IMAGINE DRAGONS - Pula, Arena, 08.08.2023. - galerija
Što napisati o prvom koncertu globalne pop-rock senzacije (koja to već odavno više nije) IMAGINE DRAGONS u Puli? Budući da smo se nagledali koncerata i u Puli i drugdje, baš ovog ljeta i to sve odreda velikih imena - usporedba se nameće i utoliko je realnija po odnosu snaga među svim tim velikim imenima, a to je zanimljivo napisati u izvještaj. No realno, bitno je kako je koncert doživjela publika koja je platila (opet) masne novce za ulaznice.
Odgovoriti na prvo pitanje je prilično lako: ako samo usporedimo koncert Robbiea Williamsa s ovim, a kamoli ne svim onih ostalima koje smo na Perun.hr "naštancali" u posljednjih mjesec-dva - možda je ovaj koncert Imagine Dragonsa jedan od nešto slabijih. Ne da je bilo osrednji ili nedajbože loš, nego su ovih drugi bili toliko nabijeni svime ("preko plafona") da je na kraju bend koji bi trebao posve rasturiti u svom lasvegaškom stilu zabavljaštva i showa - to možda najmanje napravio. Istina, ID od svih ima najmanje kilometara u nogama (karijeri) pa to isto nešto znači, ali ima još jedan vrlo bitan razlog.
Imagine Dragons, koji su kritičari često znali nazivati "neozbiljnim bendom" s kratkim nastupima i sve što uz to ide, su došli u fazu kada ih se nešto itekako može dojmiti, a sinoć je to evidentno bila Pula i njena Arena. Navikli na impresivnost, ali i bezličnost velikih stadiona, našli su se u jednom vrlo intimnom okruženju (organizator se potrudio da nije prodao karata preko kapaciteta Arene, a i Grad Pula je rekao svoje na tu temu nakon prethodnih koncerata) pa se nismo tiskali kao recimo na spomenutom Williamsu. Ili kako je pjevač Dan Reynolds sam rekao tijekom večeri: "Ovo je naintimniji koncert koji smo održali u jako dugo vremena. Možemo vam svima vidjeti lica i taj momenat je fantastičan. Hvala vam što ste došli".
Koliko su bili pod dojmom gdje nastupaju vidjelo se na prvoj polovici koncerta koji je bio pomalo isprekidan i nije baš "zaživio" kako smo očekivali (a očekivali smo bum tras plesnjak), dinamika je bila čudnovata, no Dan je (svakako pohvalno) puno i odlično komunicirao s publikom, pa je to malo ublažilo tih par prekida (dosta su se i premještali po pozornici i na istureni dio) koje siu zapunili sa snimljenim naratorom koji je čini se (nismo baš pažljivo slušali) recitirao neke njiove stihove uz pomalo bezvezne vizualizacije (umjesto da kamera pokazuje bend što radi, ne bi bilo toliko "isključivanja").
No koliko su bili pod dojmom lokacije govori i jedan mali, ali vrlo značajni detalj. Nikada do sada nismo vidjeli da je izvođač na svoju setlistu (onaj papir s redposlijedom pjesama koji imaju na pozornici) za Arenu napisao umjesto samo "Arena, Pula pa datum" - "Roman Arena, Pula".
Što je i Dan barem dvaput tijekom koncerta naglasio da im puno znači to što nastupaju na ovako staroj 2000 godina povijesnoj lokaciji gdje se odlučivalo o životu i smrti.
Imagine Dragons su krenuli s miksom novijih i starih hitova u prvom setu a neobično je da kreću s ultra kratkom (skraćenom) laganicom "My life", što je po meni vrlo neobičan izbor za početak koncerta, Dan sam izlazi iz mraka u sada već poslovičnoj opravi: majica potkošulja, shorts hlačice, tenisice i bijele (!) čarape koje su se postojano držale uspravno na njegovim listovima puna dva sata, toliko da su već krenule šale da li ih je možda zalijepio na noge :) ... i krene prva pjesma, da bi nakon te skraćene verzije odmah "bubnuli" s možda i najjačim hitom "Believer". "My Life" smo u nešto dužoj verziji čuli još jednom na zatvaranju koncerta pa je pravda zadovoljena jer je pjesma odlična.
Nakon "Believera" je nabildani, stvarno isklesanih mišića, Dan skinuo i tu majčicu i ostao golog torza do kraja koncerta na sveopću radost ženske (a vjerojatno i poneke muške) publike.
Ako smo očekivali, a jesmo, većinom mlađu publikue, tinejđere, onda smo se solidno prevarili - publika je bila vrlo miješana, svega je tu bilo i starijih i mladih i dječice.
Te je tako već petu pjesmu, veliki hit "Thunder", posvetio malenom osmogodišnjem dječaku (s velikim slušalicama na glavi) koji je na Danovo pitanje publici "koliko vas ima koji ste sada prvi put na nekom koncertu?", posvetio "Thunder" s kratkim savjetom dječaku da može postati bilo što, pa čak i neka rock zvijezda, samo ako u to vjeruje i to želi, i da ne dozvoli da ga ikad itko uvjerava u suprotno. Jako simpatično i nepatvoreno.
Publika je bila dobro raspoložena, a Dan je pokazao da je frontman par excellance, sve može sve odlično izvede, uvjerljiv je, pa smo tako svi uglas pjevali većinu pjesama, a njima se dopalo kako publika dobro pjeva (što je točno, jesmo na Balkanu ali mi smo stvarno muzikalni narod, trebate čuti falšanje nekih drugih naroda).
Uz "Natural" zaključili su prvi set i preselili se za akustičan središnji dio koncerta na isturenu pozornicu uz "Next to Me". Netipično ostalim koncertima ubacili su "Ferris wheel" umjesto "Wrecked", a nakon "Amsterdama" još i svoju verziju bezvremenskog Alphaville hita "Forever Young" i na kojoj je publika u Areni zapravo najviše pokazala. Nju rijetko izvode pa smo tako dobili poslasticu. Čak je Dan krivo ušao u pjesmu pa se zaustavio i krenuo ponovo.
Negdje u obraćanjima piublici pohvalio se da je se dan prije već bućnuo u Jadransko more, da su kod nas prvi put i da im je prekrasno sve i zahvalio se nekoliko pita na toplom dočeku. I naravno, obećao da će opet doći. Što je popraćeno gromoglasnim odobravanjem.
Treći set krenuo je žestoko s "Whatever it takes", "Sharks" i "Enemy"... zapravo je cijeli bio baš onakav kakav smo očekivali da će biti cijeli koncert. No, bilo je nešto drugačije i da je umjesto njih (sa sugestivnim i karizamtičnim Danom Reynoldson) bio neki drugi izvođač bio bi koncert previše isprekidan. Ovako, kad im je doživljaj veličanstvene Arene konačno "sjeo" sve je krenulo super.
Prepostavljamo da je drugi koncert u srijedu bio tekućiji i možda i bolji.
Na "On Top of the World" sa obje strane tribina su pustili ogromne balone (umjesto konfeta na koje se Grad Pula žalio da rade previše smeća na arheološkoj lokaciji) što je ispalo još i puno bolje. A i riječi pjesme su nekako sjele sa značenjem.
Uz "Bones" i njihovim prvim mega hitom "Radioactive" polako su koncert priveli kraju bez klasičnog bisa, ostali izvesti još i "Walking the Wire" i pomalo neočekivano (oečkivano ako si pratio setliste s prijašnjih koncerata) ponovo "My Life". Izvrsno, ako nas pitate.
Moramo spomenuti i izvrsne ostale članove banda, izvrsnog gitaristu i klavijaturistu Wayne Sermona, bassistu Ben McKeea koji su zajedno od 2009. a bubnjar Daniel Platzman od 2011.
Ako je tko očekivao fake band s fake nastupom, gadno se prevario. Jesu iz Las Vegasa, ali nema ništa fake u njihovom nastupu. U Areni barem. Već se sada veselimo njihovom ponovnom dolasku.
Za kraj moramo spomenuti dobru pregrupu njujorški AJR, koju nismo ulovili vizualno dok su nastupali unutar Arene, ali smo u dolasku dobro čuli dio nastupa, pa možemo reći da je Imagine Dragons imao stilski jako odgovarajuće zagrijavanje i vrlo zgodan bend koji je imao privilegiju prvo nastupati ispred Imagine Dragons, a drugo u već tada punoj Areni jer je publika rano pohrlila u ovaj divan prostor.
Osim toga, vrijeme je bilo divno, toplo a ne prevruće. Idealno.
Setlist
Set 1
1. My Life
2. Believer
3. It's Time
4. I'm So Sorry
5. Thunder
6. Birds
7. Follow You
8. Natural
Akustični set
9. Next to Me
10. Ferris wheel
11. Amsterdam
12. Forever young
Set 2
13. Whatever It Takes
14. Sharks
15. Enemy
16. Bad Liar
17. Demons
18. On Top of the World
19. Bones
20. Radioactive
21. Walking the Wire/ My Life
