.jpg)
.jpg)
Posljednje zbogom jednom od najpopularnijih (i najboljih) filmskih junaka, profesoru Indiani "Indy" Jonesu (legendarni Harrison Ford), dobili smo konačno nakon dugih 15 godina čekanja na peti, posljednji dio sage. Dugo se ovaj peti dio kuhao, ali uvijek nešto nije bilo dovoljno dobro, uglavnom Fordu koji je bio prilično izbirljiv kada je priča u pitanju.
Film je priča o traženju Arhimedove Antikitere u dvije polovice, mehanizma sa zupčanicima koji kada se spoji u cjelinu može vlasniku omogućiti putovanje kroz vrijeme. Kako odgovarajuće i vrlo zgodna potka filma! Glavni negativac je izvrstan Mads Mikkelsen u ulozi nacističkog astrofizičara Jürgena Vollera, koji pronalazi jednu (prvu) polovicu Antikitere, a pronalaženju druge namijenjen je veći dio filma. Za Vollera je Antikitera “Bog” i pomoću nje želi kontrolirati povijest. Što naravno Indiana Jones ne može dozvoliti.
Ford je dočekao dobru priču, iako ne baš dobar scenarij jer je on prilično zbrkan, pa je takav ispao i film - napola zbrkan, no čovjek više nije mogao čekati - pa stavio je Indyev šešir posljednji put s punih 80. godina!
I kako Fordu taj šešir dobro stoji, a dobro mu stoji i uloga ostarjelog Indya, ima nešto jako šarmantno u načinu kako ga je odglumio (naravno, u dijelovima filma gdje on jest star) i kao izgleda ranjivo i "dosta mi je svega, pustite me" stava. No u "Indiani Jonesu i artefaktu sudbine" gledamo u priličnoj minutaži i Indya s nekih 37 godina, dakle CGI je odradio svoje odnosno računalno pomlađivanje. Nije da ne izgleda dobro, ali da je napravljeno za recimo sliku, fotografiju, no u samom filmu te scene s mlađim Indyem ne djeluju baš jako stvarne, nisu uvjerljive, nemaju taj "feeling" stvarnoga.
Nije to veliki minus filma ali uz ostalo (šuplji i kaotičan scenarij i zbrkana montaža dijela akcijskih scena) na žalost film neće svrstati u najbolje Indyeve filmove, no sam taj "goodbye" je i emotivno i filmski odlično odrađen, na tragu ali ni blizu onog filmskog posljednjeg pozdrava kojeg je ekipa "Brzih i žestokih" napravila pokojnom Paulu Walkeru.
Redatelj James Mangold je inače dobar redatelj, pa sam puno više očekivala od filma, tim više što Phoebe Waller-Bridge koja glumi Indyevu akcijsku partnericu Helenu, kćer Indyevog prijatelja i kolege Basila Shawa, u čijim zapisima se nalazi ključ za pronalaženje druge polovice Antikitere (a kojeg glumi vrlo dobar Toby Jones) ima odlične ideje za fabule i šteta da su je iskoristili samo kao glavnu glumicu, jer da je ona imala prste u scenariju to bi bilo puno bolje. Mada humorističkih detalja i scena, gdje je Phoebe najjača, u filmu ne manjka, zabavno je, nema što.
S druge strane ako pričamo o Heleni, ona je u filmu dobila skoro veću ulogu nego je ima Ford (osim što je on naslovni lik), što je u najmanju ruku čudno da je njen lik skoro jednakopravan Indiani Jonesu. Plus toga njen lik je iskopirani ženski Indiana Jones, prava akcijska heroina, tuče se, leti, skače, neustrašiva, odvažna... pa se s pravom pitamo ima li nešto više iza svega toga ili je to ispalo, khm, slučajno? Nije da Phoebe/Helena nije dopadljiva i karizmatična potencijalna heroina nove franšize, no vjerojatno ćete se zapitati "čiji je ovo zapravo film?".
Sve je to nekako na ivici, plus da je akcijskih scena barem 15-20 min viška u filmu iz jednostavnog razloga, osim što su zbrkane, toliko su slične scenama iz prethodnih filmova, "već viđeno" ali ne baš komplimetarno nego djeluju kao da su bili bez svježih ideja. Helena pak ima svog "partnera/potrčka", dječaka Teddya (Ethann Isodore) koji je vjerujem, trebao rekreirati lik Shortya iz "...Ukletog hrama", no kao prvo, to je ispalo totalno promašeno, Shorty (Ke Huy Quan) je bio lik kojeg se ne zaboravlja, bez obzira što je taj film prepun urlanja i vikanja, pa je u konačnici meni ovaj "Artefakt sudbine" dojmom bolji film (naravno da je tehnički "Hram" bolji, ipak ga je Spielberg režirao).
Srećom se kraj (u priči) nekako složio sam sa sobom (nećemo vam otkrivati o čemu se radi, ali je posve neočekivan i odličan, a ima veze s Arhimedom i putovanjem u povijest), osim par pacerskih ideja (torpeda!) film i saga su dobili dostojan "goodbye".
Upravo radi tih scena (bazna priča koja se nekako naslanja na prethodni film “Indiana Jones i Kraljevstvo kristalne lubanje” iz 2008.), odlične Phoebe (glumice) i povratka omiljenih nam likova Marion (daaaa!) i Salaha, naravno s orginalnim glumcima (Karen Allen i John Rhys-Davies) i odličnim dijalozima među njima, i tog kraja diže ovaj film znatno više, a to svakako jednako zaslužuje i lik omiljenog nam Indiane Jonesa, ali i Harrison Ford, glumac kojemu nedostaje još samo Oscar kojeg je zaslužio prenekoliko puta.
.jpg)
