Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Čak i dok pišem ovo, album mi svira kao glazbena podloga za ovaj dan i svako malo se predomišljam, smišljam što vam napisati i kako se izraziti na način koji bi vam mogao predočiti ono što čujem i kako se Senjutsu meni uklapa u sve ovo. Čak niti ne znam što mi ovo iz prijašnje rečenice predstavlja i što to zapravo znači...

Doista ne moram i ne želim bespotrebno predstavljati ovaj bend, objašnjavati njegovo ime i ostavštinu koju imaju, te predstavljati članove koji stoje iza onoga što zapravo tvori Iron Maiden. Svi smo po tom pitanju i po toj temi odavno naučili sve, ili se barem lažemo kako jesmo, jer ovo je jedan od onih bendova koji su početak svega što nas poveže i pokrene u otkrivanje sada nam najdražeg žanra. Neki ljudi dosta osobno shvaćaju kritiku, ma kakva god ona bila, na svoj najdraži bend i/ili izvođača stoga se s bendom kao što je Iron Maiden doista treba rukovati s punim oprezom i razumijevanjem svega maloprije napisanog. Vjerujem kako ćete se složiti sa mnom. A ako nećete, pa... Vjerojatno ćemo onda imati ugodnu i živahnu raspravu u komentarima ispod neke od objava na nekim od naših službenih glasila. Mene to iskreno veseli i volio bih čuti slaganja i neslaganja, komentare koji idu za i protiv nečega, te sve to ugodno pretočen u razgovor koji se u konačnici vrti oko benda i koliko nam on znači. Zvuči dosta dobro, zar ne? Tko zna...

Senjutsu nam dolazi šest godina nakon svog prethodnika, albuma The Book Of Souls koji je poveo mnoge rasprave nakon svog izlaska i može se reći kako se neka dvoumljenja još do danas nisu razjasnila. Svi imamo razumijevanja po nekim pitanjima i temama, ali kako je maloprije napisano, ponekad ljudi neke stvari stvarno stvore osobnima i nekada je teže ući u raspravu s nekime o nečemu. Iskreno, kad sam već napravio ovaj uvod, mogu reći (uz veliki udah i izdah prije toga) kako se osobno The Book Of Souls meni nije svidio. Štoviše, otići ću po kritici albuma i korak dalje, ako dopustite... Nisam bio pretjerano uhvaćen u žudnji za bilo čime što je slijedilo nakon što je objavljen Brave New World 2000. godine. I sada krećemo... 1... 2... 3... Još sam živ? Nema uroka i kletvi bačenih na mene? Uh, dobro je. Valjda će sve biti u redu. Šalu na stranu, no morao sam malo razbiti monotoniju službenosti formata kao što je recenzija. Ali da, stvarno mislim ono što sam gore napisao i to ostaje nepromijenjeno. Do ove godine.

Otkad je Brave New World označio povratak Iron Maidena u neki mainstream na početku novog tisućljeća, ovogodišnji im je album pokrenuo kod mene zanimanje za ono što su predstavili svojim vjernim obožavateljicama i obožavateljima, pratiteljicama i pratiteljima diljem Svijeta. Moram biti jasan oko jedne stvari, a to je činjenica kako Iron Maiden nikada zapravo nije objavio nešto loše, te bi se moglo reći kako njihov glazbeni opus u sebe uključuje samo manje i više dobre (odnosno izvrsne, bez lažne skromnosti) albume. I tu postoji široka lepeza stvaranja i izričaja gdje svatko može pronaći nešto za sebe, bilo to kroz neke dodatke i izmjene u instrumentalnom pristupu koji stvara glazbu ili se tu radi o promjeni čovjeka koji stoji ispred benda i svojim glasom pokreće svu tu publiku diljem Svijeta. Mislim kako ćemo se većinom svi složiti i oko ovoga maloprije napisanog, no možda se varam, Vidjet ćemo i to... Jer mene doista veseli slušati ovaj album i pisati o njemu, te u isto vrijeme razmišljati o tome hoće li se netko nakon objave ove recenzije posvađati. Nije mi to u cilju, doista nije, ali činjenica je kako strast i predanost ljudi oko nekog benda ponekad istovremeno kod mene izazivaju divljenje i začuđenost. Nakon takvog sukoba treba ti malo vremena kako bi sve posložio, razmislio o tome i shvatio čemu se maloprije svjedočilo...

Iron Maiden nam na ovom albumu, tijekom njegovog trajanja, predstavlja deset novih skladbi i kompozicija koje od vas iziskuju iznimnu predanost, posvećenost i slušanje, a zatim i preslušavanje kako bi svemu mogli pronaći početak i kraj. Ne govorim to u smislu kako ništa nije povezano i kako je album nabacana gomila pjesama koje nemaju smisla, već se više okrećem prema tome kako ćete si vi morati pronaći početak i kraj po pitanju toga što mislite o ovom albumu. Prvenstveno, tu je trajanje. Iako kraći od svog prethodnika koji je brojio oko sat i pol vremena svog trajanja, ovaj album biva nešto kraći sa svojih osamdesetak minuta. I kako li su samo te minute ispunjene! Kako sam prije već spomenuo i naveo, Senjutsu se meni osobno nametnuo kao najbolje ostvarenje unazad zadnjih dvadesetak godina, i bogatstvo koje album krije se možda napokon oblikovalo i dobilo neki nesalomljivi pravac kojim su počeli koracati s nekoliko zadnjih albuma. Pogledamo li retrospektivno, Iron Maidenu nikada nije bilo strano snimiti i objaviti (po)dugačke pjesme kojima su u svom desetljećima svog postojanja razbijali monotoniju radijskih formata i pjesama koje su bile za svakoga. I sada su došli u godine života, ali i staža postojanja benda, gdje si mogu dozvoliti istraživanje koje se temelji na uspjesima i minulih desetljeća kada su stvarali sebi ime i gdje su dokazali svoju veličinu. I to veseli svakog slušatelja željnog nečega što je novo od benda koji im je već toliko toga dao kroz prijašnje albume i pjesme koje se svima utkaju u sjećanja. Zvuči prepunjeno nostalgijom, ali gledamo li bez pretjerivanja, to jednostavno je tako...

I sama skeptičnost kod mene jenjava sa svakim slušanjem, a sama pomisao kako sam ponekom pjesmom na nekom od albuma ponovno iznenađen kreativnošću i idejom koju su članovi benda uklopili u konačni proizvod, daje mi do znanja koliko neki bend doista može biti velik. I na kraju slušanja, ali i preslušavanja, najbolje pjesme na albumu su mi one zadnje koje su trajanjem i najduže! Nekako su, potpune. Ne znam koliko ćete me razumjeti dok ovo čitate i dok slušate album, ali Senjutsu mi je album koji je doista potpun i koji nema manjkavosti po pitanju kreativnosti i izričaja kojega je ova šestorka utkala u ovih deset pjesama. Pa samo ime albuma odiše idejama koje ne možemo pojmiti bez dodatnog, potpunijeg i dubljeg istraživanja. Svako su pristupili svemu na način kojime će vam ostati u sjećanju nakon slušanja... Audio i vizualni dojam su svakako na razini benda kao što su oni. O tome kakvi su glazbenici, i kakav je Bruce Dickinson vokal se doista nema ništa reći. Još tome pridodajte činjenicu kako se dotični izborio s bolešću koja je mogla okončati njegovu karijeru, pa čak i život, te nakon toga nastavio odrađivati turneje i objaviti album s bendom... Sve to preliveno jedno preko drugoga, utkano u dionice koje mame pažnju i koje traže od vas još jedan trenutak posvećenosti kako bi vam se svidjelo, a sve tako ukusno i u svom svojem trajanju stvoreno kako bi ispričalo priče koje si možete jasno predočiti i o kojima možete razmišljati. Tematski raznoliko, no potkrijepljeno prekrasnim iliričkim izričajem koji je oduvijek krasio njihove kreacije. Kao što i prije rekoh, instrumentalno i vokalno uvijek na razini koja samo želi još jednom to sve potvrditi uživo na nekom od koncerata u sklopu nadolazeće turneje. I vi i ja znamo o čemu ovdje pišem i koliko nam sve navedeno nedostaje. Jedina zamjerka albumu, ako je mogu osloviti tako, jest ta što bi se određenom dijelu onih koji slušaju mogla zamjeriti minutaža koja od nas sviju iziskuje vrijeme koje ponekad, u jednom komadu, nemamo. Ali svakako nemojte odustati! To bi bila greška i to bi bio grijeh kojime si uskraćujete otkrivanje glazbe. A to je jako loše... Ako išta, svakako si možete podijeliti album na dva dijela pošto je Senjutsu, kao i prethodnik mu, dvostruki album. No vjerujte mi, ne može vam biti loše. Možda vam neće biti dobro, ali vam nipošto neće biti loše. Ionako si zbog situacije na svjetskoj razini ne možemo život i iskustvo istog obogatiti odlaskom na mnogobrojna događanja, nastupe i koncerte pa nam albumi koje su bendovi pripremali doista dođu kao svojevrsna utješna nagrada za sve propušteno i neodržano, odgođeno i/ili otkazano. A uostalom, petak je! Početak je vikenda i mislim kako se možete počastiti s osamdesetak minuta uživanja u dobroj glazbi na koju se čekalo čak šest godina... Ako i radite tijekom vikenda, vjerujem kako biste mogli pronaći neki inovativan način za uživanje u ovom albumu. No nemojte dozvoliti lijenosti ili nezainteresiranosti uskraćivanje glazbenog putovanja kakvo možete doživjeti.

Iron Maiden je kroz i tijekom svog postojanja uspio pomaknuti granice mnogih stvari, a svojim su albumima ostvarivali stvari koje su u isto vrijeme nailazile na kritike i hvalospjeve od strane publike i od strane slušatelja i obožavatelja, istovremeno! Pa su i dalje nastavili stvarati, te i dalje slove za jedan od najpoznatijih i najomiljenijih bendova koji (još uvijek) postoje i neumorno svoje kreacije poprate spektakularnim koncertima koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Kao i svi mu prethodnici, Senjutsu iziskuje predanost i pažnju, ali vrijedi mu se posvetiti. Ne vjerujem kako će se pojaviti osoba koja će reći kako na albumu nije valjalo ništa i kako album nije vrijedan slušanja uopće. Ako i da, nadam se kako će imati argumentirane razloge... Osamdesetak minuta, sami ili u društvu, počastite se slušanjem i svakako napišite svoje dojmove ispod ove objave, na nekome od naših službenih glasila. Godina je još daleko od kraja, a mnogi bendovi su već objavili i/ili najavljuju objavljivanje novih uradaka kojih izgleda neće nedostajati. Mislim kako ću album poslušati još jednom... Zašto ne!? A vi samo polako, vremena još ima na pretek. Pa album je danas tek objavljen!
Do sljedećeg puta...