsku palicu Crovera omogućila je niz eskapada svojstvenih ovim takozvanim alter/sludge metal velikanima, koji su u sat vremena nastupa demonstrirali cijelu rapsodiju najrazličitijih glazbenih nijansi. Iako bi ona na spomen Melvinsa asocijativno mogla djelovati poput kakve monokromatske palete, nukleus glazbe američkih velikana čine čvrsti i sirovi patterni koji pulsirajućom energijom probijaju u nijansama agresivne crvene. Hektična završnica osigurana je uz „Honey Bucket“, „Revolve“ i „Night Goat“ koje su, pretačući se jedna u drugu stvorile kolektivni kaos u dvorani. U potpunom transu, publika je svoje peterostruke glazbene anti-heroje pozvala na bis, a Melvinsi su za kraj izveli sumornog „Borisa“ čiji fade-out je postignut uz mračne vokale Buzza Osbornea. Tminu zagrebačke Tvornice kulture Melvinsi su pretvorili u poprište svoje dijabolične i avangardne predstave koju je publika i ovaj put ispratila gromoglasnim ovacijama.
MELVINS, Taipei Houston - Zagreb, Tvornica Kulture, 14.06.2023. - galerija
.jpg)
