Film je rađen po istinitoj priči o igraču PlayStation igrice Gran Turismo koji je na kraju zaista završio kao legitimni auto trkač. Nije da je film kao film izvrsno napravljen, ali je svejedno odličan. Za gledanje i guštanje.
Ima filmova za koje znate (mislim, vidite kada ih gledate) da nisu bog zna kako (vrhunski) napravljeni, ali su vam jednostavno izvrsni. Sasvim subjektivno, naravno, imaju neki šarm kojemu nekako ne možete odoljeti. Sjećate se "Top Guna"? Ni taj film nije kvalitetom bio neki doseg, ali su ga (svi) obožavali.
Neće "Gran Turismo" biti njegov nasljednik, jer nema te plejade ultra privlačnih (i dobrih) glumaca u filmu, ali tematski je zanimljiv, gejmerima će biti vjerojatno odličan...
Gran Turismo je iznimno popularna i najprodavanija (postoji već 7. izdanje), vrhunski napravljena auto-moto video igra za PlayStation (koju autorica ovih redaka nije igrala, ali je vidjela), točnije serija simulacija trkaćih vožnji s širokim izborom trkaćih automobila, koje je napravila japanska tvrtka Polyphony Digital, tvorca Kazunori Yamauchia. Odlikuje se nevjerojatnom točnošću i preciznošću repliciranja trkaćih automobila, kao i svih mogućih tehničkih podešavanja i situacija.
Već sam podatak da je Yamauchi radio na prvoj verziji igre pet godina, govori koliko je detaljno igra već prvobitno napravljena.
(I ne, nema verzije igrice za PC na žalost).
U posljednje vrijeme se na veliki ili mali ekran (kinematografi ili TV) preselilo solidan broj raznih video igara, pa je zapravo bilo samo pitanje kada će se to učiniti i s najprodavanijom PS igrom, no ipak ovo nije bio razlog zašto smo dobili i film "Gran Turismo".
Razlog je istinita, uistinu nevjerojatna priča koja stoji iza toga.
Kako su GT simulatori (igra to jest) napravljeni do najsitnijih detalja (primjerice kako su prekopirane "skenirane" staze, poput Le Mansa) razvila se rasprava koliko bi igrači simulatora mogli zaista u realnom svijetu znati voziti pravi trkaći auto. A svi znamo da se simulatorima koriste i piloti, astronauti i brojni drugi vozači koji upravljaju raznim letjelicama, vozilima ili transportom općenito - pa ta diskusija i nije bila toliko pretenciozna.
Ideje su došle tako daleko da je izvršni direktor Nissan Europe Darren Cox 2006. osmislio GT Akademiju kojom bi najbolji igrači igre Gran Turismo mogli ostvariti stvarnu vozačku karijeru pod okriljem Nissana i Sony Interactive Entertainmenta. GT Akademija je trajala od 2008.-2016. i zaista je iznjedrila nekoliko takvih vozača. U finalnom krugu svake godine, najbolji bi se natjecali na stvarnim trkaćim stazama, najboljima u svijetu (opet jedna od njih Le Mans, Nürburgring, a Silverstone je bio i dom kampa GT Akademije...) i pokazalo se da je rasprava o vrhunskoj kvaliteti Gran Turismo simulatora (aka PS video igra) bila svakako na mjestu. Ali znate onu: ne znaš dok ne probaš.
lijevo: Archie Madekwa, desno Jann Mardenborough
GT Akademija je iznjedrila 20-tak odličnih vozača od koji je jedan, treći po redu, bio i Britanac Jann Mardenborough. Film je priča o njemu, iako nije baš posve točna po redoslijedu događanja, za potrebe efektnijeg scenarija (što funkcionira), no Mardenborough je cijelo vrijeme bio uključen u nastajanje filma, a na kraju se kao cameo pojavljuje i kao kaskader gdje glumi samog sebe umjesto glumca Archiea Madekwea.
Kad spominjem glavnog glumca, nije dečko loš u glumi, no nedostaje mu karizme, šarma, i malo više uvjerljive glume, iako je simpatičan i dopadljiv izbor. No, ne nosi film, kako ga recimo nose glumci u "Rush" (Chris Hemsworth i Daniel Brühl) ili u "Ford vs. Ferrari" (Matt Damon i Christian Bale). Što i nije lak zadatak budući da Madekwa glumi starijeg tinejdžera, a prije spomenuti su sve odreda glumačka elita. Madekweu je svojevrstan glumački "partner" u filmu David Harbour u ulozi Jack Saltera, instruktora GT akademije. Harbour je odličan u svojoj recimo to tako predvidljivoj roli (nekdašnji vozač koji podešava aute za mladu arogantnu trkaću zvijezdu i doživljava uglavnom podsmijeh, dok ga ne angažira Nissan za GT Akademiju), no tek pred kraj filma odnos Saltera i Mardenborougha daje onu opipljvu emotivnu notu filmu, a Salter ipak ne ispadne obični zapiti ex-trkač koji je sam sebe škartirao, već ima tu neka dublja i konkretnija priča (obojica su bili uključeni u trkaću nesreću gdje je bilo poginulih).
Ipak najbolji od svih je sjajni Orlando Bloom u ulozi Danny Moorea, marketinškog čarobnjaka u Nissanu, a što je zapravo lik baziran na Darrenu Coxu, osnivaču GT Akademije.
Svi drugi likovi, Mardenboroughovi kolege natjecatelji na Akademiji, čak i tvorac GT-ja Kazunori Yamauchi (Takehiro Hira), i Mardenboroughova obitelj, partijanerski brat-nogometaš Cody (Daniel Puig), te otac i majka i djevojka - svi su kao likovi i kao glumci skoro posve neiskorišteni, a mogli su biti jak doprinos kvaliteti filma - za razliku od nedavno pogledanog "Oppenheimera" gdje se Christopher Nolan itekako potrudio velikoj većini likova dati neku konkretnu dimenziju.
Otac je sjajni Djimon Hounsou koji donekle uspijeva, naročito emotivno, dati dobru rolu oca hranitelja, bivšeg sportaša i profesionalnog nogometaša, koji ne uspijeva dokučiti što je toliko zanimljivo u igranju PlayStation igrica, te draga i odana majka Lesley, a koju glumi baš uz Blooma najveća zvijezda filma Geri Halliwell Horner, bivša Spajsica (Spice Girls) i sadašnja supruga Christiana Hornera, šefa najjačeg tima zadnjih godina u Formuli 1 Red Bulla. Halliwell ima minijaturnu ulogu a mogla se iskoristiti jako.
Dakako, budući da je priča istinita, pretpostavljam da nije bilo druge uloge za Halliwell u filmu osim majke, no kako su mijenjali neke druge činjenice i događaje, mogli su i to.
Sve ostalo je zapravo nebitno u usporedbi s glavnom temom filma - vožnjama, bilo na simulatoru bilo na cesti. Ne mogu reći da nisam uživala i da sam u prvi mah nakon izlaska iz kina htjela filmu dati najviše ocjene, dok me adrenalin nije popustio i dok nisam sagledala kako su te neke scene zapravo šeprtljavo napravljene (naročito je editing odnosno montaža minus), ali to možda i ne shvatiš ukoliko se nisi nagledao svih "trkaćih" drugih filmova (već spomenuti "Rush" i "Ford vs. Ferrari", pa i prvi "Fast and Furiousi" (kasniji su ionako bili vozačko nevjerojatno-nemogući samo u službi akcija kakvi su postali), dok mi se čini da je "Gran Turismo" ipak trkaći nešto bolji od "Dana Groma" ("Days of Thunder" - Tom Cruise), ali u svakom slučaju svi koji prate auto-moto trke (kao autorica ovog članka) bit će im jasno da redatelj Neill Blomkamp nije baš bio idealno rješenje kao redatelj.
Iako, detalj poput nesreće na stazi Nordschleife na Nürburgringu u Njemačkoj (jedna od najopasnijih trkaćih staza na svijetu) na notornom zavoju koji se zove Flugplatz (avionsko uzletište) gdje je mladi Mardenborough, kao i mnogi prije njega punom brzinom uletio u zavoj, zavoj ga je dignuo u zrak, auto se visoko dignuo prevrtao i pokupio i usmrtio jednog od gledatelja - izvrsno napravljene scene, sigurno najjače u filmu, kako akcijske tako i emotivno-psihološke - ključne za mladog trkača koji je nakon nesreće zamalo prekinuo školovanje na Akademiji.
Blokampu tražimo dlaku u jajetu, ali izaći ćete iz kina nabrijani adrenalinom i kao ja s mišlju: "Gran Turismo" bi lako mogao (i trebao) postati novi (rani) "Fast and Furious" serijal. Sve dok se ne prisjetite kako je prikazana trka 24 sata La Mansa u "Ford vs. Ferrari", a kako u "Gran Turismu".
No usporedba ta dva filma ionako nije realna ni po čemu osim da su oba napravljeni po istinitim pričama, ali je "Gran Turismo" trenutna, aktualna, pristupačna i nadasve moderna (iako nevjerojatna priča) sjajna kino (s naglaskom na KINO, ne TV) zabava bez obzira volite li auto-moto sport ili nimalo.
Moram se kratko osvrnuti i na kritike koje su poput papagaja prenijeli mediji da je film besramni "product placement" (Sony, PS itd.) dakle poligon za promoviranje proizvoda. Meni je to besmisleno jer je pobogu i cijeli film napravljen na temi PlayStation i Sony igrica, pa je naravno normalno da se ti brandovi i proizvodi stalno spominju. Ne dajte da vas to omete kada se budete odlučivali za gledanje filma.
