GORAN BARE & MAJKE (+ DONKEY HOT) - Zagreb, Arena, 22.12.2023. - galerija
Onako, priznajte da ste mislili da ćemo imati samo fotogaleriju ne i izvještaj - svi se raspisali o koncertu u roku 6 sati (tko je zadnji, magarac je bio) i sve da smo išta objavili tada, utopilo bi se u moru manje ili više suvislog blebetanja, neumjesnih ljigavljenja ili neumjesnih kritika.
Pa rekosmo, 'ajte vi ispreklikajte prvo našu galeriju, a onda.... ionako je kraj godine, poklone ste kupili ili niste, nema više drugih nekih sadržaja (nije istina, mi ćemo još nešto objavljivati), sutra ćete još čestitavati jedni drugima Božić (ili nećete)... i čitajte Perun :).
Nema da nismo gledali koncerte Gorana Bareta sa ili bez Majki stoput. Svega je tu bilo, od nerazumljivog mumljanja ili rušenja na pod od pijanosti i posve ili napola prekinutog nastupa, do konciznog i znalački osmišljenog nastupa s nevjerojatnom vibrom, energijom i magijom.
Bilo je i otkazanih koncerata u zadnji čas, bilo je kašnjenja do u nedogled, bilo je zle krvi među, tada još manje više (nekim) originalnim članovima Majki vs. Bare, ali je bilo i strašnih novih, snažnih i duboko očajnih pjesama ("Teške boje", "Depresija"), bilo je i Porina, bilo je totalnih pobjeda.
Ukratko, kada su u pitanju Goran Bare & Majke uvijek je to bilo kao da si otvorio Kinder jaje: nikad nisi znao kakav će koncert biti i kako i kada će početi, hoće li uopće i kako završiti (Bare), ali se barem jedno uvijek sigurno znalo: koja je god postava Majki bila - Majke će ubiti svirkom i zvukom - one će dati najčišći derivat rock'n'rolla koji postoji, ujedno i najsnažniji. I sad imati takav bend... s vremenom je i nesretnom Goranu Baretu postalo jasno da ima ono što imaju samo najveći, a nisu.
Možda se varam, ali bilježim zadnje godine zajedničkih nastupa koje su sve bolje i bolje, uz dužne iznimke i u nebo urlajućih odlazaka (Zoran Čalić) čini se da se Bare uspio barem u toliko mjeri složiti sam sa sobom da nastupa barem na solidnoj razini s Majkama, jer je onda uspjeh zajamčen, pa makar i minimalan. Koncertno taj spoj i dalje ubija, ali kreativno, to je već veliko pitanje. Za sada Bare sam pegla, album "Nuspojave" iz 2018. potpisao je sam (minus jedne od Lidije Bajuk). Nekoliko pjesama s tog albuma ih je izvedeno i na koncertu, skoro ubijajuća psihodelija u harmonijskom kuršlusu s baražnom rock svirkom.
Da ne duljim previše uvod i da se okrenem koncertu u Areni: kada je Bare barem jednako dobar kao i Majke, to je mrak od koncerta, a ako je u svojim najboljim trenucima kada smjesti svoje demone u ormar i zakračuna ga, koncert je čista i neokaljana rock moć i magija. Spektakl.
Isto tako znam da mnogi ne vole Bareta jer Bareta nije za slušati dok ne pjeva. Neobično je kako autor poetike najvišeg kalibra može izlupetati da ti pozli - no ako su očekivali i priželjkivali fijasko - ne, to ne samo da nije bio fijasko nego je to rock car svojim nepogrešivim instinktom pokazao i dokazao da je prvi.
Čudno se izvrtio taj preksinoćnji koncert. Kladila bih se u što god hoćete, ali da je ostao održan u Ciboni ne bi se sve ovo desilo što se jest u Areni preksinoć. Svemir je htio da Bareta malo išamara događanjima, da se desi onaj klik. Koliko je koncerata u Ciboni održano (solidno loših ne u smislu kvalitete nego kvalitete zvuka) i baš sada je bilo nekih tehničkih problema (OK, potres je učinio svoje) i ovaj se koncert nije mogao održati. Pa nije da je trebao nastupiti Rammstein sa svoje dvije pozornice i najvećom pirotehnikom koja postoji u svijetu. Ne dvojim da je postojalo tehničkih zvizda. Više mi se čoni da je neki mali E.T. ušao u Cibonu i sprčkao stvar tako da su Bare i Majke (ili Alen Tibljaš) prvo otkazali koncert, to jest odgodili. Pa se pogodili oko datuma u zagrebačkoj Areni. Koja je obično svima domaćima kruna karijere, onim malobrojnim koji se uopće uspiju dovući do nje.
U to vrijeme mi se stvar učinila silno rizična. Ipak, Gibonni nastupa negdje drugdje, Čolić također u drugoj državi, Balašević je pokojni, Severina niti je više zanimljiva a i tamo nešto sudi u nekom od stotinu aktualnih reality natjecanja, a Cetinski već odavno ne može napuniti niti Tvornicu kulture. Zapravo je stvar počela izgledati obećavajuće.
U međuvremenu je u hrvatskim medijima i javnosti do bola opjevana Aleksandra Prijović odguslala je svojih pet Arena, manje svima zanimljiv (a nije nezanimljiv i nije folk) Dino Merlin svoje četiri, sjajni rocker "turn popper" Bryan Adams je imao odličan koncert, ali slab pokušaj da napuni Arenu. Da sam bila na Baretovom mjestu ne samo da bi napunila gaće nego bi platila g. Sakomanu teške novce da me skine sa svih poroka, ako ih još ima, pa barem na tjedan dana. Ili bih molila E.T.-ja da vrati "tehniku" u Ciboni na svoje mjesto.
Ujedinjena fronta rockera (nakon polovičnog uspjeha Adamsovog pokušaja da napuni Arenu) molila je Boga da Bare bude na visini svojih novih Majki (Alen Tibljaš na bubnjevima, Kruno Domačinović na gitari, Mario Rašić na bas gitari, genijalni Davor Rodik na pedal steel gitari i gitari, te Gojko Tomljanović na klavijaturama). I bi tako. Nitko sretniji od nas. OK, Bare je sigurno bio sretniji. Majke pogotovo. Baretov manager najviše. A a onaj malac E.T. se samo smješkao pedalirajući svojim biciklom u svoju svemirsku letjelicu pa doma.
Trebam malo opaliti po onim kenjcima od medija koji su pred koncert bombastično objavljivali one besmislene naslove (bez teksta ili suvislog članka, jer tko još u Hrvatskoj drži do pravog novinarstva), još su imali sreću da im je (navodno) Bare poklopio slušalicu, dobro su i prošli, čovjek je nježna osjećajna duša, od mene bi bilo malo žešće.
Utoliko je bilo divnije vidjeti kako se Arena puni i po gornjim tribinama a da predgrupa nije ni započela. Istina, bilo je suludo i nestvarno vidjeti na sred partera (okupiranog na pola) VIP coctail stolove ograđene od prednjeg fan pita i stražnjeg dijela iza miks pulta. VIP stolovi na prljavom rock koncertu Bareta i Majki? Nisam uspjela saznati jel' se tamo dijelio kokain ili samo alkohol, jer bi jedino to imalo smisla (crni humor ljudi!). Organizator je bio TOP RADIO (oni što su maznuli frekvenciju Stojedinici) i iako im idu apsolutno sve pohvale na susretljivost, ljubaznost i dobru volju, patuljci o pressu pojma nemaju. Da sam razmažena novinarka jesam, razmazili su me veliki igrači svjetskih koncerata koji se velikom većinom brinu da im novinari imaju ili najbolja mjesta u dvorani ili slobodu da naprave najbolji izvještaj.
U tom kontekstu znajte da vam nemam pojma kakav je zvuk bio na koncertu, niti 90% što je Bare sve pričao (a jest i nije mumljao, ali smo mi svejedno čuli mumljavo i podrumarski bačvasto). Čak sam i cijeli dan poslije koncerta lovila koje su pjesme uopće bile (sva sreća da sam svaku pomalo snimala, ali ni svemoćni Google neke nije raspoznavao).
Nismo predgrupu stavili u naslov ali je treba spomenuti iz tri razloga: savršeno je napravila posao za koji je bila angažirana, presmiješno je bilo vidjeti Gopca juniora reinkarniranog u ćaću i treće, ne sjećam se nijedne pregrupe ni kod nas niti u svijetu koja je svirala skoro sat vremena. Ali nitko, ama baš nitko od velikih (Muse, Kings of Leon, Black Eyed Peas, Coldplay...) nije nikad imao slot od vuru vremena.
To znači samo jedno: da je Davor Gobac kralj (što znamo da jest) i drugima a ne samo publici. Vili Gobac sa svojim bendom imena zabavne premetaljke (ili kako je to već zove) Donkey Hot je bezuvjetni ćaća klon, zamislite da smo slušali sat vremena Psihomodo Hot 2, s dakako daleko lošijim pjesmama, jer naravno mali veliki Vili o punku nema pojma, ali da za Gobac familiju nema zime niti straha za nasljedstvo - nema. Još da se na Vilija i njegovog donkihota prelije nešto tatinog (i PP) talenta za stvaranje pjesama... Ispada da ih kritiziram ali uopće ne, samo još nisu u adekvatnom agregatnom stanju, a naročito ne na slotu od sat vremena. Ipak, bilo je silno zabavno, Vili će biti strašan, besraman i neopterećen frontman, bend mu je moćan i ako ono nije bio punk, bio je rock i sve je sjelo na svoje mjesto. I koja je to dobra vila pomazila Vilija i Donkey Hot da su svirali pred punom Arenom a to ne mogu ni baš velika HR imena. Ima da se se klanjaju popularnom tati Gopcu i Baretu & Majkama dovijeka.
Nakon preslagivanja pozornice (očekivanih pola sata, iako rekoh, nije da je bilo neka scenografija, baš obratno najsiromašnija moguća), ulickan i dotjeran Goran Bare, itekako svjestan trenutka, lucidan i posve pripravan kreće u pomalo psihodeličan početak koncerta s dugim prvim pjesmama (vidi setlistu), a publika se ziba i vrije i pjeva.
Prvi highlight koncerta s "Odvedi me" u puno žešćoj verziji polako je materijalizirao nadanja i očekivanja: pred nama se odvija koncert godine, znate ne ono "joj super mi je bilo", nego onaj osjećaj kad te trese od vrha vlasi kose do tabana - glavni mađioničar će nas odvesti preko rijeke na onu stranu matafizičkog doživljaja. Prvo s "Depresijom", a dalje je bilo čisto zakucavanje tricama koje su se nemilosrdno nizale, da se izrazim sportskim riječnikom. "Mršav pas", zanimljivo prearanžirana "Put ka sreći", "Budi ponosan" je ultimativna hrvatska rock himna (ne računam onu dinamovu), "Teške boje", "Vrijeme da se krene", "Mene ne zanima", "Ja sam budućnost"... i iako sam već u uvodu rekla da su Majke apolutni vrh, ono kako Davor Rodik svira steel pedal gitaru, a Tibljaš bubnjeve je nestvarno.
Službeni dio je završio s novom "Noćas prelazim rijeku" - prešli smo u rock nirvanu, a da do bisa nismo niti stigli. "A ti još plačeš", "Daj mi", "Zato te volim, volim, volim" i "Grešnik"... možemo nabrajati do prekosutra.
Na ovim prostorima je vrijedilo da je rock legenda Štulić, oko čega se nikad nisam složila, prenapuhano kao i mnogo stvari u Hrvata. Možda sam generacijski lokal patriota, ali za mene je legenda bila, ali preksinoć definitivno ostvarena i potvrđena, Goran Bare & Majke.
setista
1. Rođen za suze
2. Ljubav krvari
3. Krvarim od dosade
4. Fantastična vatra
5. Odvedi me
6. Zašto?
7. Depresija
8. Mršav pas
9. Skarabej go-go
10. Put ka sreći
11. Budi ponosan
12. Iz sve snage
13. Teške boje
14. Vrijeme da se krene
15. Mene ne zanima
16. Ja sam budućnost
17. Noćas prelazim rijeku
bis #1
18. A ti još plačeš
19. Daj mi
20. Zato te volim, volim, volim
21. Grešnik
bis #2
22. Sunce više ne izlazi