.jpg)
MASTODON, Kvertalak, Baroness - Zagreb, Hala, 28.06.2022. - galerija
Svakako se, i neosporivo, može napisati i reći kako je sinoćnji završetak zajedničke turneje ova tri benda obilježio i njihovo iskustvo „na cesti“ i sve što su željeli od publike koja je željno, glasno i uključeno pratila svaki njihov pokret i svaku njihovo pjesmu. Isto tako, publika vjerojatno nije ostala ravnodušna i vjerujem kako se radi o jednom od koncerata koji neosporivo ulaze među najbolje ove godine. Samo izbivanje glazbe uživo iz naših života zadnje dvije, dvije i pol godine čak, dali su nam poriv i poticaj za učestalije odlaske na koncerte i prisustvovanje što većem broju događaja... Istina, sve je to trošak i svemu tome treba pristupiti s planom i idejom kako to sve izvesti, ali sjećanja su vječna i ovakve večeri odzvanjaju za vječnost. No, bez brzanja i preskakivanja sitnica i dijelova večeri! Idemo polako, temeljito, nekim redoslijedom... Nemojte požurivati!
Samo iskustvo putovanja, preslušavanja glazbe i smišljanja dana koji je pred vama svakom ovom iskustvu daje neku draž i čar je neopisiva ponekad. Onda se tu pojave i one „ugodne“ smetnje kako što su vrućina/hladnoće, manjak parkirnog prostora i parkirnih mjesta, kupnja potrebnih potrepština i zaliha, korištenje suvremene tehnologije koja će vam olakšati pronalazak odredišta. Znate kako to već ide... I onda se pojavite pred prostorom i/ili zgradom gdje se održava događaj na kojeg ste se namjerili i na koji ste se uputili. Istina, to su sve ponavljajuća iskustva i svi smo ih proživjeli u nebrojenim navratima, ali draž ostaje ista. Ali, dodatak uzbuđenju daje i otkrivanje novih mjesta i prostora gdje možete vidjeti i čuti, sveopće iskusiti, sebi najdraže bendove i izvođače. A to je za mene jučer bila zagrebačka Hala. Po prvi put u njenim prostorima i prostorima oko nje je ostavilo dosta dobar dojam kod mene, a sav popratni sadržaj koji je bio omogućen i pristupačnost istih kroz raspored i urednost su svakako dodatno osnažili dojam. Uistinu dobro mjesto i objekt sveobuhvatno, koji je svojom pojavom i pokretanjem obogatio zagrebačke mogućnosti i ponudu. Mjesto na koje ću se svakako vratiti prvom prilikom i prvim događajem koji me bude zanimao. Ugodna preporuka svima. Uz to sve, prije osvrta na bendove i njihov doprinos večeri, vrijedi spomenuti kako su pozornica, ozvučenje i rasvjeta uistinu bili na visokoj razini koja je održavana tijekom cijele večeri. Bez tehničkih poteškoća i bez mogućnosti prigovora na bilo koje nedostatke po tom pitanju. Možda bi se dalo raspravljati malo o cijenama hrane i pića, ali svi znamo kako je to na koncertima uvijek izazov za budžet... Zapravo, nemam uopće zamjerki i prigovora na jučerašnji događaj (izuzev maloprije napisane opaske), kad malo bolje razmislim. Od mjesta održavanja i tehničke pokrivenosti, ponude i rasporeda, cjelokupne organizacije i samih bendova, večer je bila uspješna i događaj se pokazao kao primjer kakvim se treba voditi i kakve treba podržati, kad je konačna izvedba i dojam ovakav. A sada bi bilo dosta o svemu ovom sveopćem jer vas to ne zanima (vjerojatno). Možda su ljudi dobili drugačiji dojam i iskustvo jučerašnje večeri, no to prepuštam mogućim komentarima i raspravama koji će tek uslijediti. Sada ono najbitnije... O bendovima!
Odlična stvar koja je dodatno dala nijanse nastupima jest činjenica kako je točnost bila besprijekorna! I Baroness i Kvelertak su svirali po četrdeset i pet minuta, dok je Mastodon, kao predvodnik večeri i turneje, svirao okruglih devedeset minuta. Svi su se držali rasporeda, a izmjene na pozornici su se odvijale, između nastupa, u petnaestominutnim razmacima. Razina profesionalnosti je uočena i zabilježena. I naravno, kao što se i da pročitati, pohvaljena i naglašena. To sve rekavši, krećemo na Baroness i njihov nastup koji je počeo u 19:30. Baroness postoji od 2003. godine te iza sebe imaju tek pet studijskih albuma, jedan album snimljen uživo i nekoliko ostalih formata. Bend trenutno čine osnivač, gitarist, pjevač i sveopće kreativni pokretač John Baizley, gitaristica Gina Gleason te ritam sekcija koju čine bassist Nick Jost i bubnjar Sebastian Thomson. Mislim kako je Baroness nastupao u Hrvatskoj u jedan ili dva navrata već, ali za taj ćete me podatak možda trebati ispraviti jer nisam u potpunosti siguran u točnost istog. Recimo kako je ovo bio „najblaži“ bend večeri ,stoga su i otvorili događanje, ali nemojte misliti kao time želim umanjiti njihovu kvalitetu i izvedbu. Nipošto, a sada ću napisati i zašto... Iako su svojim pristupom drugačiji i najmanje agresivni od sinoćnjeg trojca, svojim pristupom koji voli koketirati s teškim riffovima te psihodeličnim i progresivnim dijelovima stvaraju pjesme koji vas nikako neće ostaviti ravnodušnima i koji će vas svakako pokrenuti. Svojom energičnošću i zauzimanjem prostora pozornice svakako plijene vašu pažnju i trude se pokrenuti vas i od vas očekuju suradnju tijekom nastupa, a tijekom istog su prešli preko cijelog studijskog opusa, najviše se zadržavajući i naglašavajući pjesme s albuma Blue Record iz 2009. godine i albuma Yellow & Green iz 2012. godine. Odlični albumi, iako smatram kako bi više pažnje trebali posvetiti svom zadnjem albumu Gold & Grey, objavljenom 2019. godine. Iskrenog sam mišljenja kako je to njihovo najbolje ostvarenje do sada, a i nisu ga imali prilike pravilno predstaviti publici zbog svih događanja na svjetskoj razini, stoga bi bio propust zanemariti spomenuti album. Ali, tijekom svog nastupa su odsvirali nekih osam pjesama i stvarno pokrenuli publiku koja je objeručke prigrlila energiju benda i uživala u svakoj pjesmi. Ovo je jedan od posebnosti ovog koncerta, pošto su ljudi pokazali veliko zanimanje i znanje glazbe svih bendova koji su nastupali sinoć. Naravno, nisu to maleni bendovi i nije baš kako su to nepoznata imena publikama diljem svijeta, ali ovdje je to bilo ugodno iznenađenje gdje su neki dijelovi publike pjevali od samog početka večeri pa do njezinog kraja. A to znači bendovima, njihovom dojmu nas i svima okupljenima, na kraju dana. Baroness je to odadio profesionalno i kako treba, odsvirali su svoj repertoar energično i snažno, pozdravili publiku i ispraćeni ovacijama i skandiranjima napustili pozornicu, nakon čega su krenule rutinske i standardne pripreme i izmjene kako bi se pozornica pripremila za Kvelertak.
Baroness završava u 20:15, nastupaju već spomenute pripreme i petnaest minuta kasnije, točno u 20:30, Kvelertak kreće sa svojim nastupom. Kvelertak je norveški bend nastao 2007. godine koji buni svojim žanrovskim opredjeljenjem, ali možda je to dojam samo mene, pošto ne mogu osporiti činjenicu kako su svojim nastupom itekako podignuli atmosferu u dvorištu Hale i vidno je bilo kako ljudi poznaju opus benda i njihov rad, što je dodatno pohvalno i ohrabrujuće za bend, pošto Kvelertak većinu pjesama (ako ne i sve) izvode na norveškom jeziku. Bend je hrvatskoj publici također poznat, pošto su Mastodonu bili pratnja na turneji 2017. godine. Od tada pa naovamo u bendu su se dogodile neke promjene pa se tako bendu pridružio bubnjar Håvard Takle Ohr te pjevač Ivar Nikolaisen, zamijenivši tako dugogodišnjeg bubnjara Kjetila Gjermundrøda i pjevača Erlenda Hjelvika. Ostatak benda čine bassist Marvin Nygaard i gitaristički trojac kojega čine Vidar Landa, Bjarte Lund Rolland i Maciek Ofstad. Do sada su objavili četiri studijska albuma, od čega je posljednji Splid iz 2020. godine jedino ostvarenje gore spomenute postave. A što se tiče onoga kako bend „buni svojim žanrovskim opredjeljenjem“... Da, to i dalje ostaje kao činjenica. Pošto ih nikako ne mogu smjestiti, iako izvori navode kako se u njihovoj glazbi mogu naći primjese raznih (pod)žanrova. Metal. Punk. Rock... Sve njihove inačice i (pod)žanrovi i onda tu još dodajte činjenicu kako pjevaju na norveškom... Pa vi recite! Ali publika je reagirala aktivno i bez stajanja, čak sam i vidio neke ljude koji su se odvažili pjevati (za to dobivate dodatne bodove), iako se mora priznati kako većina publike nije baš bila pretjerano oduševljena i popratili su bend u manirima i na razini kulture koja dolikuje dobroj publici. Stoga, to je u redu. Iako, osobno, priznajem kako niti sam nisam bio pretjerano oduševljen njihovim nastupom jer su se pjesme na trenutak činile istima, odnosno jednolikima. Ukratko, dojam je ostao isti kao i onaj dobiven pred pet godina kad sam ih prvi put čuo i vidio uživo. Naglašavam kako je to samo moj dojam, jer svakako se većina ljudi koja je sinoć bila tamo neće složiti sa mnom jer su bili među onima koji su uživali u svakom trenutku i u svakoj minuti njihovog nastupa. Ali,, naglašavam, meni se osobno nije nešto pretjerano svidjelo i nisam bio nešto „zagrijan“ za njihov nastup. Ali, priznat ću povezanost s publikom i interakciju, energičnost svih članova benda i predanost onome što rade i kako rade kroz svoj, uistinu i podosta zanimljiv, pristup pjesmama i sveopćem stvaralaštvu. Kao i Baroness prije njih, nakon četrdeset i pet minuta svog nastupa su pozdravili publiku i bili ispraćeni s pozornice uz ovacije i skandiranja, a nakon toga slijedi ono što smo svi zapravo i čekali. A to je bio Mastodon, bend koji je (uz mnoge druge, naravno) još jednom potvrdio koliko je snažan, moćan i bitan za svjetsku scenu i najdraži nam žanr, ali isto tako obznanio kako im je naša publika uistinu jedna od najdražih i najboljih pred kojima su imali prilike svirati.
Pripreme, početni mrak i zatim zvučni zid popraćen svjetlosnim efektima koji počinju sraz s publikom željnom konačnog obračuna s bendom. Mastodon je krenuo s koncertom točno u 21:30, a tijekom devedeset minuta trajanja svog koncerta uspjeli su prijeći preko većine svojih albuma, ali s velikim naglaskom na Hushed And Grim, prošlogodišnji i najnoviji album koji su objavili. Što je i bilo nekako razumljivo, pošto je bend napokon dobio priliku taj izniman album predstaviti publici. Mišljenja su različita, što se dalo čuti, vidjeti i osjetiti kod svih u publici, jer se bend odlučio na svom najnovijem album zadržati cijelu polovicu koncerta, odnosno polovica odsviranih pjesama je sa spomenutog albuma. Što meni osobno nije smetalo uopće i što je zapravo bilo jedno ugodno osvježenje i neočekivani novitet koji je u konačnici, većinom, prihvaćen od strane publike. Mastodon, američki bend koji od svog osnutka 2000. godine naovamo slovi za jedan od najboljih i najznačajnijih bendova najdražih nam (pod)žanrova, po ne znam koji put je potvrdio povezanost svojih članova i hrvatske publike. Uz njihove zahvale i pohvale publici, odgovoreno im je grlatim pjevanjem, vriscima i urlicima, skandiranjem i željom za „Još!“, a na to nitko ne može i ne smije ostati ravnodušan. Postavom neprimijenjeni, Mastodon je svojim imenom srastao s ljudima koji su u bendu. Gitaristički dvojac kojega čine Bill Kelliher i Brent Hinds, popraćeni ritam sekcijom koju čine bassist Troy Sanders i bubnjar Brann Dailor jednostavno idu jedan s drugim, a to je nešto vrijedno stalnog napominjanja i ponavljanja jer vrijedi, opravdava i znači njima, ali i publikama diljem svijeta. Iznimni virtuozi i maštoviti talenti svojih instrumenata neprestano unaprjeđuju i stvaraju nešto novo, ali uvijek vjerno svojim zacrtanim počecima i temeljima. Svakim albumom šire svoje vidike i vidike nas koji ih pratimo, a zauzvrat samo traže vašu pažnju, predanost i uključenost. Povrh instrumenata, vokalna/e dužnost/i koja se izmjenjuje između sva četiri člana je uistinu ono što je mene na počecima slušanja najviše privuklo i zanimalo kod benda, jer činjenica jest kako svojim stilom, načinom pjevanja i pristupom pjevanju nadopunjavaju jedan drugoga, pritom podižući pjesme i cijele albume na jednu višu razinu, a time opravdavajući svoj status i predanost koju imaju i koju dobivaju od publika pred kojima sviraju. Do sada su u svoj opus uvrstili osam studijskih albuma, dva albuma snimljena uživo te nekoliko ostalih formata. Kao što sam već napisao iznad u tekstu, posljednji od albuma, Hushed And Grim, na jučerašnjem koncertu biva posebno predstavljen publici i to čak polovicom svojih pjesama i svog trajanja. Čak osam pjesama je odsvirano i otpjevano, dok su ostatak popisa pjesama činile pjesme s albuma Remission (2002.), Leviathan (2004.), Blood Mountain (2006.), Crack The Skye (2009.) i The Hunter (2011.), dok Once More 'Round The Sun (2014.) i Emperor Of Sand (2017.) nisu bili zastupljeni i nisu imali svojih predstavnika na popisu pjesama. Za Emperor Of Sand sam nekako i siguran kako nije uključen, pošto je predstavljen publici na njihovom koncertu u Tvornici Kulture 2017. godine. Ali, kako bi se dalo raspravljati o tome je li izbor pjesama baš bio na razini, dalo bi se. Iako je to sve opet svedivo na osobne preferencije i ono što vi volite ili biste željeli čuti. Razumna stvar u potpunosti... Ali iznimnosti i kvalitete nije nedostajalo, kako god vi gledali na popis pjesama jučer odsviran pred publikom u zagrebačkoj Hali. Usput, ako sam dobro slušao i upamtio većinu kako treba, popis pjesama je izgledao ovako:
01. Pain With An Anchor
02. Crystal Skull
03. Megalodon
04. The Crux
05. Teardrinker
06. Bladecatcher
07. Black Tongue
08. Skeleton Of Splendor
09. The Czar
10. Pushing The Tides
11. More Than I Could Chew
12. Mother Puncher
13. Gobblers Of Dregs
14. Gigantium
15. Blood And Thunder
Instrumentalna virtuoznost i maštovitost, vještina i predanost, sve to popraćeno iznimnim i moćnim ritmom, riffovi koji se usijecaju u vaša sjećanja i jednostavno od vas plijene pažnju, s nepogrešivom i uistinu posebnom ritam sekcijom čine ovaj bend nečim posebnim i, pa... Skoro jedinstvenim. Nadodajte na to sve činjenicu kako svi članovi benda pjevaju i u tom području su na zavidnoj razini... Eto, jednom riječju, dobijete Mastodon! A uz to sve, skoro sam zaboravio jednu „sitnicu“. A to je još jedan član benda, klavijaturist i prateću član benda na turnejama, Rich Morris. Isprika moja na ovom skorom propustu. Uglavnom, Rick Morris je peti član Mastodona koji je svojim bivanjem na pozornici upotpunio sveopći doživljaj i zvuk koji je svojom punoćom dat publici koja to samo treba prihvatiti i uživati slušajući kako se zvuk klavijature/a probijaju kroz zid zvuka ostalih instrumenata, a poneki dobro upućeni i osmišljeni sample točno dođe kao dodatak koji toj pjesmi doprinosi na razinama koje publici mogu i ne moraju značiti, ovisno o tome koliko pratite i tragate za detaljima unutar poznatih vam pjesmama. I onda tome svemu odjednom dođe kraj... Nakon devedeset minuta, odličnog odnosa s publikom i zahvalama te obećanjima kako će se bend vratiti u Hrvatsku čim za to bude prilike i mogućnosti, bend nas je pozdravio i dao nam temu za razgovor dok se čeka ponoćni prijevoz. Pozornica je utihnula, svjetla su osvijetlila put i glazba s razglasa nas je ispratila u noć...
Treba li vam išta drugi ili išta bolje od ovakvog koncerta, i to utorkom? Iako malo nezahvalan dan za pohađanje koncerata, pogotovo nama koji putujemo, ostaje upamćen kao još jedan dan koji nas nije ostavio ravnodušnima i koji je još jednom potvrdio veličinu benda kao što je Mastodon. Naravno, i Baroness i Kvelertak su u tome imali svoj udio i doprinos, ali Mastodon i dalje ostaje, neupitno i neosporivo, jedan od najboljih i najznačajnijih bendova unutar najdražeg nam žanra, sve od svog osnutka pa naovamo. Uh... Umor me polako hvata i vrijeme je za dobru nadoknadu uloženog vremena i „izgubljenog“ sna, ali sve s osjećajem užitka i ispunjenosti jer je vrijedilo. A isto tako se vrijedi i pripremiti za ostatak godine koja je pred nama, jer u nadolazećim mjesecima imamo mogućnost čuti i vidjeti mnoštvo toga, stoga planirajte i realizirajte po mogućnostima i idite i uživajte koliko možete i želite. Jer vrijedi svake minute provedene na putu, svakog trenutka iščekivanja, svake popratne anegdote ili priče, a bome i svake neispavane noći koja slijedi nakon. To je sve samo Rock 'N' Roll...
