Za sve naše Äitatelje koji eventualno ne znaju, tko je Jim July?
Naivan djeÄarac, sanjar, zanesenjak, optimist, zaljubljenik u glazbu, nerealan tip Äija razmišljanja i osjećaji Äesto ne idu u korak s time što se oko njega dogaÄ‘a, previše spontan, neposredan, Äesto previše priÄa, fasciniraju ga stvari koje nemaju praktiÄnu svrhu, voli Äuda i Äarolije, voli Baranju, šume, planine i more, voli dobre priÄe, voli maštati, vjerojatno previše osjećajan, Äudnog fokusa, draža mu je ljepota od Darwina, voli život.
ÄŒlan si, toÄnije frontman, benda Garage In July, no Rust Red Romance je tvoj solo projekt. Kako si došao na ideju solo projekta?
Kad sam za vrijeme prvog lockdowna dobio informaciju da ćemo neko vrijeme raditi od kuće, odmah sam sjeo za laptop i naruÄio si malu zvuÄnu karticu. Nakon dugo vremena, zaista sam se fokusirao na nešto. Kuhao sam i stvarao muziku, a u pauzama gledao Monty Pythona i glazbene dokumentarce. Bio sam sretan i zahvalan što sam dobio vrijeme koje kao da nije ni trebalo postojati. U svibnju ove godine izašao je moj prvi album, a 21. studenog izlazi i drugi. Što se produkcije i snimanja tiÄe ja sam totalni amater i sve mi je to novo, ali opet me veseli upravo to što ništa ne znam jer se onda ne bojim isprobavati i igrati se. Veseli me to što mi takva vrsta rada daje priliku da rastem i razvijam se. Ime „Rust Red Romance“ posveta je Marku Laneganu kojeg jako volim. To je dio stiha iz njegove pjesme „Quiver Syndrome“ s albuma „Blues Funeral“.
Imaš li podršku deÄkiju iz matiÄnog benda?
Da! Apsolutno! DeÄki iz benda me podržavaju i na tome im hvala. Dobro me poznaju pa znaju da nemam mira.
'Buick Transgalactic 47' je drugi album tvog solo projekta. Kako je tekao kreativni proces nastanka albuma? Gdje si snimao album i tko je zaslužan za cjelokupni izgled i zvuk albuma?
Album sam snimao u loÄ‘i od neka tri kvadrata u stanu u kojem živim sa zaruÄnicom. Taj je prostor bio od presudne važnosti jer, osim što sam imao stolić i stolicu, u loÄ‘i je veliki prozor kojeg sam mogao otvoriti pa nesmetano pušiti duhan. Zato sam i objavio album sad pred zimu jer sad je već hladno u loÄ‘i. A proces je tekao dosta brzo, zapravo. Volim sebi dati neko ograniÄenje i onda unutar tih okvira raditi. Recimo, napravim ritam za pjesmu koja još uopće ne postoji pa po njemu radim pjesmu ili pjevam na neku disco stvar pa onda ostavim vokal, a promijenim sve ispod. Prijatelj mi je priÄao o tom pokretu OuLiPo (Ouvroir de Littérature Potentielle) i to me oduševilo.
Na albumu si imao i glazbene goste. Možeš nam reći tko je sve dao svoj glazbeni doprinos na albumu?
Na albumu su gostovali: Damir Trkulja Šiljo (Gatuzo): solo gitara na pjesmi „F.O.R.D“, Marko Bagarić (Garage in July): solo gitara na pjesmi „Jacques Brel“, Zvonka Obajdin (Svemir, Sjeverozapad): klavijature i vokal na „Mighty Summer“, Mate Palestrina Mazić: solo gitara na „Grandpa“. To su sve moji prekrasni prijatelji i glazbenici i Äast mi je što ih poznajem i što imam priliku s njima suraÄ‘ivati.
Tvoj matiÄni bend Garage In July svoj glazbeni stil opisuje kao visokooktanski swamp 'n' roll. Kako bi ti opisao svoje solo glazbeno stvaralaštvo?
Lo-fi freedom groove
Na albumu se nalazi osam novih pjesama, a ti si autor svih. O Äemu govore odnosno pjevaju tvoje pjesme? Kojih tema se dotiÄeš u njima?
Dobar dio ovih pjesama su zapravo priÄe. „First Journey To Sun“ je priÄa o tome kako sam otputovao do Sunca kako bih dobio „sunÄane markice“, sliÄno kao poštanske, ali su zapravo mali komadići Sunca koji imaju posebne moći. Sunce je s Howlin' Wolfom bilo u Mjesecu pa sam morao priÄekati kod Fred Astairea koji me u meÄ‘uvremenu nagovarao na ples. Po markice sam išao da ih mogu pokloniti svojoj majci da joj srce što duže kuca i što duže sjaji. „Gravedigger's Woman“ je priÄa o ženi kojoj nitko nije htio prići jer su se bojali da će ih sve u grob zakopati, no netko joj napokon ipak priÄ‘e jer je zaštićen Äarolijama jedne Romkinje. „Jacques Brel“ je o Buicku koji ne ide na gorivo već na voće, a ja ga vozim i dolazim po svoju dragu koja treba izaći iz zatvora. Zapravo, cijeli album spaja obiteljske motive s fantasiÄnim priÄama.
Koji su tvoji glazbeni idoli? Koji bendovi i glazbenici su utjecali na tvoj glazbeni ukus, pa onda samim time i na tvoj glazbeni izriÄaj?
Ufff, ima ih stvarno puno. Mogu izdvojiti Stoogese, Stonese, Davida Bowiea, Velvet Underground, Suicide, Muddy Watersa, Howlin' Wolfa, John Lee Hookera, The Sonics, Bob Dylana.
Na naslovnici albuma se nalazi fotografija tvog oca iz 1970 ih godina. Kako si došao na ideju da staviš baš njegovu fotografiju na naslovnicu? Što je tata rekao kad se ugledao na albumu? :)
Na naslovnici albuma je fotografija mog tate s kraja sedamdesetih, u mom selu Grabovcu, u Baranji. Naslonjen je na stojadina, ili na Buick. Tata je stari roker i u vrijeme svoje rane mladosti puštao je ploÄe u disku i imao je bend u kojem je pjevao. Dugo su vježbali za nastup za Dan Republike koji se nikad nije dogodio. Stavio sam tatu na naslovnicu jer želim da bar na taj naÄin bude dio toga što radim.
Pandemija koronavirusa je nažalost zaustavila sva glazbena događanja pa tako i koncerte. Nedostaju li ti live svirke?
Koncerti mi užasno nedostaju i teško je uopće sjetiti se koncerata i te euforije odlaska na koncert. Samo me probode kad se tog sjetim i odmah osjetim neku prazninu. Imao sam sreće da sam u zadnjih par mjeseci bio na predivnim koncertima Klinike Denisa Kataneca, Svemira, Mirne i The Fact Checkersa te Detroit Groove Gang-a i benda T.V. Eye. To me napunilo pa ću lakše izdržati do sljedećeg.
I za kraj, imaš li neku poruku za naše Äitatelje?
Plešite doma, minimalno jednom tjedno slušajte glasno muziku, posadite biljku, Äitajte, opuštajte se kad god stignete, nemojte ništa podrazumijevati, ne uzimajte stvari zdravo za gotovo, poÄnite na vrijeme cijeniti ljude oko sebe, budite hrabri i ne bojte se krenuti iz poÄetka. Budite vedri.