Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Stoga, ako niste čuli za ovaj bend i ako vam je promaklo ono što oni rade, mislim kako je pravo vrijeme za jedno novo otkrivanje i jedan novitet u vašoj glazbenoj zbirci.

Za početak, jedan kratki povijesno osvrt i upoznavanje... Lucifer je bend koji je nastao 2014. godine, nakon što se prijašnji bend The Oath razišao nakon svega dvije godine djelovanja. Iza sebe su ostavili samo jedan, istoimeni, studijski album te vam ga preporučujem. Dobro odrađeno i protkano dobrim utjecajima koji će se svidjeti onima koji vole malo „starije bendove i zvuk minulih desetljeća. Johanna Platow Andersson tada kreće s Luciferom u svojevrstan nastavak svoje glazbene priče te okuplja niz glazbenika s kojima objavljuje album Lucifer I 2015. godine. Sve obavijeno nekim misticizmom i okultnim, album itekako podsjeća na utjecaje i zvuk koji se počeo razvijati krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća te je to itekako pobudilo zanimanje od strane slušateljstva i bend je u svojih deset godina djelovanja objavio pet studijskih albuma, a pritom nije žrtvovao svoj odabrani pristup izričaju i ostao je vjeran temeljima na kojima su odlučili raditi i stvarati od samih početaka. I očito je kako je Johanna vodilja ovog benda i njihovog glazbenog puta, pošto se dosta ostalih glazbenika izmijenilo unutar ovih deset godina te se bend donekle uspostavio s trajnom postavom unutar zadnjih nekoliko godina. Uz nju, u bendu su tu još nalazi gitaristički dvojac Linus Björklund i Martin Nordin te ritam sekcija koju tvore bubnjar Nicke Andersson (njezin suprug) i bassist Harald Göthblad. Tematski se bend kreće u raznolikom spektru pa ćete imati prilike čuti mnogo toga o životu i smrti, ljubavi, čaroliji i sveopće, „mračnim“ i okultnim temama pa je to svakako primamljivo za one koji se pronalaze u takvom vidu izričaja i koji su ljubitelji bendova koji su takav pristup glazbi i stvaralaštvu stvorili u desetljećima iza nas, a albume ćete isto lako pronaći i pamtiti, pošto su označeni rimskim brojevima (od jedan do pet) pa niti to neće predstavljati neku prepreku pri mogućem otkrivanju i slušanju... Toliko za uvodnu riječ i par podataka o bendu koji bi vam se možda mogao i svidjeti, nakon što čujete i vidite što imaju za ponuditi. A sada, idemo na ono bitnije... Osvrt!

Lucifer V (ili samo V, ako vam je tako lakše) dolazi kao peto studijsko ostvarenje unutar opusa kojega Lucifer ima iza sebe. Album predstavlja devet novih pjesama u vremenskom okviru od nekih četrdesetak minuta, ponovno oblikovanih i zamišljenih u manirima koji zrače utjecajima minulih desetljeća i samim temama koje itekako pobuđuju nostalgiju, ali imaju mogućnost privlačenja novih naraštaja slušateljstva kojima bi se ovakav pristup žanru mogao svidjeti. Album je do sada popraćen i s nekoliko video uradaka, točnije za pjesme At The Mortuary, Slow Dance In A Crypt i Maculate Heart. Iako su im prijašnji albumi itekako dobri i vrijedni pažnje za jedno slušanje „po redu i po godina objavljivanja“, mislim kako im je ovo najbolje i najodraslije ostvarenje do sada. Itekako je vidljiv napredak u smislenosti i zaokruženosti tekstova i Johanna svojom pojavom i glasom itekako doprinosi dojmu koji bend ostavlja na vama. Iskreno se nadam kako ću imati prilike čuti i vidjeti bend kod nas ili u našoj blizini, pošto smatram kako vrijedi ovo otkrivanja benda kao što je Lucifer, upotpuniti s koncertnim iskustvom. Produkcijom je to itekako osuvremenjeno, za razliku od uzora koje imaju i na koje se pri svom izričaju pozivaju, ali se s time ne gubi ono što žele zabilježiti i kako žele pristupati svom stvaralaštvu. No svakako vrijedi priznati kako ovakav izričaj, produkcija i sama pojava članova benda neće svima odgovarati i to je u redu, ali nije opravdanje za mogućnost slušanja i praćenja nečeg novog. To su dvije različite stvari koje isključuju jedna drugu te se takvog stava treba riješiti. Time si uskraćujemo i zaniječemo mnogo stvari, a neke od njih čak nadilaze i razinu umjetnosti koju pratimo i volimo. Uz Johannu, ostatak benda svoje dužnosti odrađuje kako treba i na razini koja doprinosi njihovom nastojanju stvaranja glazbe u kojoj uživaju i strast koja je utkana u ove pjesme stvara neki osjećaj gdje vam je drago čuti kako neki bend stvarno predano i „na svoj način“ stvara glazbu iza koje stoje i koja bi se samo tako mogla svidjeti baš vama. I dobra stvar je ta što nitko ovdje ne zvuči kao „netko tko je prije to radio“ pa se onda članovi benda samo oslanjaju na prijašnje opuse i stvaralaštva te ne doprinose ništa svoje. Uzori su itekako uočljivi i čujete ih, ovisno o tome koliko ste upoznati s takvim bendovima i tim desetljećima, ali nikako nemate mogućnost kod Lucifera tražiti pokradene riffove i posuđene dijelove koji vas potaknu na misao kako „se ovo već negdje čulo i kako ovo zvuči dosta poznato“.

Ritam sekcija sve odrađuje kako treba, glasno i jasno daje temelj na kojemu se mogu nizati poneki riffovi i solo dijelovi pjesama koji vas malo odvedu u drugačija područja od onih gdje vas vodi glas, ali se sve skladno spoji i uistinu stvara jedno dobro iskustvo slušanja. Glazba nije zahtjevna i od vas ne iziskuje pažnju gdje trebate paziti na svaku sitnicu i na svaku posebnost koja se krije unutar pjesama, ali vas nipošto neće ostaviti bez interesa i mislim kako se ovakva glazba može zbog toga slušati bilo gdje i bilo kada, a već bi se po prvom slušanju u uho mogle uvući tri ili četiri pjesme, a već s drugim slušanjem imate jasnu putanju albuma i pjesama koje ga tvore. A to onda govori o tome koliko vam je nešto dobro i koliko bi vam se nešto, zapravo, moglo svidjeti. Bend je na prijašnjem albumu, Lucifer IV, iza 2021. godine već pokazao kako su se napokon pronašli i kako su počeli kročiti istom glazbenom stazom te se ta trajnost postave već na ovogodišnjem albumu dodatno osnažila i oblikovala kroz skladnost čiji je ishod ovaj album. Dobri riffovi i jednostavni, ali svrsishodni, solo dijelovi temeljeni na izravnoj i postojanoj pratnji, a preko toga svega pleše glas i pojava koju utjelovljuje Johanna Platow Andersson, žena koja itekako plijeni pažnju svojim scenskim nastupom i teatralnošÄ‡u, a to sve dodatno osnažuje tekstovima i pogledom na ovaj bend kao jednu dugogodišnju priču s kojom želi odati počast svojim uzorima, a pritom izbjeći žrtvovanje svoje posebnosti svega što ovaj bend predstavlja. Svakako se može napisati i reći kako je Lucifer jedan od onih bendova novijeg naraštaja, koji itekako zna što radi i kako želi stvarati, a pritom ostati suštinski svoj i ne posezati za prečicama koje obećavaju uspjeh, ali istovremeno imaju ulogu u ponovnom otkrivanju minulih desetljeća novijem naraštaju slušateljstva i zaljubljenika u žanr, a to je nekako, na obostrano zadovoljstvo svoju, dobra stvar.

I to bi vam, ukratko, bilo to. Odličan album i do sada, najbolje ostvarenje kojega Lucifer ima unutar svog opusa. Nadam se kako bend ne misli i ne želi stati još dugi niz godina te kako ću ih imati prilike vidjeti uživo te opravdati i potvrditi svoje mišljenje i očekivanja. Tko zna, godina je još na početku i bend je tek krenuo na turneju s kojom predstavlja ovogodišnju album, ali ovom prilikom nisu u našoj blizini pa se treba malo strpjeti. Ova bi godina općenito mogla biti iznimno bogata i puna novih albuma, ali i raznih događanja vrijednih vaše pažnje i posjete. Stoga uvijek pratite nove najave i objave te temeljito popunjavajte svoje kalendare i rasporede. Vrijeme ne čeka nikoga. Do sljedećeg puta...