Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Galerija

INmusic 3. dan (THE SMASHING PUMPKINS, RÖYKSOPP, BOMBAY BICYCLE CLUB...) - Zagreb, SRC Jarun, 26.06.2024. - galerija

Lijepo je bilo vidjeti da ogromna količina kiše prethodne večeri nije obeshrabrila nikoga tko je planirao doći na završni dan našeg najvećeg pop-rock festivala, iako je vrijeme ponovno “visilo”. Ovo je bio dan koji je pokazao kako je moguće okupiti izvrsne izvoÄ‘ače iz potpuno različitih žanrova, a istovremeno ponuditi i priliku za naučiti nešto novo (odlično je da je festival predan promoviranju novih bendova koji bi za koju godinu mogli biti blizu statusa headlinera). Tako smo danas pogledali i zadnji od tri Superval pobjednika (ukratko: bendovi srednjih škola) – EXTROF – iako tek u dolasku na festival, no dovoljno da zadovoljno klimamo glavom na ono što smo čuli.  Jučer smo u reportu s drugog dana posve ispustili par riječi o drugom pobjedniku, ŽELJEZNIM PILULAMA, pa se ovime curama iskupljujemo s komentarom da iako je silno zanimljiv DOGSTAR s Keanu REEVESOM (zanimljiv zato što tamo svira Keanu Reeves, ne zato što to što sviraju jest zanimljivo) svirao kada i pet ŽELJEZNIH PILULA, srednjoškolski “girlpower” je vjerojatno bio glazbeno zanimljiviji od spomenutog DOGSTARA. Okupile su stotinjak ljudi i hrabro prašile.

Extrof

Željezne pilule

Kako se kaže, desert dolazi na kraju, a INmusic je ponudio nekoliko izvrsnih poslastica kojima su prethodna dva dana uživanja mogla biti kvalitetno okrunjena. Naš je dolazak počeo ugodnim iznenaÄ‘enjem; iako smo očekivali ogromne količine blata zbog prethodne večeri, žedna zemlja je većinu toga uspjela popiti, a ostalo je organizator uspio sasvim solidno sanirati.

Prvi naš pravi susret bio je s IBIBIO SOUND MACHINE na World Stage-u. Šaren i veseo ansambl, skupljen s raznih strana svijeta, odmah nas je rasplesao i uveo nas na odličan način u sumrak. IBIBIO njeguje zanimljivu kombinaciju koju čine afro-funk i world music, Eno WILLIAMS (lead vokal) je zarazna, rasplesana i karizmatična, komunikacija s publikom odlična i nepretenciozna, vidjelo se da je uživanje obostrano. Nekada je world music bio obvezan dio svakog ovakvog festivala (hvala Peter GABRIEL-u koji je taj stil nesebično promovirao desetljećima), i lijepo je vidjeti da još uvijek postoji interes za tradiciju udaljenih dijelova zemlje, koji su nam isporučeni u modernijem ruhu.

Vrlo energičan nastup, bogata koncertna produkcija i odličan spoj raznih elemenata (elektronika, afro-beat, funk, jazz sa duhačima) oduševili su publiku. Tekstovi pjesama su mješavina engleskog i jednog od native jezika koji se govore u Nigeriji, i upravo te dijelove je pjevačica tražila od publike da pjevaju s njom. Bend nismo poznali od ranije, ali smo zapamtili nekoliko naslova: "Protection From Evil" s moćnim basom, "All That You Want" s univerzalnom porukom kako je sve moguće, i posebno “A Power Of Truth”.

Inicijalno ime benda povlači neizbježnu asocijaciju na MIAMI SOUND MACHINE i odličnu Gloriu ESTEFAN; baš kao što su ona i njen suprug Emilio uspješno uvlačili elemente kubanske glazbe u svoje pjesme, lijepo je vidjeti da to netko jednako dobro radi s afričkim (nigerijskim) pjesmama. IBIBIO SOUND MACHINE su osigurali pozivnicu za novo gostovanje na INmusic-u, jer je kraj nastupa pokazao da je ljubav njih i publike bila apsolutno obostrana.

Nakon njihovog nastupa, masovna selidba pred Main Stage, idemo pogledati RÖYKSOPP,  norveški elektronički duo iz Norveške; izlaze van na zanimljiv način, s naglaskom na rasvjetne i vizualne efekte, podsjećajući na neke drevne druidske rituale. Iako nam se glazba dopadala, jedan od nas je morao priznati da i dalje ne razumije smisao nastupa bendova čija je jedina uloga da vjerojatno pritišÄ‡u play/pause na svojim laptopima. Druga polovica vaših izvjestitelja je samo dobro uživala u glazbi.

Dobra je stvar što su i oni svjesni nedoumica pa su angažirali i plesače koji su donijeli odreÄ‘enu dinamiku u cjelokupni nastup koja je pratila i vizualni koncept njihove trilogije albumskih izdanja nazvanih “Profound Mysteries” iz 2022.

Norvežani su po prvi put u Hrvatskoj, i činjenica je da su jedni od globalnih megazvijezda elektroničke glazbe, čime su dodali na prestižu INmusic festivala. Njihov je nastup djelovao gotovo kao vraćanje u neka davno prošla vremena, ne samo zbog dijelova retro zvuka koji oni u velikoj mjeri koriste, nego i zato što je sve skupa izgledalo kao disko na otvorenom.

Ima nešto hipnotičkog u njihovim ritmovima, a bend nije štedio riječi zahvale. Izvedbama “Never Ever“ i  “Sordid Affair“ potpuno su raspametili one koji su, vrlo vjerojatno, zbog njih i došli na zadnju večer festivala.

Kako se njihov nastup bližio kraju, moglo se naslutiti da će se stil promijeniti već po novodolazećim posjetiteljima, čiji su outfiti ukazivali da slijedi nešto mračnije i žešÄ‡e.

Zanimljivo je da su zadnji dan ispunila tri festivalska debitanta, a kraj sa THE SMASHING PUMPKINS je bio najbolji mogući završetak, ako zanemarimo ono što se odvijalo na Hidden Stage-u duboko iza ponoći (dark after party).

Dakle, PUMPKINSI su prvi put svirali u Hrvatskoj i to se ne propušta. Osebujni i “always against the flow” Billy CORGAN je sa svojom ekipom mnogima bio dugogodišnja želja da ga se vidi uživo. Svirali su otprilike sat i pol, vrlo žestoko, s bogatom “wall of sound” koncertnom produkcijom (upravo po tome su njihova studijska izdanja i najpoznatija).

Koncert su otvorili u goth-metal stilu, izvrsnom “The Everlasting Gaze”, izredali su većinu svojih hitova, najviše iz najplodnijeg razdoblja iz sredine i kraja 90-ih, a niti oni nisu odoljeli zovu cover verzija. Njihov izbor bio je “Zoo Station” od U2, i odlično je to zvučalo. Nitko nije ostao ravnodušan na izvedbe hitova poput “1979“ ili “Disarm“, koji su u velikoj mjeri obilježili odrastanje nekoliko generacija.

Posebno je za istaknuti solaže na gitarama, ali i dionicu koju je kao bubnjarski solo odradio Jimmy Chambarlaine, za mnoge jedan od najboljih bubnjara sadašnjice. Svoj nastup su zaključili apsolutnim vrhuncem – “Zero“ na kraju, no to nikako nije finalna ocjena njihovog nastupa, bez obzira na to što nije bilo bisa.

Doduše nisu svi bili mišljenja da su PUMPKINSI rasturili, bilo je za čuti i komentara da su (uz novu članicu sastava), bez obzira na očite sviračke kompetencije, premalo imali meÄ‘usobne kemije i da su pomalo zvučali kao da sviraju svatko za sebe. Mi to nismo tako doživjeli, ali znate onu: “sto ljudi, sto ćudi”.

Kao skroz naskroz za kraj, još da spomenemo dobre nastupe BOMBAY BICYCLE CLUB, TIGHT GRIPS i SQUID-a, no u trčkaranju simo-tamo nismo ih toliko detaljno preslušali da bismo mogli napisati koju riječ više osim da su napravili atmosferu, odsvirali dobar/dopadljiv/konkretan set (opet Hidden stage i TIGHT GRIP) i da ih usprkos svemu treba spomenuti. 

Bombay Bicycle Club

Tight Grip

Squid

Svjetla na Main Stage-u su se počela gasiti, vrijeme je bilo za poći doma. Puni utisaka.

Hodaš s Jaruna, a u glavi ti se slaže nekakav "s ruba" prvi zaključak o 16. INmusicu. Programski, dovoljno šarolik, nekoliko globalno etabliranih, a za Hrvatsku debitantskih glavnih izvoÄ‘ača; dana nam je prilika za otkrivanje novih, u budućnosti potencijalno velikih imena (cijeli Hidden Stage program), osluškivanje želja publike dovoÄ‘enjem favoriziranih veterana i znanih im miljenika (The National, Paolo Nutini), iskoraci van tipičnih stilskih i koncertnih nastupa (opiljeni Viagra Boys i The Gossip) i igranje na aktualno najveću pop zvijezdu (Hozier). Ukupni score: izvrstan.

Ostatak: organizacija festivala je generalno bila odlična, obnovljena je suradnja s Gradom Zagrebom, ponovo uvođenje besplatnog autobusnog prijevoza je pun pogodak, cjelokupni line-up.

Ako išta možemo prigovoriti, a teško je što, onda su to popratni sadržaji točnije cijene hrane i pića koje su polako dobile pridjev “paprenije”  - možda su ogromni redovi na hidrantima gdje su ljudi točili vodu za piće odreÄ‘eni signal? S druge strane, hidranti s vodom su novost koje je bila apsolutni pobjednik ovog festivala.

Što si želimo za idući festival? Još raznovrsniju glazbenu ponudu i manje cijene hrane i pića (bit će zato potrošene veće količine).

Ukratko: ponavljamo se, ali jedva čekamo #17 izdanje!