Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Nakon genijalnog i moćnog povratka na ovogodišnjoj zagrebačkoj Brijačnici te početkom povratničke turneje, za čiju je prvu postaju odabrana Rijeka, Kojoti su pokazali što je to Rock 'N' Roll. Bez pretjerivanja i bez izmišljanja, čvrsto i silovito su nas proveli kroz presjek svoje karijere u devedeset minuta koncerta koji nikoga nije ostavio ravnodušnim.

No da ne odemo previše prema zaključku, vratimo se na početak i prevrtimo film malo unatrag, dvadeset i pet godina unatrag točnije. Kojoti su zagrebačko-vinkovački bend koji je nastao sada već i dosta daleke 1992. godine i koji je postojao svega osam godina do svog raspada. U to vrijeme u svoju diskografiju su uvrstili tri studijska albuma. Kao jedni od nositelja Fiju-briju generacije bili su jedan od poznatijih bendova naših prostora tijekom devedesetih te su svoje postojanje tako obogatili i mnogobrojnim koncertima i posjećenim pozornicama diljem ovih „naših“ prostora. Nakon raspada su članovi surađivali s nekim bendovima i može se reći da nisu ovih sedamnaest godina samo sjedili i čekali. Ne, ne. Rock 'N' Roll je bio postojan, u ovom ili onom obliku. No došlo je vrijeme da se vrate onome gdje su i počeli te su se vratili u pravom stilu. Bez manjka u glasu i u glazbi, dečki su potpomognuti još dvojicom članova činili šestorku koja je doista upotpunila doživljaj pravog koncerta i koja je svojom pojavom dala odgovor na sva pitanja o njihovom povratku, razlozima i sličnim, čak malo i skeptičnim pretpostavkama.

Galerija

KOJOTI + special guest Iz@ Medošević & Borgie - Rijeka, Pogon kulture, 28.04.2017. - galerija

Najava je bila točna, vrata su se otvorila u 21:00 h kako je i bilo predviđeno, no predgrupa se pojavila pred publikom dvadeset minuta nakon predviđenih 22:00 h te je to oduljilo čekanje na koncert, i njihov nastup je po nekim komentarima oko mene bio malo i predugačak no to kako tko voli i kako kome odgovara. Iz@ Medošević & Borgie su zanimljiv trio koji nas je uveo u večer zanimljivim i lako pamtljivim tekstovima te izvedbom koja je neke pokrenula na ples, no mnoge i malo umorila. Pogon je bio dosta prazan i mnogi si bili vani za vrijeme trajanja njihovog koncerta koji se, moram priznati, malo i odužio. Od predviđenih 22:00 h počeli su u 22:20 h pa je to sve trajalo do 23:15 h te su se Kojoti nakon njih na pozornicu popeli tek u 23:30 h pa je koncert malo ušao u sate kad su ljudi počeli biti pospani i na trenutke živčani od umora. No to je isto simpatično s obzirom na to da je 75% publike činila populacija 38+ (govorim to da pokrijem sve te dobne uzraste) pa ih se mora razumjeti jer su mnogi možda i radili ili su im djeca dosađivala s pozivima i sličnim smetnjama. Pustite ljude da uživaju. No za satnicu ne mogu opet kriviti bendove jer je možda i stvar do organizatora, tko će ga znati. Pitajte i raspitajte se ako vas baš zanima i javite pa da svi lijepo znamo što se dogodilo. No da, Iz@ Medošević & Borgie su odradili desetak pjesama koje su bivale zanimljivije što se više približavao kraj koncerta pa je koncert prošao s osrednjom popraćenošću i dosta prorijeđenim odazivom od strane publike. Tako da, uvodni dio večeri je počeo tako i iskreno vidjelo se da su ljudi došli zbog Kojota i da ih pretjerano ne zanima tko svira prije njih i tko otvara tu Rock 'N' Roll večer. Nakon završetka svoje playliste dečki su nas pozdravili i najavili dolazak Kojota te se povukli s pozornice.

Kako sam gore naveo, Kojoti su svoj koncert počeli u 23:30 h te su kroz svojih nadolazećih devedeset minuta napravili pravi show i presjek njihove karijere j bio sasvim zadovoljavajući. Mladenačka poletnost je još uvijek tu i energija koja svakako prkosi godinama uočljiva je gdje god i kako god na pozornicu pogledate. Sve je na svome mjestu i kroz nadolazeće minute koncerta samo evoluira i stvara genijalnu atmosferu u koncertnom prostoru. Kao da su bili tu sve ove godine i kao da nikada nisu stali. Ugodno u oku i uhu, uvježbano i osmišljeno tako da vas pokrene i traži od vas pozornost kroz koju morate jednostavno sudjelovati u koncertu. No sve ono gore o očekivanju Kojota se malo razvodnilo i pokazalo se da publika doista biva statična sve više i više kroz godine. Pola dvorane je samo stajalo i nitko nije prstom pomaknuo, što opet dovodi do pitanja zainteresiranost stanovnika grada Rijeke zbog kojih je npr. otkazan i koncert Gruhka koji je svirao „U čast Indexima“, a nije se imalo pred kime svirati jer su ljudi bili nezainteresirani. Bez veze vam je to. Niste baš neki „grad rocka“ po tome svemu jer samo nekolicina ljudi je doista uživala i kretala se, pjevala i pljeskala i bodrila bend. Mislim, nije vam bilo zanimljivo? Ili ste bili u Opatiji na koncertu Vatre? Nadam se onda da vam doista onda nije bilo zanimljivo... No to je na vašu dušu i to su vaši propusti pa živite s njima. One ostale, aktivne i raspoložene pozdravljam, iako u manjini bili ste primijećeni. Nema to veze sada s generacijama i koliko godina imate, to sve ovisi o vama.

No dosta o publici, tko ju uopće vidi u tom mraku ispod pozornice. Zar ne? Kojoti su tako redali pjesmu za pjesmom, neumorno i bez prestanka što je malo i utjecalo na odnos s publikom jer izuzev par rukovanja s prvim redovima i pozdrava s opet istim tim prvim redom, progovoreno je samo pet ili šest rečenica u smjeru publike pa je to ostavilo malo ljude bezvoljnima. To se sada odnosi na bend i onda opet na publiku i onda imamo jedan krasan začarani krug. No da, opaska malena zbog te nekomunikacije s publikom. I da, bacite pokoju trzalicu i popričajte s ljudima, bilo je entuzijasta i pravih zagriženih obožavatelja vašeg zvuka. Osobno sam nekoliko puta probao na potpis uvaliti kazeticu „Halucinacije“ no to je prošlo bezuspješno u istih tih nekoliko navrata. Čak se neki od njih niti nisu uočili, jedan je uz smiješak i pozdrav no tu priča staje.

A nije baš svaki koncert da netko donese takvu memorabiliju iz vašeg opusa, no to je opet malo personalizirana stvar i situacija pa ovo govorim za sebe. Slične stvari su se događale i s Partibrejkersima nekoliko mjeseci ranije ali o tome sam već govorio. Odnos s publikom. Mi slušamo vas, mu vas pratimo... A vi na to odgovarate ljubaznošću i dobrim odnosima s nama. Vrlo jednostavno, nekada zamorno i dosadno, no tako to ide. No o tome dosta, ostaje na raspravu. Koncert je tako kretao i udarao ritam svima nama kroz svojih čak osamnaest pjesama na playlisti, a to je puno i jako zadovoljavajuće. Čak smo pri kraju imali i povratak benda na pozornicu koji je rezultirao nizom pljeskanja, vrisaka i urlika, skandiranja i veselja te se sve onda popelo na dvadeset pjesama. E to je već brojka, i to odlična.

No internet ratnici bi se opet mogli okomiti na to kako sam spomenuo poneku opasku no ništa nije nikada sasvim savršeno, no opet, moraju i oni imati nešto za reći. Izuzev te opaske ili dvije, ništa više nije bilo negativno. Glazbeno je to pravi sirovi i moćni garage rock, bez odmicanja od davno zadanih kriterija i kvalitete. Profesionalno, toplo i ugodno za slušati, sve začinjeno s dodatkom odličnih klavijatura koje podižu pjesme uživo na jedan posve novi nivo, te naravno nikako nezaboravnih par pjesama koje su bile uljepšane usnom harmonikom koja je zvučala baš onako kako treba. Jednostavnim riječima, uvježbano i osjećajno. A kada se to uspije spojiti, uspjeh je zagarantiran. Ispred sviju njih Alen Marin s ,još uvijek, svojim dječačkim stavom i pokretima kojima dočarava svoju pozornost na pozornici i pokreće i traži vas, nas, publiku da se uključi u događanja ispred sebe i oko sebe. Bez problema sve izvedeno tako spontano i već spomenuto, uhu i oku ugodno. Pogon kulture već zadnjih nekoliko koncerata na kojima sam prisustvovao nema problema s razglasom i kontrolom zvuka tako da i njima treba odati priznanje za svoj dio doprinosa minuloj jučerašnjoj večeri.

Za kraj, jedino što mogu dodati je playlista koju su nam Kojoti izveli, a ona je izgledala ovako:

01. I Wanna Be Your Dog (The Stooges Cover)
02. Jedva stojim
03. Sto milja daleko od nje
04. Pet milijardi ljudi
05. Ti imaš ono što meni treba
06. Lud od slobode
07. Trese, lupa, udara
08. Manje pametan
09. Izgubljen u svemiru
10. Posljednji metak
11. Halucinacija
12. Uzmi ili ostavi
13. Hodala je pola metra iznad zemlje
14. Mama
15. Razuzdan i lud
16. Ja se moram kretati
17. Zajaši zmaja
18. Moćan san
19. Pajac nije znao
20. Tear In My Beer

I to bi bilo to. Odlična Rock 'N' Roll večer koja je svakako zaslužila ponavljanje. Kojoti su se pokrenuli i nadam se da neće posustati jer kad već manjkamo mladih i novih autorskih bendova, barem neka „starci“ odrade posao za njih, i to onako kako treba: srčano, moćno, odvažno i sa stilom. Što vam više treba? Stalno se žalite da „rock umire“, „scena kod nas ne postoji“, „nema se što za čuti i vidjeti“... Mislim da ste u krivu. Stoga, uhvatite malo vremena i posjetite kakav koncert, podržite ljude koji se trude i valjda nam se neće dogoditi da u ovoj generaciji ta glazba umre. Imamo priliku za uživanje u ovo vrijeme šunda i neukusa, no to ovisi o nama. Pa pokrenite se, što ovo čitate još uvijek? Ja sam si plan već složio za daljnje slušanje i posjećivanje koncerata... Jeste li i vi učinili isto?