Izvještaji

JUDAS PRIEST + THE DEAD DAISIES - Ljubljana, Stožice, 12.07.2022.

Iako se iza njih nalazi i više od slavljeničkih pedeset godina karijere, Judas Priest je još jednom pokazao i opravdao značenje svog imena. The Dead Daisies daje publici uvodni ritam i uvodnu riječ, ali ono što slijedi iza njih je... Izvanredno.

Objavljeno: 13.07.2022. 16:00

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

JUDAS PRIEST + THE DEAD DAISIES - Ljubljana, Stožice, 12.07.2022.

Datum: 12.07.2022.

Mjesto: Ljubljana, Slovenija

Lokacija: Arena Stožice

Galerija

 

O jučerašnjem danu i jučerašnjoj večeri koja je iza nas bi mogao pisati samo riječi hvale i pisati samo riječima kojima bi uzvisio značaj benda kao što je Judas Priest. Istina, to bi bio dio ljudske prirode i činjenice kako je autoru ovog teksta Judas Priest najdraži bend. No to ne bi bilo u redu i s time se ne bi dobio baš neki dojam o meni kao izvjestitelju i osobi koja stoji iza ovog teksta, a vjerodostojnost i istinitost činjenica koje će se pojaviti tijekom istog bi bile zanemarene i ne bi se nitko dobro proveo. Niti ja kao autor, a bome niti vi kao pratitelji portala i sadržaja na njemu. Stoga, subjektivnost ću pokušati ostaviti što više po strani i dat si truda pri tipkanju/pisanju u što boljoj maniri objektivnosti jednog izvjestitelja. Ali, ništa neću obećavati. To napisavši, idemo vidjeti što smo to imali prilike čuti, vidjeti i iskusiti u ljubljanskoj dvorani Stožice...

 

 

U Sloveniji nisam bio četiri godine, a i zaboravio sam pomalo koliko je prekrasan put do tamo. Odmarate u vožnji (ako niste u ulozi vozača, naravno), uživate u krajobrazu oko sebe i slušate glazbu, sve utkano u i oko dobrih razgovora i poneke teme kojom si „kratite“ put. Onda počnu oni sitni „problemi“ kod dolaska u nepoznati grad, a to je snalaženje u prometu i pronalazak odgovarajućeg parkinga... Znate kako to ide, ali i to ima svoju draž. Ali tome i služe planovi i putovanja koja započinju nekoliko sati prije samog događaja. Kad bi sve bilo brzopleto i „u zadnji tren“, oduševljenje na kraju koncerta ne bi bilo na tako visokoj razini. I onda kreće orijentacija i snalaženje u prostoru, sve po iznimno bitnim gradskim obilježjima: trgovinama i ugostiteljskim objektima. Što isto ima svoje prednosti i svojevrsnu dragost isto, jer tako se približavamo samom koncertu. Usput susretnete pregršt poznatih lica i ljudi, od koje neke niste vidjeli godinama, razmijenite iskustva s puta i općenito podijelite koju mudrost o smislu života, sve to popratite nekim jelom i/ili pićem i... Pa, treba li vam dalje išta više pisati? Znate i sami kako to sve ide! I onda dolazi trenutak kad se na kratko svi razdvojite i strateški rasporedite pri ulasku u prostor održavanja koncerta, a nakon toga slijedi par minuta traženja, snalaženje u novom okruženju, odlazak do dodijeljenog mjesta i priprema za ono najbitnije: koncert koji svi željno očekujemo i koji nam nikako ne dolazi brzo, a kad krene ne želim mu vidjeti i čuti kraj. Vremena je sve manje, publika je na svojim mjestima i pomno prati pozornicu ispred sebe, a odjednom predgrupa kreće. The Dead Daisies započinju večer sa stilom!

 

 

Za početak, tko su The Dead Daisies? Iza tog imena se krije supergrupa koju čini skup glazbenika koji se uvijek izmjenjuju i stalnim izmjenama stvaraju zanimljive spojeve koji, u konačnici, mogu biti preslušani i popraćeni kroz njihov opus. Službeno bend postoji od 2013. godine, a sve je počelo kao kreativna ideja Davida Lowyja, australskog glazbenika i poduzetnika koji se spomenute godine odlučio na ovaj, možemo reći, poslovni pothvat koji se očito pokazao kao zanimljiva i osebujna kreacija. Bend je do sada objavio pet studijskih albuma, jedan album snimljen uživo te nekolicinu drugih formata. Tijekom svoje karijere su proputovali po cijeloj planeti, bilo kao predgrupa većim imenima ili samostalno, a njihova popraćenost, glazbeni izričaj i sveobuhvatna priča su ostali primijećeni od publike i kritike. Iako, kako je već navedeno, bend nema stalnu postavu, ljudi koji su prošli kroz bend su jedna od uistinu značajnijih imena koja su obilježila poznate bendove koje svi znamo. Jedina stalna osoba u bendu je Lowy koji svira gitaru i povremeno obnaša dužnosti pratećeg vokala. Iza njega je nekih sedamnaest glazbenika koji su bili i otišli iz kolektiva, a trenutnu postavu benda čine bubnjar Brian Tichy (Billy Idol, Foreigner, Ozzy Osbourne, Whitesnake), gitarist Doug Aldrich (Dio, Whitesnake) i, kao pjevač i bassist, Glenn Hughes (Trapeze, Deep Purple, Black Sabbath). Uistinu zanimljiva skupina ljudi, a meni osobno i najbolja postava koju je bend do sada imao. A njihov nastup je, u najmanju ruku, ostavio okupljene bez riječi... Iako predgrupa, po prvi put u svojoj karijeri pohođenja koncerata, nisu bili (ne)namjerno stišani kako bi bend večeri zvučao puno snažnije, jače i moćnije. Razina glasnoće je bila na visokoj razini s obzirom na to kako se radi o predgrupi, a to se svakako vidjelo i kod publike. Iako u relativno kratkom vremenu, svega četrdesetak minuta trajanja, bend je uspio odsvirati zanimljiv popis pjesama, većinom autorskih. Ali, svakako najbolji trenuci njihovog nastupa su bile pjesme Mistreated i Burn, a iznimnost kojom ih je Hughes otpjevao ostaje upamćena kao nešto što je uistinu teško opisati riječima. Vrijedi podsjetiti kako su te pjesme objavljene na albumu Burn 1973. godine, kad su se David Coverdale i Glenn Hughes prvi put pojavili u Deep Purpleu, zamijenivši tada Iana Gillana i Rogera Glečera, koji su napustili bend zbog neslaganja s ostatkom članova. Iako se nekima moglo činiti kako se tu radi o pretjerivanju i proživljavanju „slavnih dana“ koji su daleko iza nekih od članova ove supergrupe, treba uzeti u obzir kako je Hughes isto godište kao, npr. Coverdale. Uzmete li to u obzir, uzmite i u obzir činjenicu kako je i Hughes bio vrli pobornik poroka i životnih iskušenja koja se javljaju u tom zanimanju, ali danas i dalje nastupa i vitalniji je od većine svojih vršnjaka. Uz to je i bass u njegovim rukama, a popraćen Tichyjem, čini ritam sekciju koja svakako pjesmama daje pokretačku snagu i u nama u publici pokreće svaku umornu stanicu i jednostavno ne možete stajati i ostati na mjestu. Povrh toga nadodajte gitaristički dvojac kojega čine Lowy i Aldrich i imate jedan odličan bend koji vas neće razočarati, s vremenom koji imaju će napraviti sve potrebno kako bi se vi osjećali dobro i na kraju svega, jednostavno bi osjetili obostrano zadovoljstvo u vezi između benda i publike. A to se u većini slučajeva, radilo se o predgrupi ili bendu koji vodi večer, sve manje i manje osjeti i to ne možete poreći jer bi se onda lagali i zavaravali. A za to nema potrebe. Kao što sam već spomenuo, tijekom četrdesetak minuta svog nastupa su nas glasno i jasno, moćno i snažno, energično i u maniri benda večeri, proveli kroz dio svog opusa i podsjetili na izniman uradak kao što je Burn, album koji skoro postoji pola stoljeća. Vidjeti te ljude kako stvaraju i vidjeti ih vitalne i spremne za dobar provod, njih na pozornici i nas u publici, vrijedi ranijeg ulaska u dvoranu i prepuštanja uživanju. Svakako bend koji će biti s nama još neko vrijeme, možda u nekoj novoj postavi, ali svakako vrijedan slušanja i pažnje, bilo to u ulozi predgrupe ili na nekoj samostalnoj turneji. Bend se pozdravio s publikom i napustio pozornicu, a ista je odmah počela vrvjeti ljudima koji su žurno i pažljivo pripremali prostor iste za ono što slijedi. Svijetla u dvorani su se upalila, ljudi su pronašli vremena za okrjepu i pokoju cigaretu, ali i za pokoji komentar na bend koji su upravo čuli i vidjeli. Onda smo se dotaknuli teme kako je merchandise bendova ove godine zastrašujuće poskupio i kako je to uistinu postalo nepristupačno, ali trebalo se pomiriti s činjenicom kako se općenito život (pod zadnje, barem) čini nekako skupljim i iznosi koje trebamo izdvajati za stvari koje volimo su uistinu postali visoki i značajni. Ali i te opaske na činjenice nisu mogli pokvariti večer koje smo bili dio i bilo je samo pitanje trenutka kad ćemo prestati pričati o tome i posvetiti se onome što slijedi... Još nekoliko minuta i ove teme će se prepričavati kroz neke nadolazeće dane, a Judas Priest će se napokon pojaviti na pozornici i još jednom, iako bespotrebno jer se to ne treba i ne smije tražiti od ovakvih bendova, dokazati i pokazati što znači to ime i što znače oni kad se u pitanju spomen najdražeg nam žanra.

 

 

Odjednom, stanka. Tišina i težina zraka stvaraju pritisak u vašim ušima. Razglas odjednom obznani svoju prisutnost i možete čuti Black Sabbath i njihovu pjesmu War Pigs, a to znači kako koncert i službeno započinje... Kroz narativni tekst koji vam se poigra s maštom i zategne živce kako biste budno pratili zbivanja ispred sebe, razglas se ponovno oglasi i začujete Battle Hymn, instrumentalnu skladbu koja uistinu započinje koncert, a tada... Pa, najradije bi sada stao ovdje i ne bi više pisao pošto se onda kreće na jedno glazbeno putovanje o kojemu bi ja mogao pisati kratke priče u nastavcima. Ponavljam ono s početka, ovdje se radi o najdražem bendu autora ovog teksta, stoga se može osjetiti poneki trenutak zanosa i očite subjektivnosti. Znam, znam! „Kakav je to novinarski rad i pristup izvještaju?“, pitat će neki. Pa, moj. Recimo to tako. I tko god postavi to pitanje ima na njega potpuno pravo i u potpunosti razumijem što želite s time reći i pitati, ali trebam naglasiti jednu stvar. Nikada nisam koncertima niti pristupao nekako „novinarski“. Ne. Nemam niti naobrazbe niti potrebe za takvim nečime. Uvijek sam gledao i slušao, osjećao tek koncerte kroz srce, znači kao obožavatelj te glazbe. Zvuči dramski i romantičarki, ali počujte me prije nego li sudite! Kako odrješiti bilo kakvu vezu s onim djetetom u sebi, onim neshvaćenim djetetom kojemu roditelji odjednom pokažu svijet gramofonskih ploča i audiokaseta, otkrijete nešto toliko prepuno topline i posebnosti, tada samo dašak  minulih desetljeća u vašoj sobi... Ako ne znate o čemu pričam, ne znam kako vam mogu to bolje opisati. Te stvari jednostavno trebate iskusiti sami, ali vjerujem kako će me one starije generacije ipak malo bolje razumjeti. Oni su ipak živjeli u tim „minulim desetljećima“ i mogu razumjeti osjećaj nabavljanja tih nosača zvukova od sebi najdražih izvođača i bendova, svake (ne)pažnje i svakog novog slušanja. Bez preskakanja, bez brzopletosti. Jednostavno si tu, tada, na tom mjestu i u tom vremenu, uz svoje komponente i pojačala koja ti uljepšavaju život. Osjećaj je... Neopisiv.

 

 

Ali moja sanjarenja i iskustva samo pojačavaju doživljaj i osjetilne podražaje tijekom ovakvih događaja. Bend ispred mene i nakon pedeset godina karijere iza sebe još jednom glasno i jasno potvrđuje tko su i što su. Jer Judas Priest uistinu biva jedan od onih bendova kojima ne treba predstavljanje, ne treba uvod i ne treba opis onoga što stoji iza njih kroz sve ove godine, albume i utjecaj. Ali opet ću to ponekad ubaciti i spomenuti, jer je jače od mene. I kako se pjesme nižu i kako svaka od nas traži drugu razinu emocija, uključenosti i energije, nema odustajanja i nema posustajanja. Bend odrađuje svoje snažno i moćno, šaraju opusom koji se proteže kroz tih pedesetak godina i svakom pjesmom samo od vas traže još! Popis pjesama je donekle i izmijenjen od zadnje turneje gdje su promovirali Firepower, svoj zadnji studijski album. Ne mogu vjerovati kako je od tad prošlo četiri godine, ali vrijedna uspomena i jedan od najboljih koncerata koje sam imao prilike doživjeti do sada. Iako se ta 2018. godina čini uistinu daleka, neosporiva je činjenica kako je bend svjež, uvježban, moćan i spreman dati još! A to vrijedi priznanja, pohvale i pažnje. Kao i većina bendova iz tih generacija i naraštaja, Judas Priest zna kad su bili najjači i kad su značajem prkosili bilo čemu na ovoj planeti. I to koriste dobro i tu im nema zamjerke. Popis pjesama ide od samih početaka benda pa do 1990. godine i albuma Painkiller, bez pretjeranog ulaženja u posljednjih nekoliko desetljeća. Što je nekako razumljivo, ali i pomalo podložno kritici. Naime, izuzev poneke pjesme s albuma Firepower, Judas Priest ne razmatra uvođenje nekih pjesama s albuma gdje je pjevao Tim "Ripper" Owens, ali ne ulaze i u ovo povratničko razdoblje kad se Rob Halford vratio u bend, od 2003. godine naovamo. Što je šteta i na što bi se, barem po meni, trebali „ugledati“ na Iron Maiden. Dva albuma na kojima je Owens ostavio svoj trag, ali i albumi na kojima je Halford ponovno potvrdio svoj status povratkom u bend, kriju pjesme koje bi svakako naišle na razumijevanje i odobravanje od strane publike diljem svijeta, usudio bi se to napisati/reći. Možda jedno mišljenje koje ne dijele mnogi, ali Nostradamus je album koji Judas Priest uistinu treba razmotriti i preslušati, jer tamo se kriju pjesme vrijedne koncertne izvedbe. No nikada ništa nije savršeno, jer takve stvari ne postoje. Postoji samo „skora savršenost“, a i ona ponekad biva nedostižna. Bend je moćan, snažan, uigran, instrumentalno je nedodirljiv i bez premca pokazuju kako gitaristički dvojac s iznimnom ritam sekcijom stvara glazbu koja godi svima. Halford je puno pokretniji i puno zdravijeg izgleda, a uzmemo li u obzir kako se i on bori s nekim zdravstvenim tegobama i poteškoćama, ali i godine koje su iza njega nisu više malene... Ali, čovjek svakom turnejom dokazuje kako su godine zapravo samo to. Broj. Prilagodbe koje se trebaju napraviti i kojima si olakšavamo život su jedno, ali to ne znači kako mi mijenjamo ono što jesmo i što predstavljamo. I iako više K. K. Downing i Glenn Tipton više nisu na krajnjim stranama pozornice, i iako su „prerana“ mirovina i bolest uskratile naraštaje za to iskustvo, bend opstaje na njihovoj ostavštini i to vrijedi poštovanja. To ne treba i ne smije nikada biti zaboravljeno! Stoga se s vremenom nadam kako će se „ratne sjekire“ jednom zakopati i kako će vrijeme izliječiti neke rane, možda ne na razini ponovnog okupljanja na pozornici, ali svakako bi i prestanak glasina i kritiziranja bio početak nečeg značajnog. I iako se ovdje spominju ta imena i njihov doprinos za glazbu općenito, njihova prepoznatljivost i utjecaj koji je neizbrisiv, bilo bi nepošteno govoriti samo o njima. Jer, na njihovim mjestima sada stoje neki novi, neki mlađi ljudi... I to su ljudi koji su itekako svjesni svoje uloge i mjesta na kojem stoje, odnosno mjesta koja trebaju popuniti.

 

 

Tu je Richie Faulkner, gitarist i očiti pokretač benda od 2011. godine naovamo te osoba koja je svojim dolaskom uspjela udahnuti neki novi život i rasplamsati skoro ugasli plamen života u ovakvom bendu. Iako je u bend došao kao zamjena za Downinga, on je s vremenom ipak postao nešto više. Postao je dio benda, a ne samo netko „na neodređeno vrijeme“. Njegov doprinos se osjeti na albumima, na turnejama i u svemu što jest Judas Priest. Uređenje i izmjene na popisima pjesama su očito njegove ideje i prihvaćenost koju je dobio od starijih članova benda je očita. Jer Faulkner je za njih dijete, mladić koji se rodio kad je Judas Priest objavio British Steel 1980. godine. I sada zamislite kad vam se jednog dana pojavi menadžer benda ili dobijete „onaj“ sudbonosni telefonski poziv. Stvar mašte, i to one najluđe! A Halfordu s lijeva stoji Andy Sneap, gitarist koji je s bendom za potrebe turneja od 2018. godine. Ali to nije sve! Sneap je također poznat po tome što je izniman producent i sveopće, bitna osoba u svijetu glazbe koja je mnogim bendovima snimala i oblikovala albume koji su obilježili posljednjih dvadesetak godina. A iza sebe ima i glazbenu karijeru, jer je prije dolaska u Judas Priest svirao u britanskim bendovima Hell i Sabbat. Ako niste upoznati s opusom spomenutih bendova, vjerujte mi kad vam kažem kako nećete požaliti ako im posvetite malo svoje pažnje. Vrijedan doprinos bendu, iako mnogi osporavaju njegovu ulogu u njemu. Ali, koliko god se mi ukrštavali sa svojim mišljenjima i stavovima, on je tu i očito je od neke vrijednosti bendu, a na ovoj turneji se primjećuje i veća odgovornost i dodijeljene mogućnosti, pošto ga je sve češće moguće vidjeti kako izvodi određene solo dionice. A to je lijepa gesta i priznanje vrijedno člana benda kao što je Judas Priest. Iza njih, jedna od najznačajnijih i meni najdražih ritam sekcija unutar žanra, bubnjar Scott Travis i bassist Ian Hill. Travis je s bendom od 1990. godine, a Hill je jedan od osnivača benda i zapravo biva član koji je s bendom od samog početka. Čvrsti, postojani i neumoljivi, ponekad jednostavni i pravocrtni, ali uvijek tu kad treba i kako treba. Iako je Travis netko tko se nalazi u društvu najboljih bubnjara ikada, Hill je ipak onaj jednostavni, mirni i povučeni bassist koji samo odrađuje svoj posao, ali daje gitarističkom dvojcu ispred sebe potrebnu čvrstinu i kralježnicu koja im omogućuje gitarističke vratolomije i dionice kojima se svi divimo. Ništa od toga ne bi bilo takvo kakvim mi čujemo i u čemu uživamo bez ovog dvojca iza njih. Štoviše, Hill je na koncertu bio glasniji nego inače, a to je mom uhu i ljudima s kojima sam bio okružen bilo baš kako treba i ton koji on dobiva svojim sviranjem se napokon mogao čuti malo jasnije i izraženije. Pohvale ljudima iza pulta!

 

 

Ali, ispred njih, još uvijek i još neumorno stoji Rob Halford, jedini i neponovljivi. Iako se već godinama odgađa njegova operacija leđa, a i neke gore bolesti su se pojavile s godinama, Halford je i dalje sila s kojom treba oprezno rukovati. Hughes i on su godište, a obojica svojim posebnostima i izdržljivošću prkose godinama, predrasudama i kritikama. Iako je daleko od svojih vrhunaca i mogućnosti koje su pred trideset godina zgražale znanost, školovane glazbenike, kritiku i publiku diljem planete, on i dalje krije moćan glas kojim će dati sve od sebe kako bi nama, publici koja žudno promatra, omogućio nezaboravno iskustvo koncerta kakvog može imati samo Judas Priest. Puno glasniji, jasniji i pokretniji nego 2018. godine, Halford je šetao pozornicom i izazivao publiku tijekom cijelog koncerta, svako malo nestajući kako bi dao prostora ostatku benda kad nije bilo potrebe za njime, ali i kako bi „uzeo zraka”. Naravno, svi smo čekali njegov trenutak i pojavu na motoru, samu najavu kraja koncerta i Hell Bent For Leather, što se s vremenom dočekalo i sama snaga tog trenutka nije razočarala. Upečatljivost svakog vizualnog rješenja, svaka pjesma koja je pomno prebrana iz takvog opusa služi svrsi i daje nam razlog s kojim želimo „Još!”, ali svemu dođe kraj, a tako i ovom koncertu nakon stotinu minuta dolazi kraj. Bend pozdravlja publiku i videozid iza njih najavljuje povratak, a svaki povratak ovakvog benda potrebno je željno iščekivati i žudjeti za svakim trenutkom koji se provede na ovakvom događaju. Judas Priest je još jednom, iz godine u godinu, dokazao kako nema više što dokazati, ali vas može podsjetiti tko su i drži vas budnima kako se ne bi zaboravili, u nekom trenutku sumnje i slabosti... Ah, da, popis pjesama. To vam je izgledalo ovako:

 

01. One Shot At Glory

02. Lightning Strike

03. You've Got Another Thing Comin'

04. Freewheel Burning

05. Turbo Lover

06. Hell Patrol

07. The Sentinel

08. A Touch Of Evil

09. Victim Of Changes

10. Blood Red Skies

11. The Green Manalishi (With The Two-Pronged Crown) (Fleetwood Mac Cover)

12. Diamonds And Rust (Joan Baez Cover)

13. Painkiller_______________________________________________________________

14. The Hellion (Instrumental) & Electric Eye

15. Hell Bent For Leather

16. Breaking The Law

17. Living After Midnight

 

Nije loše, zar ne? Bome nije, a bome nitko nije bio i nitko nije ostao ravnodušan... A jedino što nam ostaje jest biti zahvalni na bendovima koji još uvijek opstaju i koji se trude biti aktivni i dati nam iskustvo koje ćemo pamtiti za cijeli život. Bend je nestao sa pozornice, rasvjeta se uplatila i Queen nas je ispratio uz We Are The Champions, isto dio rituala koji obilježava kraj koncerta. I to je to, ukratko i šturo o tome što se moglo čuti i vidjeti prije dvije noći u Ljubljani. Ostatak tjedna je pred nama, a i neki se koncerti približavaju stoga treba pospremiti sjećanja i početi planirati...

 

 

Nadam se kako ste uživali u koncertu kao što sam ja uživao te se nadam kako vas sve boli kao mene i kako ste malo promuknuli. Sve je to vrijedno svake kapi znoja, a i poneke suze koju sam vidio u publici. Generacije su sudjelovale, a ovo je još jedan od onih koncerata gdje idu ljudi koji to vole i slušaju. Tu nema ljudi željnih pažnje na društvenim mrežama (izuzev osnovnih fotoaparata i to je to), nema aplikacija s kojima se otkriva koja je pjesma na repertoaru... Nešto što se može vidjeti na koncertima kao što su oni Iron Maidena ili Kissa. Mainstream, reklo bi se. Najveća opaska? Ako ju baš treba tražiti, to je onda odaziv ljudi i slaba prodaja karata. Slobodnom procjenom je polovica arene Stožice bila popunjena, a to je sramotno za zajednicu kojom se toliko hvalimo i kojom se dičimo. Ali to će se popraviti s idućim koncertom, nije li tako? Tako je! I toliko od mene, barem za sada. Na kraju mjeseca imamo susret s Gojirom, a to je nešto za što se uistinu treba pripremiti... A vi uživajte u glazbu, uživajte u životu. I budite zahvalni na tome što živite u vremenu u kojemu ovakvi bendovi još uvijek postoje i potvrđuju svoju vječnost. Do sljedećeg puta...

 

Pročitaj više o temama: judas priest, the dead daisies, tour, 50 heavy metal years, turneja, ljubljana, stožice, 2022, izvještaj, report, galerija



Kalendar

'Glasno s tvrđave' - Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila, 14.07.-18.08.2022.

14.07.2022. - četvrtak

'Glasno s tvrđave' - Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila, 14.07.-18.08.2022.

Šibenik, Tvrđava sv. MIhovila
130 kn - 150 kn

ARCTIC MONKEYS - Pula, Arena, 16.08.2022.

16.08.2022. - utorak

ARCTIC MONKEYS - Pula, Arena, 16.08.2022.

Pula, Arena
loža 559 kn, parter 499 kn, tribine 479 kn, travnjak 299 kn

NUNSLAUGHTER, BEZDAN, 17.08.2022., Močvara, Zagreb

17.08.2022. - srijeda

NUNSLAUGHTER, BEZDAN, 17.08.2022., Močvara, Zagreb

Zagreb, Močvara
80 kn / 100 kn

TAME IMPALA - Pula, Arena, 17.08.2022.

17.08.2022. - srijeda

TAME IMPALA - Pula, Arena, 17.08.2022.

Pula, Arena
550 kn loža / 500 kn parter stajanje / 480 kn tribine / 300 kn travnjak stajanje.

SABATON, 19.08.2022., Ljetna pozornica, Opatija

19.08.2022. - petak

SABATON, 19.08.2022., Ljetna pozornica, Opatija

Opatija, Ljetna pozornica
300 kn

HYPERDONTIA, 22.08.2022., Močvara, Zagreb

22.08.2022. - ponedjeljak

HYPERDONTIA, 22.08.2022., Močvara, Zagreb

Zagreb, Močvara
70kn/90kn

STONED JESUS, 23.08.2022., Močvara, Zagreb

23.08.2022. - utorak

STONED JESUS, 23.08.2022., Močvara, Zagreb

Zagreb, Močvara
110/140 kn

PIXIES - Zagreb, Velesajam, 27.08.2022.

27.08.2022. - subota

PIXIES - Zagreb, Velesajam, 27.08.2022.

Zagreb, Velesajam, Paviljon 9
265 kn (250 kn + troškovi transakcije)

MGLA, 04.09.2022., Boogaloo, Zagreb

04.09.2022. - nedjelja

MGLA, 04.09.2022., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Močvara
160kn/180kn/200kn

RAGE AGAINST THE MACHINE, 17.09.2022., Arena Zagreb, Zagreb

17.09.2022. - subota

RAGE AGAINST THE MACHINE, 17.09.2022., Arena Zagreb, Zagreb

Zagreb, Arena Zagreb
820kn, 690 kn, 650kn, 550 kn, 450 kn

Kolovoz / 2022

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
293031 

Must Read

Otkazana nadolazeća europska i britanska turneja RAGE AGAINST THE MACHINE

Vijesti

Otkazana nadolazeća europska i britanska turneja RAGE AGAINST THE MACHINE
NEPODNOŠLJIVA TEŽINA GOLEMOG TALENTA (The Unbearable Weight of Massive Talent)

Recenzije - Film

NEPODNOŠLJIVA TEŽINA GOLEMOG TALENTA (The Unbearable Weight of Massive Talent)
Preminula OLIVIA NEWTON-JOHN, zvijezda 'Briljantina'

Vijesti

Preminula OLIVIA NEWTON-JOHN, zvijezda 'Briljantina'
LAČNI FRANZ - Rijeka, Zvečka, 04.08.2022.

Kalendar

LAČNI FRANZ - Rijeka, Zvečka, 04.08.2022.
GOJIRA, Alien Weaponry, Employed To Serve - Zagreb, Dom Sportova, 30.07.2022.

Izvještaji

GOJIRA, Alien Weaponry, Employed To Serve - Zagreb, Dom Sportova, 30.07.2022.
MOTOVUN 2022: Dodjelom nagrada i zdravicom završena još jedna motovunska filmska avantura

Vijesti

MOTOVUN 2022: Dodjelom nagrada i zdravicom završena još jedna motovunska filmska avantura
GOJIRA, Alien Weaponry, Employed To Serve - Zagreb, Dom Sportova, 30.07.2022. - galerija

Galerije

GOJIRA, Alien Weaponry, Employed To Serve - Zagreb, Dom Sportova, 30.07.2022. - galerija
SADISTIC INTENT, Sijjin - Zagreb, Močvara, 21.07.2022. - galerija

Galerije

SADISTIC INTENT, Sijjin - Zagreb, Močvara, 21.07.2022. - galerija
THE ROLLING STONES - Austrija, Beč, Ernst Happel Stadium, 15.07.2022.

Izvještaji

THE ROLLING STONES - Austrija, Beč, Ernst Happel Stadium, 15.07.2022.
THE ROLLING STONES - Austrija, Beč, Ernst Happel Stadium, 15.07.2022. - galerija

Galerije

THE ROLLING STONES - Austrija, Beč, Ernst Happel Stadium, 15.07.2022. - galerija
PEARL JAM - Budimpešta, Papp László Sportaréna, 12.07.2022.

Izvještaji

PEARL JAM - Budimpešta, Papp László Sportaréna, 12.07.2022.
The ROLLING STONES sutra u Beču

Vijesti

The ROLLING STONES sutra u Beču
JUDAS PRIEST + THE DEAD DAISIES - Ljubljana, Stožice, 12.07.2022.

Izvještaji

JUDAS PRIEST + THE DEAD DAISIES - Ljubljana, Stožice, 12.07.2022.
KISS - Zagreb, Arena,  09.07.2022.

Izvještaji

KISS - Zagreb, Arena, 09.07.2022.
KISS - Zagreb, Arena, 09.07.2022. - galerija

Galerije

KISS - Zagreb, Arena, 09.07.2022. - galerija
REPETITOR sutra ipak u Tvornici kulture

Vijesti

REPETITOR sutra ipak u Tvornici kulture
GREEN River Fest 06.07.- 02.10.2022.

Vijesti

GREEN River Fest 06.07.- 02.10.2022.
POST FACTUM: Moj prvi INmusic festival

Kolumne

POST FACTUM: Moj prvi INmusic festival

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK