.jpg)
.jpg)
GYPSY KINGS - Zagreb, KD Lisinski, 20.11.2024. - galerija
Prošlu su večer u Lisinskom svirali Gipsy Kingsi i možda će se netko zapitati: „Čekaj, nisu li nedavno već bili u Zagrebu?“ I zaista, prije otprilike pola godine, sredinom svibnja, nastupali su u zagrebačkoj Areni. Ali ako se tko sjeća, u isto vrijeme kad su po Zagrebu bili plakati za taj koncert, mogli su se vidjeti i drugi plakati za Gipsy Kingse, točnije ovaj njihov jučerašnji nastup. Pa da se vratim na početno pitanje simuliranog sugovornika: I jesu, i nisu već bili u Zagrebu. Točnije, opet su nastupali Gipsy Kingsi, ali ne oni svibanjski. Naime, originalni Gipsy Kingsi sastoje se od dva ogranka – braće Reyes (doslovno prevedeno kraljevi) i braće Baliardos. U izvornoj postavi Nicolas Reyes bio je vodeći vokal, dok je Tonino Baliardo bio vodeći gitarist. Oko 2010. su se razišli, ali očito bez zle krvi jer obje inačice benda mogu svirati sve najveće hitove. Tako su u Areni svirali Gipsy Kingsi by Adre Reyes, a u Lisinskom Gipsy Kingsi ft. Tonino Baliardo. Stoga obje verzije benda zapravo mogu polagati pravo na originalnost. A sad, s obzirom na to da je ona Reyeseva napunila Arenu, reklo bi se da je ta i popularnija (budimo iskreni, rijetki su primjeri kada gitaristi zasjaju jače od frontmena), no tko je bio jučer u Lisinskom, moći će potvrditi da su vokali zvučali odlično, ni po čemu kaskajući za Reyesem.
Sad kad smo razriješili tu dilemu i uvjerili se da nismo slušali neku vrstu cover benda, recimo štogod i o koncertu. Glazbenici su izašli nešto iza osam sati, kad se publika ugodno smjestila u stolice Velike dvorane. U stražnjem dijelu smjestili su se bas, klavijatura i bubnjevi, a sprijeda u prvom planu, kako i doliči flamenco bendu, pet klasičnih gitara i glavni vokal, kojemu bi se povremeno pridružio i drugi. Vokali su odradili odličan posao, zadržavajući onaj karakteristični hrapavo-drhtajući glas, odnosno cante jondo stil, koji inače potječe iz Andaluzije. Onome koga to više zanima, ili voli tu estetiku, a ne libi se čitanja poezije, preporučam zbirku Cante Jondo od Federica García Lorce. Ali bez obzira na sličnosti, ostavili su i određen odmak od onoga kako pjeva Reyes, što je sasvim u redu. Štoviše, s obzirom da vokali nemaju pedigre originalnih članova postave, svjetla pozornice su se ravnomjernije rasporedila po cijelom bendu, zbog čega su same pjesme došle više do izražaja, za razliku od nastupa Reyesova ogranka gdje je sva pozornost usmjerena na njega. A koliko čujem, nije toliki showman (tko zna, možda se samo tješim što nisam uspio vidjeti ih i u Areni).
Točno u sredini nalazio se Tonino Baliardo, čovjek ne pretjerano visok, naočit ili pretjerano upadljiv, ali koji to nadoknađuje besprijekornim gitarističkim umijećem. Dva velika ekrana stajala su nad pozornicom na kojima smo mogli izbliza vidjeti sve bravure koje je izvodio. On stoji iza cjelokupne gitarističke komponente originalnih pjesama benda i bilo je fantastično uživo slušati te zarazne, žustre melodije, dodatno ojačane četvoricom pratećih gitarista s vidljivom kemijom. Tako su tijekom jedne pjesme dvojica stala na jednu stranu, dvojica na drugu, međusobno sučelice, i naizmjenice strummali brze ritmove, poput glazbene bitke u mjuziklu, da bi sve kraće izmjene kulminirale u flamenco rapsodiji. Ovdje moram dati malu packu ozvučenju koje nije bilo na razini samog benda. Ne znam kako je bilo u donjim redovima, ali pri vrhu dvorane zvuk se nekako miješao i gubio na jasnoći.
No ne mislim da je previše ljudi marilo za to jer su Gipsyji napravili odličan show, s dosta interakcije s publikom, što je uključivalo i silazak među nju. Na početku su ljudi bili malo uspavani, ali kasnije kroz koncert su se digli na noge, a neki i spustili do bine. Ne znam koliko je to uobičajeno u Lisinskom jer sam ondje bio isključivo na onom tipu koncerata gdje dobiješ programsku knjižicu (čitaj: klasična glazba), ali s obzirom da je osoblje nekoliko puta upozoravalo ljude da se ne približavaju previše bini, rekao bih da nije najčešće. Još jedan plus za Gipsyje! I što se tiče interakcije, bilo je smiješno kako nisu prozborili riječi engleskog, već su se čvrsto držali materinjeg španjolskog (valjda za što autohtoniji doživljaj), čak i tijekom instrukcija što publika treba napraviti tijekom pjesme. Stoga je par testnih pokušaja završio neartikuliranim uzvikom publike, da bi tek tijekom pjesme svima sjelo da trebaju reći „Olé!“. Riječ je dakako o pjesmi „Todos Olé“. Osim nje, čuli smo i „Bamboléo“, „Djobi Djoba“, „A Mi Manera“, „Bem, Bem, Maria“, ma zapravo sve hitove i još ponešto. Za bis su ostavili najveći hit „Volare“, čiji je refren publika zdušno dopunjavala.
Pa da ne duljim sa zaključkom, reći ću samo da su Gipsyji priredili vrlo energičan, kraljevski nastup, pravi užitak i za gledanje i za slušanje. Nisam siguran je li im ovo prvi nastup u Hrvatskoj, ali svakako se nadam da nije posljednji. Niti Baliardu, a niti Reyesu. Do idućeg puta, kraljevi!
.jpg)
.jpg)
