.jpg)
Stoga, potrudit ću se napisati što više, ali nekako imam osjećaj kako vi to sve znate. Mnogi i bolje od mene...
Mastodon je jedan od "novijih" bendova koji su s velikim značajem i popularnošću kod publika diljem svijeta doista utjecali na razvitaka, osnaženje i održavanje najdražeg nam žanra zadnjih dva (i nešto sitno) desetljeća. Bend je to, koji uz npr. Gojiru biva stavljan u mainstream, ali oni su svakako nešto što s godinama ne gubi svoju čar i svoj izričaj ne prilagođavaju značenju te riječi. Štoviše, ponekad se s pokušajima osvježavanja svog pristupa glazbi znaju udaljiti od obožavatelja i njihovo otkrivanje nepoznatih horizonta zna zadati ugodne muke slušateljicama i slušateljima. Ali barem se i nakon nekoliko godina čekanja od albuma do albuma možete nadati nečemu što ste čuli i niste čuli, nečemu što opravdava čekanje i istovremeno hrani žudnju za već sljedećim album koji će se pojaviti kroz nekoliko godina. A ovogodišnji još niti niste poslušali do kraja... Ili do polovice, uzevši u obzir kako se ovdje radi o dosta dugom albumu. No o ti detaljima i "sitnicama" u nadolazećim odlomcima. Svakako bend koji je domaćoj publici znan i vrlo omiljen, pošto se svaki nastup očekuje s nestrpljenjem i opravdava odličnom atmosferom kojima sam uživo svjedočio i veseli me najava njihovog zagrebačkog nastupa, u pratnji isto tako zanimljivih bendova kao što su Baroness i Kvelertak. Mislim kako će to biti večer gdje će svi bendovi sudjelovati u nezaboravnom koncertnom iskustvu svih posjetitelja. A naravno, i o tome ću izvijestiti kad za to dođe vrijeme, stoga se svakako vidimo te večeri. Ako niste upoznati, svakako bacite oko i naćulite uho na opus koji iza sebe imaju Baroness i Kvelertak. Također dobri bendovi, iako osobno još nisam toliko "na ti" s Kvelertakom... Nekako mi nije sjeo njihov izričaj. No čini mi se kako sam u manjini s takvim mišljenjem pošto promatrajući najave koncerta i reakcije buduće publike na spomenuta ima mogu zaključiti kako će veliki dio publike biti tu zbog svih bendova, a to je pokazatelj kako se prati njihovo stvaralaštvo i kako imaju poklonike svoje glazbe. I tu ne mogu stati i govoriti kako drugi nemaju pojma, a ja bivam najpametniji. Za to ćemo nakon koncerta imati sve one "ratnike Interneta" i slične pojave u eteru. Znate i sami kako to ide... Podatke o koncertu već imate posvuda na Internetu, stoga svakako vodite računa o tome, a svojom ažurnošću možda uspijemo prebaciti koncert u neku veću dvoranu. Gojira je to uspjela pa ne vidim kako bi ovo predstavljalo problem.
Mastodonu je ovogodišnji album Hushed And Grim osmo studijsko ostvarenje u opusu, a u isti se još mogu uključiti i dva albuma snimljena uživo te pregršt kompilacijskih i EP izdanja. Ona referenca gore/maloprije, gdje Mastodon nazivam "novijim" bendom i dalje stoji kod mene, pošto bendove ovog tisućljeća oslovljavam tako. Ne znam zašto, ali to meni u mojoj glavi nekako ima smisla. A dvadesetak godina karijere iza njih nekada ulazi u sukob s mojom definicijom. Nemojte zamjeriti... Gdje sam ono stao... Ah, da... Mastodon sam prvi put čuo nakon objavljivanja albuma Once More 'Round The Sun 2014. godine, te sam ostao zbunjen. Nije mi bilo jasno puno toga. I kako li mi je samo drago zbog toga! Dobro, priznajem kako sam u krugu ljudi s kojima sam se i s kojima se družim čuo za bend i dobar dio godina nisam znao ništa više doli imena. Nakon nastupa u Zagrebu gdje su uz Gojiru bili pratnja Slayeru na turneji, podaci i informacije su postali češći i radoznalost je bivala malo veća. Ali pravo otkrivenje je došlo s gore spomenutim albumom. Nakon njega sam čuo i poslušao The Hunter koji je objavljen 2011. godine i iskreno... Pa... Nisam se oduševio baš. Zbog toga sva ona početna zbunjenost i nejasnoće. Nije mi opravdavalo svu hvalu koja je dolazila od onih koji su bili upoznati s bendom. Pa sam se odlučio kronološki posvetiti bendu i krenuti od prvog albuma naovamo. Mogu odmah skratiti priču, bila je to jedna od boljih odluka koje sam donio po pitanju otkrivanja nekog novog benda koji ne spada u moja standardna slušanja i preferencije. I drago mi je što nisam bio tvrdoglav na krivom mjestu i u krivo vrijeme. Eto, ova recenzija je dobila i jednu pouku. Dosta dobro... Nekoliko godina nakon toga sam se i pridružio kolektivu koji stoji iza ovog portala, pisao/tipkao recenziju kad je objavljen Emperor Of Sand 2017. godine i vidio bend u istoj godini.
Sada želim napisati nešto što bi moglo pokrenuti poneku reakciju i komentar ispod objave ove recenzije na našim službenim glasilima... Dakle, udahnimo prvo... Za mene su Mastodonov album Emperor Of Sand iz 2017. godine i ovogodišnji album Hushed And Grim najbolja ostvarenje unutar njihove diskografije. Znam, znam! "Kako ti to možeš uopće napisati, jesi li ti normalan?", reći će neki. No moram čvrsto stati iza svojih riječi i još jednom potvrditi iste. Jednostavno, ti albumi meni nekako odišu onime za čime je i prema čemu je bend težio kroz sve godine svoje karijere i što je došlo na svoje nakon prijašnjih ostvarenja koja su objavljena prije. Istina, oba albuma su donekle mirnija i melodičnija od svojih prethodnika, a isto tako su i po pitanju žestine malo blaži, ali to nikako i nipošto ne umanjuje njihovu kvalitetu i snagu koju imaju unutar pjesama koje ih čine iznimnim glazbenim ostvarenjima. Možemo se sada prepirati i možemo o tome u nedogled, ali ne da mi se... Još. Gledano na to kako je Emperor Of Sand pred četiri godine bio nešto novo od strane Mastodona, Hushed And Grim je sve to dodatno potvrdio i osnažio moje stajalište. Instrumentalni dio albuma je na izniman i tu se ne može reći ništa više. Pjesme su odlično skladane i posložene u cjelinu koja tijekom svog svojeg trajanja neprestano iznenađuje. Kroz prepoznatljivu žestinu pa poneku mirniju i iznenađujuće atmosferičnu pjesmu, album se oslanja na svaki kutak vašeg uma i pobuđuje interes tijekom cjelovitosti svog trajanja. Svaka pjesma upotpunjuje cjelinu, ali isto tako zasebno služi kao pokazatelj izvrsnosti članova benda. Naravno, jedna od najvećih posebnosti Mastodona jest svima poznata činjenica kako članovi benda izmjenjuju vokalne dionice i nadopunjuju svojim glasovima svaku pjesmu s nekim posebnostima. Iskoristili su svoje različitosti u tonu, mogućnostima, pristupu i stilu pjevanja te time stvorili posebnost koja ih čini uvjerljivim, zanimljivim, svježim po svakom izlasku novog uratka. Troy Sanders, Brann Dailor, Brent Hinds i Bill Kelliher su svakako glazbenici koji svojim značajem doprinose svjetskoj sceni i opravdavaju Mastodonovu ostavštinu.
Sve ovo pišem jer s bendom rastemo i mi koji ga slušamo i pratimo, bodrimo na koncertima i željno iščekujemo svaku priliku za vidjeti drage nam izvođače i bendove. Gledano na recenzije i izvještaje koje sam prije pisao, ponekad se nasmijem nekim stvarima, ali to je sve proces odrastanja. Tako je i s bendovima. Nije kako se uspoređujem s njihovom slavom, postignućima i ostavštinom, već želim reći kako kroz godine koje idu i kroz koje koračamo dolazi do zrenja u stvaralaštvu i izričaju, a samim time i do nekih promjena koje ponekad neće svima odgovarati. Mastodon vam je dobar primjer toga. Mnogima s kojima sam pričao, Mastodon je prestao biti poseban i zanimljiv nakon što je objavljen Crack The Skye 2009. godine. Za mene onda dolaze ona dva albuma koji su neko prijelazno i upoznavajuće razdoblje za mene, a zatim dolaze albumi koji su možda objavljeni u pravo vrijeme za njih i za mene kao potpunog slušaoca. Barem se nadam kako je to dovoljno dobro objašnjenje mojih stavova. Možda ćete me i razumjeti, to zna... I da, ima jedna stvar koja bi se mogla možda nekima zamjeriti po pitanju ovog albuma. Naime, album traje skoro sat i pol. Da... Skoro devedeset minuta se mora posvetiti kako bi se poslušao cijeli album i kako bi se svih petnaest pjesama moglo privesti kraju. Ali to nije stvar kod mene, stoga tu "opasku" stavljam pod navodnike i naglašavam kako se nekima možda tolika dužina trajanja neće svidjeti. No molim moguće i buduće slušateljice i slušatelje neka ne odustaju nakon ovog podatka i spoznaje o vremenu trajanja, jer to bi bilo pogubno za jedno iskustvo koje vam nudi album kao što je Hushed And Grim. Vrijedi svake minute i mislim kako nećete ostati ravnodušni, a isto tako mislim kako nećete biti nezadovoljni nakon vremena koje provedete uz slušanje albuma. Ako da, molim opsežno obrazloženje. Možda je nešto promaknulo i iziskuje ponovnu posvećenost.
Za sami kraj, shvatio sam kako je recenzija uspješno napisana i dovršena prije nego li se album primaknuo svom kraju. Sami zaključak ispraća posljednja pjesma na albumu, stoga vas ostavljam na miru i želim ugodno slušanje. Svakako želim pročitati poneku reakciju i komentar na sami album, jer ovo je svakako jedno od najiščekivanijih ostvarenja u ovoj godini. Samo opušteno, dani su sve kraći i noći sve hladnije. Toplina i ugodan vašeg smještaja svakako će poslužiti u potpunosti atmosfere koju nudi ovaj album. Samo trebate malo strpljenja i predanosti. Ništa više. Do slijedećeg puta...
